Rad "O čemu šutim kad govorim o drkanju" koji je došao do finala literarnog natječaja Lapis Histriae već je nekoliko dana u fokusu javnosti. Podsjećamo, autorica koja je radila u Centru za autizam kao nestručna zamjena u svom je tekstu opisivala samozadovoljavanje autističnih dječaka i pritom koristila njihova prava imena te ih snimala mobitelom o čemu smo ranije pisali.
Iako autorica Maja Urban tvrdi da se radi o fikciji inspiriranoj okrutnom stvarnošću, Centar je u suradnji s roditeljima slučaj prijavio DORH-u koji nam je odgovorio da se spisi iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež se smatraju tajnima zbog čega nisu u mogućnosti govoriti o slučaju.
O temi smo razgovarali s Lidijom Penko, predsjednicom Saveza udruga za autizam Hrvatske, i Dinom Čarijom, psihologinjom Specijalne bolnice Goljak koja je aktivna i u udruzi Holos koja se bavi mentalnim zdravljem djece i mladih.
Predsjednica SUZAH-a za slučaj je doznala od roditelja koji su zatražili pomoć Saveza nakon što je tekst objavljen na internetskoj stranici. Odgovornim osobama smatra autoricu i organizatore koji su rad plasirali u finale natječaja te se nada da će kazneno odgovarati zbog svjesnog ugrožavanja integriteta djece.
- Jedva sam pročitala tekst koliko je degutantan, uvredljiv, ponižavajuć i bezdušan prema djeci iz spektra autizma. Umjesto da se tako "kreativna" potrudi osmisliti način kako djecu potaknuti na igru, usvajanje znanja i vještina, ona ih je snimala poput laboratorijskih miševa. Vjerojatno je već tad imala ideju za tekst koji je prijavila na natječaj, rekla je Penko.
Smatra da je tekst napisan u suvremenom bezdušnom stilu objava na društvenim mrežama gdje šokantne priče privlače najviše pažnje. Posebno strašnim navodi da je situaciju iskoristila osoba koja je trebala djecu educirati i brinuti o njihovoj dobrobiti.
- Centar je zaposlio nestručnu osobu jer na Zavodu za zapošljavanje nema stručnjaka, ne radi se o njihovu propustu. Ima divnih ljudi koji rade kao nestručne zamjene na zadovoljstvo djece i roditelja. Edukacijom se ne stječu osobine poput razumijevanja, empatije i odgovornosti, kaže predsjednica Saveza.
Zaključuje da su djeca samo teoretski zaštićena zakonima i konvencijama, dok praksa pokazuje koliko smo daleko od prave zaštite prava djece. Kako tvrdi, roditelji se često moraju boriti privatnim tužbama umjesto da sustav probleme riješi automatski. U kontaktu je s roditeljima djece čija se imena pojavljuju u tekstu, a oni su poručili da se osjećaju iskorištenima od strane institucija i onih koji su dozvolili da slučaj ode u javnost, ne mareći za osjećaje roditelja i djece.
Psihologinja Dina Čarija osvrnula se na traumu s kojom su suočeni roditelji. Njihovo povjerenje ozbiljno je narušeno jer su djecu ostavili osobi koja je podijelila odvratne pojedinosti i njihovu najdublju intimu. Tvrdi da se ovdje radi o kršenju kodeksa struke te da je ponašanje autorice, s etičke strane, neprihvatljivo.
- U pubertetu se kod autistične djece javljaju dodatni problemi, mogu se osjećati izgubljeno, ne znaju kanalizirati osjećaje, nagone i potrebe koje osjećaju. Za neku djecu, posebno neverbalnu, to je naročito traumatično iskustvo jer se susreću s nepoznatim. Iznošenje intime štićenika ne može se opravdati nijednim umjetničkim izrazom ili pjesničkom slobodom, rekla je psihologinja.
Čarija, kako kaže, radi s djecom i odraslima različitih intelektualnih sposobnosti. Sve što joj pacijenti kažu dužna je zadržati za sebe i odgovorna je ako bilo kakav podatak objavi, makar ne koristila prava imena.
- Smatram da je autorica ovim ušla u okvire dječje pornografije. Od 2003. godine broj autistične djece je u ekspanziji zbog čega treba biti izrazito osjetljiv da se ne stvori dodatna stigmatizacija djece iz spektra autizma, rekla je Čarija koja oštro osuđuje rad.