Jedva me urednik nagovorio da napišem ovaj tekst. Što se još ima napisati o internaliziranom seksizmu a da tekst ne bude redundantan, već viđen, dosadan? Postoji li novi kut gledanja na mizoginiju? Postoji li neki osvježavajući tejk na isprike koje to zapravo nisu, na isprike koje dodatno ponižavaju žrtvu, pa usput, onako ovlaš, i sve ostale žene? Postoji li veseli način da ja kao iz početka ponovno otkrivam abecedu problema ženskog pitanja? Kako da to prodam ikome? Kako da uredimo taj tekst da bude senzacionalno nov, da oduševi i zainteresira čitatelje, da ih, usudim li se izgovoriti, nešto nauči?
Tužni su padovi naših idola. Prije dvije godine Chris Noth, zaboga. Srećom pa je Big, u gotovo prekognicističkoj maniri producenata zauvijek nam...