Poljska je nakon Drugoga svjetskog rata dobila značajne dijelove njemačkih zemlja za Zapadu "zahvaljujući Staljinu i njegovu poklonu Poljacima". Ako je Varšava to zaboravila, Rusija će joj napomenuti, rekao je nedavno na sastanku ruskog Vijeća sigurnosti predsjednik Vladimir Putin te dodao da Poljska i Litva namjeravaju pojačati utjecaj na zapadne dijelove Ukrajine kako bi ih "poslije okupirali". Poljaci su zbog tih, blago rečeno, licemjernih Putinovih povijesno-politikantskih opservacija pozvali ruskog ambasadora na razgovor.
Poljska i Rusija imaju dugu povijest svojih razmirica. Ratovali su i na samom početku SSSR-a, 1921. godine, kada su pobijedili Crvenu armiju tada još Lava Trockog te na osnovi toga obnovili neovisnost. Zapovijedali su tada kasniji maršal Mihail Tuhačevski, kojeg će Staljin potom 1938. godine smaknuti kao "njemačkog špijuna", te kasniji prvi predsjednik suvremene Poljske Józef Klemens Piłsudski.
Ruski prorežimski mediji odmah su razradili Putinove povijesne reminiscencije, pišući o velikodušnom Staljinovu poklonu Poljacima i konstatirajući da je oko 100 tisuća četvornih kilometara, odnosno čak 25 posto prijeratnih njemačkih područja, priključeno Poljskoj. Riječ je o teritorijima istočne Pomeranije, Šleske i istočnog Brandenburga te baltičkih luka Gdanjska i Gdinje. No, pritom zaboravljaju važnu povijesnu činjenicu - istodobno je Poljska ostala bez gotovo 200 tisuća četvornih kilometara svoga prijeratnog teritorija koji je, prema paktu Molotov-Ribbentrop iz kolovoza 1939. godine, odnosno između SSSR-a i nacističke Njemačke, prvo okupiran, a potom ga je anektirao SSSR. Na tom području živjelo je oko 13,3 milijuna ljudi, od kojih više od pet milijuna Poljaka, 1,1 milijun Židova te oko sedam milijuna Bjelorusa, Ukrajinaca i Litavaca. Ne treba zanemariti da su danas ta područja, koja je SSSR "dogovorio" u kolovozu 1939. godine, neupitni dijelovi Litve (ViInius), Ukrajine (Lavov) i Bjelorusije (Brest). Nakon rata je SSSR, odnosno Rusija, kao ratni plijen dobio još i grad Königsberg (16.000 četvornih kilometara). Na tom je području živjelo više od pola milijuna ljudi, uglavnom Nijemaca i Litavaca, koji su nakon 1947. gotovo svi iseljeni, a tamo su naseljeni uglavnom etnički Rusi. Zato je Poljska dobila naziv "države na kotačima". Nacistička Njemačka i SSSR dogovorili su se o podjeli Poljske i sovjetskoj aneksiji baltičkih država Litve, Latvije i Estonije, koje su nakon raspada SSSR-a obnovile svoju neovisnost.
Putin je u svom istupu rekao da je Poljsku "zadesila nacionalna tragedija 1939. godine", ali ne zbog tog Staljinova sporazuma s Hitlerom, koji nije niti spomenuo, nego je izjavio da su "Poljsku izdali zapadni saveznici". Pritom je zaboravio napomenuti da su Francuska i Velika Britanija sa svojim dominionima Australijom, Novim Zelandom, Indijom i Kanadom objavile rat Njemačkoj - što je zapravo označilo početak Svjetskog rata - zbog napada na Poljsku 1. rujna 1939. godine. Prema Putinovu mišljenju, "poljska je državnost obnovljena zahvaljujući SSSR-u". Doduše, opet je zaboravio tri važne, dosta kontroverzne, povijesne činjenice: vojna parada vojnika Crvene armije u gradu Brestu (danas Bjelorusija) pred njemačkim generalima Heinzom Guderianom i Mauritzom von Wiktorinom na crti "podjele Poljske". Samo godinu i pol poslije Guderian i von Wiktorin vodili su napad na SSSR u "Operaciji Barbarossa" te zapovijedali u bitki za Moskvu. U svečanoj loži s njemačkim generalima stajao je sovjetski general Semjon Krivošejin. Tada Hitlerovim vojskovođama nije smetalo da je Krivošejin ne samo komunist, nego i Židov.
A ni Krivošejinu nije smetalo što se u Njemačkoj događalo s komunistima i Židovima. Poslije će se i on proslaviti kao ratni junak te dobiti titulu Heroja SSSR-a i biti sudionik najveće tenkovske bitke u Drugom svjetskom ratu kod Kurska, a sudjelovat će i u borbama za Berlin. Osim toga, ne treba zanemariti još jedan "detalj" - likvidaciju 21.857 zarobljenih poljskih časnika, što je izvršila ruska tajna policija NKVD u šumi Katin kod Smolenska u travnju i svibnju 1940. godine, a koju je "odobrio" osobno Staljin. Činjenica svakako jest da je Crvena armija oslobađala Poljsku 1944. godine, ali su se Sovjeti "utaborili" nadaleko od Varšave kada je tamo počeo ustanak koji je vodila Armia Krajowa (Domovinska vojska) koja je bila pod "kontrolom" poljske izbjegličke vlade. Poljaci tvrde da im sovjetska armija nije željela priteći u pomoć, koju su očekivali, nego su čekali da "izginu" jer se radilo o pokretu otpora koji je vodila izbjeglička vlada, a ne Arma Ludowa (Narodna armija) koja je bila pod sovjetskim utjecajem. Rusi, pak, tvrde da su sovjetski vojnici tada već bili iscrpljeni stalnim borbama za oslobađanje Bjelorusije, Ukrajine i dijelova Poljske te da nisu više imali ni snage, ni logistike. Varšavski ustanak počeo je 1. kolovoza 1944. godine kada su se pojavile informacije da su ruski tenkovi prešli Wislu kod Varšave, ali oni su se bili zaustavili na istočnoj obali rijeke. Ustanak je trajao do 2. listopada i završio je porazom ustanika. Sovjetske snage ušle su u razorenu Varšavu tek 14. siječnja 1945. godine.
Osim Norveške, Rusija, odnosno SSSR, tokom i nakon Drugog svjetskog rata, anektirao je dijelove područja svih ostalih svojih susjeda u Europi te Njemačke s kojom nije graničio. Finskoj su uzeli oko 11 posto teritorija u Kareliji te grad Viborg kod Sankt Peterburga, nakon rata 1939.-1940., o Poljskoj i Njemačkoj smo već rekli, Slovačka je ostala bez Zakarpatja. Mađarska bez grada Čopa, a Rumunjska bez Besarabije i Moldove. Na Dalekom istoku, nakon Drugoga svjetskog rata Japan je ostao bez Kurilskog otočja te pola otoka Sahalin. Rusija je, podsjetimo, 2014. godine prvo anektirala ukrajinski poluotok Krim, a potom krajem 2022. još četiri ukrajinske regije: Doneck, Luhansk, Zaporižju i Herson. Kao neovisne države, Rusija je priznala i gruzijske odmetnute pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju koja je već nekoliko puta odgodila referendum o pripajanju Rusiji, a i moldavska paradržavna tvorevina Pridnjestrovlje traži pripajanje Rusiji.