Školjka stara 17.000 godina koja je više od 80 godina ležala zaboravljena u jednoj muzejskoj zbirci, zapravo je mnogo više od toga, piše Guardian. Naime, otkriveno je da je riječ o najstarijem puhaćem instrumentu tog tipa jer su istraživači utvrdili da su je prapovijesni vlasnici preinačili da se svira poput roga.
Inicijalno otkrivenu u bogato ukrašenoj špilji na Pirinejima 1931. godine, veliku su školjku u početku arheolozi previdjeli, pretpostavljajući da se tradi o svojevrsnoj čaši koju su koristili paleolitički ljudi čija zidna umjetnost krasi prostor.
No, ponovno ispitivanje školjke, provedeno tijekom nedavnog popisa predmeta koji su se nalazili u muzeju Toulouse na jugu Francuske, otkrilo je da je u stvari bila pažljivo izbušena i oblikovana kako bi se napravilo ono za što stručnjaci sada smatraju da je usnik.
Izuzetno je to što je vješt svirač truba, koji je također dio multidisciplinarnog tima francuskih znanstvenika, uspio proizvesti tri jasne note iz artefakta, nudeći nagovještaj kako je zvučao svojim izvornim vlasnicima.
Unutrašnjost školjke je također bila ukrašena crvenim pigmentnim tragovima koji su zapanjujuće slični umjetničkim djelima na zidovima špilje.
"Pretpostavljamo da je školjka bila ukrašena istim uzorkom koji je korišten u umjetnosti špilje Marsoulas, što uspostavlja snažnu vezu između glazbe koju proizvodi školjka i slika na zidovima", rekao je Gilles Tosello, arheolog i stručnjak za špiljsku umjetnost koji je bio dio istraživačkog tima.
"To je, prema našim saznanjima, prvi put da možemo vidjeti dokaze odnosa glazbe i špiljske umjetnosti u europskoj pretpovijesti."
Poznato je da kulture od Oceanije do Europe, Indije do Japana koriste školjke kao glazbene instrumente, uređaje za pozivanje ili svete predmete. No dok su se koštane svirale koristile već prije 35.000 godina, rekao je Tosello, niti jedan poznati primjer instrumenta od školjaka ne datira u tako rano razdoblje.
Datiranje ugljikom školjke Marsoulas, nazvane po špilji u blizini Toulousea u kojoj je pronađena, utvrdilo je da je stara oko 17.000 godina, što je vrijeme kada su lovci-sakupljači lovili bizone i jelene na kraju posljednjeg ledenog doba.
Vrh ljuske namjerno je uklonjen, čime je stvoren okrugli otvor kroz koji je umetnut uski štap za bušenje rupe, koju su znanstvenici opisali kao "doista složenu tehničku operaciju". Vanjska usna školjke također je bila podrezana, potencijalno kako bi se sviraču omogućilo da umetne ruku kako bi modulirao zvuk.
Tragovi smeđe organske tvari otkriveni su i oko rupe na vrhu, za koju istraživači vjeruju da je mogao biti oblik ljepila koji se koristi za pričvršćivanje usnika.
Sama školjka duga 31 cm pripada atlantskoj vrsti mekušaca zvanoj Charonia lampas koja se, iako rijetko, još uvijek može naći u Biskajskom zaljevu. Poznato je da su ljudi Magdalenije povezani s atlantskom obalom i regijom Cantabria na sjeveru Španjolske, rekla je Carole Fritz, vodeća arheologinja sa Sveučilišta u Toulouseu.
Tim se nada da će moći eksperimentirati svirajući školjku u špilji gdje je prvo i svirana, a Tosello kaže da očekuje da će to biti "trenutak velikih emocija".
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.