Osuđujuća presuda bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a, Ivi Sanaderu, i HDZ-u kao političkoj stranci u aferi Fimi-Media dobra je vijest unatoč tome što je došla nakon 10 godina i što je još uvijek nepravomoćna.
Premda će se svi žaliti na presudu s argumentacijom da ni u ponovljenom postupku nije poštovano načelo konfrontacije dokaza, ostaje činjenica da je Sanader drugi put osuđen za najveću korupcijsku aferu u zemlji i da je drugi put osuđen HDZ. Osim toga, do sada su sve presude protiv Sanadera, od Hypo banke (ratno profiterstvo), preko afere Ina-MOL, Planinske do Fimi-Medije bile osuđujuće. Tijekom dugotrajnih sudskih postupaka bilo je obrata, ali je ishod svaki put bio osuđujući, što puno govori o modelu vladavine HDZ-a pod dirigentskom palicom Ive Sanadera.
Fimi-Media je najvažniji korupcijski predmet i njegov će konačni pravorijek odrediti smjer razvoja Hrvatske. Radi se o korupcijskoj hobotnici osmišljenoj i operacionaliziranoj u samome vrhu vlasti, u centru političke moći koja je tada bila u Sanaderovim rukama. Zato što je došla s vrha, ta je korupcija bila najopasnija i najrazornija.
Drugi važan element odnosi se na HDZ kao političku stranku. Nelegalno izvučen novac iz državnih tvrtki i ministarstava, dakle izravno iz džepova svih poreznih obveznika, pa i onih koji su HDZ-u dali povjerenje na izborima, nije se prelijevao samo na Sanaderove račune, već je iskorišten i za političko djelovanje. Crni fond poslužio je HDZ-u za financiranje kampanje u parlamentarnim izborima 2007. godine.
Na crno su se plaćali spotovi, pjevači, reklame, pa čak i kupovale lokalne televizije. Sjetimo li se da je ishod tih parlamentarnih izbora bio vrlo tijesan, da su Sanaderu trebala dva kruga konzultacija dok nije uspio pridobiti manje stranke centra i zastupnike manjina i onda formirati Vladu, ostaje pitanje bi li HDZ tada dobio još četiri godine vlasti da nije bilo novca iz crnog fonda.
Prve reakcije iz HDZ-a na nepravomoćnu presudu izašle su iz usta zastupnika Damira Habijana koji je najavio žalbu, a potom izrekao dvije bitne političke poruke. Prva je da se osuđujuća presuda ne odnosi na HDZ kao kolektiv, nego je posrijedi odgovornost stranke kao pravne osobe koja proizlazi iz kriminalnih radnji odgovornih osoba (predsjednik stranke, glavni tajnik...), a druga je da vodstvo današnjeg HDZ-a nema nikakve veze s koruptivnim događajima iz Sanaderova doba.
Premda bi bilo bolje da je prva reakcija HDZ-a došla iz vrha stranke, odnosno od predsjednika i premijera Andreja Plenkovića, ipak je dobro da se aktualno vodstvo ograđuje od korupcije koja je obilježila vladavinu Ive Sanadera. Odgovornost HDZ-a kao pravne osobe koju je sud ponovno utvrdio ne implicira kolektivnu krivnju i bacanje stigme na svakog člana niti je to itko ikada postavio tako. Pravedno je, međutim, da zbog koristi koju su svi članovi imali od toga što se njihova stranka nelegalno financirala HDZ plati kaznu. Po presudi ta kazna iznosi 3,5 milijuna, s tim da u proračun moraju vratiti 14,6 milijuna.
Konačno, presuda demantira kritičare i govori da je Uskok ipak jedno od rijetkih efikasnih tijela u borbi protiv korupcije.