Nakon što je Hamas 7. listopada upao u nekolicinu izraelskih kibuca koji se nalaze blizu Gaze i u njima ubio najmanje 600 civila, Izrael se zakleo da će uništiti tu palestinsku vojno-političku organizaciju. U to je ime odmah počeo raketirati Gazu, a već se neko vrijeme priprema za opći napad na taj teritorij. "Moramo ući i očistiti (Gazu) i eliminirati Hamas, i to ne samo vojno već i ekonomski. Sve mora nestati", rekao je jedan visoki izraelski sigurnosni dužnosnik.
Međutim, uništenje Hamasa politički je cilj, a ne vojni. Čak i ako bi ubio njegove visoke dužnosnike, uništio njegovu vojnu infrastrukturu i demontirao njegove političke strukture, Izrael još uvijek nije rekao što će napraviti nakon što ostvari tu "pobjedu".
Gaza će još uvijek biti tamo gdje je sada, ali u ruševinama. Stanovnici Gaze koji prežive rat još će uvijek biti tamo, ali tužni zbog gubitka voljenih i svojih domova. Siromaštvo i drugi društveno-ekonomsko-politički čimbenici kojima se Hamas hranio postat će još i gori.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden prošlog je tjedna upozorio Izrael da ne dopusti da ga obuzme isti bijes koji je Ameriku obuzeo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine. "Pravda se mora zadovoljiti, ali upozoravam - iako osjećate bijes, ne dopustite da vas obuzme. Nakon 11. rujna, mi u SAD-u bili smo bijesni. Dok smo tražili pravdu i dobivali je, radili smo greške", rekao je Biden.
Nije, doduše, rekao koje greške. Vjerojatno zato što ih je bilo zaista mnogo. Amerikanci su dobili inicijalne bitke u Afganistanu i Iraku zato što su na raspolaganju imali daleko više novca i mnogo jače vojne resurse. SAD je arhitekta napada 11. rujna Osamu Bin Ladena pronašao tek 10 godina nakon napada. Za to je vrijeme rat u Iraku odnio stotine tisuća života civila, pretvorio tu zemlju u krvavo sektaško bojno bolje i posadio sadnice iz kojih je kasnije izrasla Islamska država. Talibani su se 20 godina borili protiv Amerikanaca i na koncu se vratili na vlast te osramotili Washington.
Američki političari i vojni lideri gotovo da i nisu razmišljali o tome što će se dogoditi nakon što pregaze svoje neprijatelje. Kako sada stvari stoje Izrael bi se mogao suočiti sa sličnom sudbinom jer njegovo političko vodstvo nije reklo što će smatrati pobjedom te kako će život u Gazi izgledati nakon što njegova vojna kampanja protiv Hamasa završi.
The Guardianovi novinari Emma Graham-Harrison, Julian Borger i Ruth Michaelson kažu da Izrael nije zainteresiran za vođenje Gaze, barem ne direktno. Njegovi su vojnici prije gotovo 20 godine iz nje otišli i doseljenike natjerali da krenu za njima jer čak ni tvrdolinijaški premijer Ariel Sharon nije smatrao da je okupacija neodređenog trajanja održiva. Nakon ovog brutalnog rata, bilo još više prijezira i netrpeljivosti. Izrael ne želi da korumpirana i sklerotična Palestinska samouprava vodi Gazu jer se boji za jedinstvo potencijalne palestinske države. "Izrael želi onemogućiti spajanje Gaze i Zapadne obale. On podupire samo razdor", rekao je Jamal Zakout, bivši savjetnik palestinskog premijera Salama Fayyada. "Izrael nema strategiju za bilo kakvu političku soluciju. Ne zna što u budućnosti želi od Gaze. Nije to znao ni prije ovog rata, a ne zna ni što će napraviti poslije njega", dodao je Zakout.
Čak i kad bi se Palestinsku samoupravu nagovorilo da preuzme vođenje Gaze ili da je se podmiti da to napravi, nije jasno bi li je stanovnici tog područja prihvatili, a ni je li ona u stanju to uopće raditi. Vlada koju bi postavio izraelska vojska nikada ne bi bila legitimna. Većina stanovnika Zapadne obale već sada ne voli Palestinsku samoupravu jer je neučinkovita, nereprezentativna i korumpirana te zato što se neće ili ne zna suprotstaviti izraelskim vlastima.
Iako većina stanovnika Gaze nije mogla glasati na izborima koji su se održali 2007. godine, na kojima je Fatah, najjača vojno-politička organizacija unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), izgubio od Hamasa, nema pokazatelja da je postao popularniji. Jedino što su izraelski političari do sada rekli na temu budućnosti Gaze bilo je da nisu protiv toga da za mir na teritoriju brinu međunarodni mirotvorci. Međutim, to je trenutno više nada, a manje stvarnost.
"Čini se da će rat biti jako, jako dugačak te da u obzir moramo uzeti, taoce i rizik od širenja konflikta, eroziju potpore i pitanje kome ćemo dati da kontrolira Gazu. Primjerice, moramo vidjeti hoćemo li je predati nekoj međunarodnoj arapskoj koaliciji", rekao je bivši izraelski premijer Ehud Barak.
Viši sigurnosni stručnjak s kojim je razgovarao The Guardian sugerirao je da bi regionalni igrači definitivno bili zainteresirani za sudjelovanje u oblikovanje budućnosti Gaze. "Treba nam dobra volja susjeda jer oni znaju da ovaj rat destabilizira cijelu regiju. Te zemlje s novcem i dobrima trebale bi investirati u Gazu", rekao je sigurnosni stručnjak.
Međutim, nema indikacija da bi te zemlje dopustile da ih se uvuče u vođenje Gaze, odnosno provođenje Izraelovih želja. Mnoge te zemlje baš i nemaju viška novca, a već su primile velik broj palestinskih izbjeglica.
Mnogi žitelji Gaze i Bliskog istoka strahuju da izraelski tvrdolinijaši o političkoj budućnosti Gaze ne razmišljaju zato što je žele očistiti od Palestinaca. "Trenutno se u Gazi napadaju civili i čini se da je glavni cilj ove kampanje tjeranje žitelja Gaze na jug teritorija, a možda i do (Sinajskog poluotoka u Egiptu)", rekao je Zakkout te dodao da je izraelska vojna kampanja u Gazi zapravo etničko čišćenje.
Bijeg civila iz Gaza Cityja podsjeća na 1948. godinu i tjeranje 750 tisuća Palestinaca iz Palestine kako bi se stvorio Izrael.
Izraelski sigurnosni stručnjak koji je razgovarao s The Guardianom rekao je da Izrael ne zna kako pobijediti u ovom ratu bez da radikalizira mlade Palestince. "Volio bih kad bih imao odgovor. To je pitanje od milijun, milijarde dolara. Kad bi znao odgovor, vjerojatno bismo ovo riješili prije više godina. Nemamo točan odgovor na to, ali mislimo da smo stigli do kraja, da situacija ne može biti gora od sadašnje", rekao je sigurnosni stručnjak.
Amerikanci su se zahvaljujući takvom naivnom fatalizmu protiv Al-Kaide i drugih sektaških milicija borili mučenjem i nasiljem. Njihove se politike hranile još većeg monstruma, onog s kojim izraelski premijer Benjamin Netanyahu uspoređuje Hamas - Islamsku državu.