Jedino začudnije od umova ekipe koja je u turističkoj zemlji odlučila nedjeljom zabraniti rad jednoj privatnoj djelatnosti jesu oni po društvenim mrežama koji to posljednjih dana gorljivo brane s obrazloženjem kako turistima - ta zabrana nije bitna.
Istina, i inače je poznato kako turisti ne vole kupovati, da kad idu na put kartice i novčanike zaključavaju kod kuće u sefovima, a na odmor nose samo toliko keša koliko im je potrebno da u nedjelju radniku državne firme plate autocestu kako bi im on potom ručno podigao rampu.
Da im se gadi kupovati suvenire, ženama torbe ili cipele, da od samog pogleda na otvorenu zlatarnu dobivaju osip i da im djeca kod kuće plaču ako ovi počine kobnu grešku pa im s putovanja donesu kakvu sitnicu.
Znaju i hrvatska Vlada i oni koji to brane da se u znanstvenom svijetu već dugo izučava neuspješan primjer Pariza, grada koji je napravio kobnu pogrešku orjentiravši se, između ostaloga, prema shopping turizmu za koji je poznato da ga turisti preziru pa sad pariški stratezi vjerojatno razmišljaju kako u poslovnim prostorima, koje su na Champs-Elyseesu nekad zauzimale luksuzne trgovine, hitno otvoriti ćevabdžinice, slastičarne i štandove sa šećernom vunom.
Hrvatska je Vlada, uostalom, puno prije svih ostalih shvatila i kako turisti zapravo uopće ne vole hotele.
U skladu s tom spoznajom, dosljednom je i sistematskom politikom "turizma po modelu babe Kate" udio hotela u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj s nekad bijednih 16 spao na apsurdnih 11 posto, a ono malo svjetski poznatih brendova što je bilo najavljivalo dolazak brzo je odmahnulo rukom i pronašlo neke bedastije destinacije gdje će upravljati objektima dok i tamo ne shvate da turisti zapravo ne žele komfor.
Shvatili su naši potom i kako se turizam najbolje oplođuje kroz sobe i apartmane pa je tako, opet sustavnom politikom potenciranja "turizma po modelu babe Kate" Hrvatska od 2017. godine dobila čak 300 tisuća novih kreveta u privatnom smještaju, a država postala meka za strane iznajmljivače.
Oni ovdje - opet zahvaljujući poticajima hrvatske Vlade - ulažu u nekretnine kako bi ih iznajmljivali na crno jer im to nema tko zabraniti, jer je porez na nekretnine populizam, a inspekcije služe da od legalnih iznajmljivača prikupljaju potvrde kako nisu zarazni i paze da plaćaju turističku taksu.
Da je trgovina za turizam nebitna postane jasno svakog kvartala kad Hrvatska narodna banka - a sve u svrhu promocije državnoga vrha - pompozno najavljuje koliko je u posljednja tri mjeseca Hrvatska prihodila od turizma, kad se putnici na naplatnim kućicama zaustavljaju da bi statističarima otkrili koliko tijekom svog boravka u Hrvatskoj namjeravaju potrošiti, uključujući dakako i trošak u trgovinama.
Ne trebaš biti previše pametan da to izračunaš, posebno kad znamo kako prosječan turist u Hrvatskoj boravi sedam noći: oni koji su imali nesreću u Hrvatskoj se zateći tijekom ova dva neradna dana, potrošiti će 28 posto manje, a sam Bog zna tko će od toga u Hrvatskoj imati koristi.
No, za njih možda i bolje.
Neka kupuju u Njemačkoj i Francuskoj gdje im je ionako jeftinije, a sve što proračunu usfali, nadoknadit će - Hrvati.
I opet, zahvaljujući Vladi koja je svojim građanima osigurala jednu od najgorih europskih inflacija.