Ruski utjecaj na Bliskom istoku ponovno je na prekretnici. U jeku ruske invazije na Ukrajinu, opadajući značaj Rusije u regiji došao je do izražaja nakon iznenadnog napada Hamasa 7. listopada. Ruski pokušaj pritiska u UN-ovom Vijeću sigurnosti za prekid vatre u Gazi nije baš polučio neki uspjeh, prenosi N1.
I prije nego što je 2012. Vladimir Putin ponovno postao ruskim predsjednikom, bio je odlučan vratiti Rusiji istaknutu ulogu na Bliskom istoku. Nakon intenziviranja sirijskog građanskog rata iste godine, Kremlj je zauzeo tvrdu poziciju protiveći se bilo kakvoj akciji UN-a, bojeći se ponavljanja događaja u Libiji.
Upravo je u Siriji Putin napravio svoj prvi veliki korak u rujnu 2013., kako prenosi N1 Foreign Policy. Dok se SAD spremao za oružanu intervenciju, navodeći da je sirijski režim prešao crvenu liniju korištenjem kemijskog oružja protiv vlastitog naroda, Putin je osmislio diplomatski kompromis, pri čemu je Rusija obećala pomoći u uklanjanju sirijskog arsenala kemijskog oružja.
Uloga Rusije na Bliskom istoku
Dvije godine kasnije, Rusija je učvrstila svoju obnovljenu poziciju u regiji vojnom intervencijom u Siriji. U manje od godinu dana, moskovske snage preokrenule su tijek rata i osigurale vladavinu sirijskog diktatora Bashara al-Assada.
Radeći s Iranom i Hezbolahom na bojnom polju u Siriji, odnosi Moskve s Teheranom počeli su se zagrijavati. Prisiljen uzeti u obzir ruske vojne snage u susjedstvu – posebno ruske jedinice protuzračne obrane koje bi potencijalno mogle prizemljiti izraelske zračne snage – Izrael se sve više angažirao u odnosima s Moskvom. Irak i Egipat tražili su rusku obavještajnu i protuterorističku suradnju. Ubrzo su u Libiju počele stizati snage koje je podržavala Rusija kako bi intervenirale i u tom građanskom ratu.
Moskva je iskoristila svoj novi ulazak u regiju kako bi se predstavila kao alternativa SAD-u. Pristup Moskve temeljen na interesima i vješta diplomacija pomogli su joj da uspješno upravlja regionalnim podjelama. Ruska politika bila je pragmatična pa čak i cinična, nevezana za ideologiju ili vrijednosti kao što je demokracija. Rusija je uspjela istovremeno poboljšati veze s Iranom, Izraelom i Saudijskom Arabijom. Uspjela je angažirati tursku vladu i kurdske skupine u Siriji, vješto izbjegavajući kritike koje je Ankara uputila Washingtonu.
Posljedice invazije na Ukrajinu
No, s ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači 2022. počelo je i slabljenje ruskog utjecaja na Bliskom istoku. Invazija je najprije ukaljala ruski međunarodni položaj pa su obustavljene i neke isporuke oružja s Bliskog istoka prema Rusiji.
Istovremeno, preokrenuo se i odnos s ključnim državama u regiji pa se tako Rusija počela oslanjati na Tursku koju je koristila za izbjegavanje zapadnih sankcija. Uz to, Moskva počinje kupovati iranske dronove i gradi tvornicu za proizvodnju dronova s iranskom licencom u Rusiji.
Konačno, Moskva je oslabila svoju vojnu i sigurnosnu prisutnost na Bliskom istoku. Iako Rusija i dalje drži ključnu pomorsku i zračnu bazu u Siriji, smanjila je neke od svojih snaga i opreme kako bi podržala vojne operacije u Ukrajini. Kako bi nahranila svoj ratni stroj, Rusija je čak regrutirala sirijske borce. Iako je Rusija prisutna u Libiji kroz paravojnu skupinu Wagner, navodno je također prerasporedila snage iz te skupine za borbe u Ukrajini.
Odnosi s Izraelom i Hamasom
Hamasov žestoki napad na izraelske civile i oštar odgovor Izraela vjerojatno će označiti točku s koje nema povratka, piše Foreign Policy. Rusko-izraelske veze već su bile zategnute ruskom invazijom na Ukrajinu, ali Putinov odgovor na krizu u Gazi vjerojatno je pogoršao stvari. Okrivljujući politiku SAD-a, Moskva se suzdržala od eksplicitne osude Hamasovog napada, a to naravno nije prošlo nezapaženo u Izraelu.
Treba dodati i da se Rusija suzdržala od priznavanja Hamasa kao terorističke skupine i nastojala je olakšati pomirenje među palestinskim skupinama kao ključni korak prema miru i stvaranju palestinske države.
Dužnosnici Hamasa posjetili su Moskvu nekoliko puta tijekom proteklog desetljeća, uključujući i prošli mjesec. No, čak i ako Hamas preživi izraelsku kopnenu ofenzivu, unutarpalestinsko pomirenje možda neće biti prioritet za bliskoistočni mirovni proces u doglednoj budućnosti.
Širenje sukoba
Rat između Izraela i Hamasa također će vjerojatno otežati Rusiji snalaženje u regionalnim rivalstvima, posebno s obzirom na njezine sve toplije veze s Teheranom. Rusija bi najradije izbjegla birati između Irana i Izraela, no bude li prisiljena na to, odluku bi vjerojatno donijela u kontekstu svoje invazije na Ukrajinu. Kremlj bi trebao odlučiti je li iransko oružje važnije za Rusiju ili je prioritet zadržati utjecaj na Izrael kako bi ga se odgovorilo od isporuke oružja Ukrajini.
Proširi li se sukob na Bliskom istoku i uključi li se i Iran, ruska nemoć bi postala očita svima. Unatoč svojim bazama u Siriji, ruska vojna prisutnost nije dovoljna da oblikuje događaje. Kada je u prošlosti bila izazvana, Rusija se odlučila povući, kao što je učinila 2018. kad je SAD pokrenuo zračne napade na sirijske ciljeve.
Rusija jednostavno nema poluge za postizanje kompromisa ili vođenje pregovora. Čak i s državama s kojima Moskva ima dobre odnose – Iranom i Saudijskom Arabijom – Peking je posredovao u normalizaciji odnosa između njih.
Iako je rat na Bliskom istoku skrenuo pažnju s bojišta u Ukrajini, a SAD je također obećao pomoći Izraelu, takav razvoj događaja ne ide nužno na korist Rusiji. U konačnici, kriza koju je ubrzao Hamasov napad velikih razmjera na Izrael mogla bi pomoći u određivanju budućnosti Bliskog istoka. Moskva, međutim, vjerojatno neće imati veliku ulogu u njegovom oblikovanju, piše N1.