Vladimir Putin nikada se nije mislio zaustaviti samo na pokoravanju Ukrajine, upozoravaju dužnosnici iz Kijeva, ali i nekih drugih europskih država još od 24. veljače 2022. pokrenuta invazija koja je promijenila kontinent.
Iako se stvari na bojištu po ruskog lidera tijekom protekle dvije godine često nisu odvijale po planu, u zadnjih nekoliko mjeseci neosporno je da ruske trupe napreduju - vrlo polako, ali ustrajno. Osim što je takav razvoj događaja vrlo zabrinjavajuć za Ukrajinu, sve veći nemir uvlači se i u druge europske zemlje, napose one koje osjećaju prijetnju od Rusije. Tu se ubrajaju sve baltičke države (Estonija, Latvija, Litva), a potencijalno čak i novopečena članica NATO-a Finska, koja s Rusijom dijeli 1340 km dugu granicu. Uostalom, proteklih tjedana su ministri obrana nekoliko europskih država, među njima i Njemačke, upozoravali da je rat s Rusijom u nekom opsegu moguć u narednih 3 do 8 godina.
No, neprijateljski potez Moskve prema bilo kojoj NATO članici, bio on i u nekom smanjenom opsegu koji bi samo "testirao" odlučnost ostalih članica Pakta da aktiviraju čanak 5 i vojno pomognu ugroženoj saveznici, u nekoj vrlo bliskoj budućnosti zasad nije toliko vjerojatan. Što ne znači da ne postoje druga područja od interesa za Kremlj.
Nova/stara meta
A kao najlogičnija meta čini se Moldavija - konkretnije, njena odmetnuta pokrajina Pridnjestrovlje koja duže od tri desetljeća funkcionira koja svojevrsna paradržavica u velikoj mjeri ovisna upravo o Rusiji. Da bismo stvari postavili u kontekst, treba istaknuti da u Moldaviji, koja ima oko 2,6 milijuna stanovnika, većinu u parlamentu drže prozapadno orijentirani zastupnici. Predsjednica Maia Sandu također je proeuropski orijentirana, što je zemlju zadnjih godina, napose od početka invazije na Ukrajinu, ubrzalo u procesu europskih integracija. Konačno, u prosincu 2023. predsjednik Europskog vijeća Charles Michel potvrdio je da su se čelnici EU zemalja složili da Unija otvori pristupne pregovore s Moldavijom.
Dijametralno suprotna situacija se pak događa u Pridnjestrovlju. U ovoj paradržavici od nekih 470.000 ljudi još od 1992. godine Rusija drži dva motorizirana bataljuna (što znači maksimalno 1800, 1900 vojnika), a cijela pokrajina gaji i duboke ekonomske veze s Moskvom. I najvažnije, još 2006. Pridnjestrovlje je organiziralo referendum na kojem se odbilo ujedinjenje s Moldavijom, a zatražilo pripojenje - Rusiji. Ta aneksija do danas je ostala nerealizirana, ali je i dalje prisutna kao tinjajuća prijetnja.
Predsjednik Pridnjestrovlja Vadim Krasnoselski u siječnju prošle godine potvrdio je da odmetnuta moldavska pokrajina od tog nauma nije odustala. Osim niza medijskih špekulacija narednih godinu dana nije se po tom pitanju dogodilo zapravo ništa supstancijalnog, ali početkom siječnja 2024. dolazi do velike promjene.
Naime, samoprozvana vlada Pridnjestrovlja poručila je da za 28. veljače saziva takozvani "kongres svih zastupnika" u Pridnjestrovlju, od takozvanog parlamenta pa do okružnih, gradskih i seoskih vijeća. Na tom kongresu mogli bi zajednički uputiti poruku ruskom predsjedniku Vladimir Putinu s molbom da konačno anektira Pridnjestrovlje u Rusku Federaciju, što je potvrdio i jedan od pozvanih zastupnika, Vadim Kravčuk.
- Nema smisla da održavamo novi referendum, ali dosta je izvjesno da ćemo zatražiti da se potvrdi naša namjera da se pripojimo Rusiji, istaknuo je Kravčuk za TSV televiziju u Tiraspolu.
Ruska igra
Kao povod za ovo nenadano sazivanje sveopćeg sleta zastupnika, vlasti u Pridnjestrovlju istaknule su "znatno pogoršanje situacije od 1.1.2024." te su optužile moldavsku vladu da "uništava gospodarstvo Pridnjestrovlja" i "krši ljudska prava i slobode u Pridnjestrovlju". Ako vam formulacija zvuči poznato, riječ je o više puta primijenjenom obrascu dizanja panike i destabilizacije kojim su se velike sile (autokracije i demokracije) koristile kada bi tražile izliku da interveniraju na teritoriju koji nije njihov. Izazove se pokoji incident, zakotrlja se priča o masovnom kršenju nečijih prava, onda krenu priče o zlostavljanjima i zločinima pa sve kulminira nekim većim, prikladno izazvanim incidentom. A sve to s namjerom da bi se stvorili uvjeti da se vojno intervenira pod izlikom zaštite prava i života nekih ljudi ili prevencije veće sukoba. Konačno, Rusija je taj model iskoristila u Ukrajini 2014. godine.
Da i ova situacija sa sazivanjem "kongresa" miriši na kremaljsku podvalu, potvrđuje i činjenica da će Vladimir Putin već 29. veljače, dakle samo dan nakon skupa u Tiraspolu, održati govor o stanju nacije pred Federalnom skupštinom Ruske Federacije. Sasvim je sigurno da neće prešutjeti poruku/molbu iz Pridnjestrovlja, iako je manje vjerojatno da će odmah proglasiti aneksiju te paradržavice. No, to će javno primiti na znanje i možda odaslati neku poruku "ohrabrenja", garniranu s dozom prijetnje prema onima koji "ugnjetavaju" siroti narod. Što će reći, svim protivnicima Rusije, od vlasti u Kišinjevu i Kijevu do cijelog Zapada.
Kako navodi poznati američki Institut za proučavanje rata (ISW), Kremlj Pridnjestrovlje koristi kako bi osujetio približavanje Moldavije Europskoj uniji i zadržao je u sferi ruskog interesa. I u samom parlamentu Moldavije nikad nije vladala oskudica proruski orijentiranih zastupnika od kojih neki sigurno rade na daljinski upravljač iz Kremlja. Konačno, u ISW-u smatraju da Kremlj preko Pridnjestrovlja želi voditi hibridni rat protiv Moldavije, Ukrajine i NATO-a, a potencijalno čak i ozbiljno destabilizirati cijelu Moldaviju kako bi stvorili krizu na jugoistočnom krilu NATO-a.
Ima još jedna indicija da je cijela ova situacija u Tiraspolu orkestrirana u Kremlju, navodi ISW. Jedan od najznačajniji ruskih igrača u Moldaviji, Ilan Shor, susreo se 7. veljače u Moskvi s visokim ruskim dužnosnikom Leonidom Kalašnjikovom. Dotični Kalašnjikov je glavni čovjek ruske Dume za odnose sa sunarodnjacima u inozemstvu, a sa Shorom je pričao o "negativnom utjecaju Zapada na život ljudi u Moldaviji", što su sve poslušno zabilježile kamere državnih medija.
Kalašnjikov je dobro poznati kremaljski operativac koji je igrao i značaju ulogu u ruskom priznavanju neovisnosti takozvane Luganske Narodne Republike i Donjecke Narodne Republike 21. veljače 2024. Tri dana kasnije Rusija je napala Ukrajinu, a osam mjeseci kasnije anektirala je te paradržavice, uz još dvije okupirane ukrajinske oblasti. Ako postoji put prema kojem se odrađuje aneksija, ovaj čovjek čini se za njega dobro kvalificiran.