Gerd Leonhard se ubraja među 10 vrhunskih futurologa i 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Nijemac sa švicarskom adresom dio je života proveo i u SAD-u. Izuzetno je dinamičan, drži govore, piše, snima filmove. Leonhardove prezentacije su temeljene na filmovima različite dužine uz puno infografika. Djeluje preko svoje agencije The Futures Agency s mrežom od više od 50 suradnika u Švicarskoj i diljem svijeta. Razgovor se odvijao u više navrata, između snimanja novog dokumentarnog filma na otoku Lanzaroteu, obveza prema klijentima, koji su se počeli javljati poslije pandemije te nastupa na virtualnom European Liberal Forumu. Do sada je održao više od dvije tisuće predavanja diljem svijeta. Za sebe kaže da nije Nostradamus nego prije društveni terapeut sa sposobnošću zapažanja, dosta prakse i napornog rada iza sebe.
Kada smo započeli razgovore za intervju, upravo ste snimali svoj novi film 'Dobra budućnost' na kanarskom otoku Lanzarote. Zašto baš na Lanzaroteu? O čemu se radi?
- Da, imam dosta poveznica sa Lanzaroteom. To je vulkanski otok izuzetne snage uz obalu Afrike na kojem imam mnogo prijatelja. Mjesto divljine na kojem se odvijaju promjene i na kojem u čudesnoj igri svjetla imate samo sebe, vjetar, sunce i more. Tamo je djelovao španjolski umjetnik César Manrique koji je bio poput Salvadora Dalija. Snažno je utjecao na stanovništvo 90-ih prošlog stoljeća zagovarajući isključivo održivi turizam ne dopuštajući prodaju otoka pošto-poto. (UNESCO je 1993. proglasio cijeli otok rezervatom biosfere, op.a.) Perfektno mjesto za moj film. Djeluje upravo futuristički. Korišten je inače u mnogim svemirskim filmovima. NASA je, recimo, na njemu testirala svoj rover. (Jedan od tipova je sada upravo u misiji na Marsu, op.a.) To je dobra strana priče. Druga je tema - dobra budućnost. Zaista vruća tema, jer mnogi diljem svijeta izražavaju bojazan da budućnost nije dobra. To nije samo radi covida-19, već i onog što isporučuju medijski servisi, Hollywood i Netflix, gdje svaki film o budućnosti loše završava. Primjerice, roboti nas ubijaju, umjetna inteligencija sve preuzima. Nadalje, u svijetu se ne možemo složiti gotovo ni oko čega - od nuklearne opasnosti, energetske problematike do rješavanja gladi. Stoga se ljudi ne osjećaju dobro kad im spomenete budućnost. To je zaista veliki problem. Stvara percepciju da tamo gdje idemo - neće biti dobro. Zato ovim filmom poručujem da imamo dobru budućnost za koju imamo sve potrebne alate ako donesemo prave odluke. Odnosno da postoji nada, kakva je i što 'dobro' ustvari znači. I da, čuveni futurolog Buckminster Fuller je jednom rekao da imamo prave tehnologije, ali ih koristimo u krive svrhe. Dakle, ne za benefit društva, već benefit novca.
Govorite o promjenama, posebice u eri Velike Transformacije. Ljudi ipak teško mijenjaju sami sebe?
- Samo bol ili ljubav mijenjaju ljude, bilo da je riječ o pojedincima, kompanijama ili vladama. Ako nema razloga, ne čine ništa. Recimo, bol osjećate zbog gubitka supruge, kraja osobne veze ili gubitka prihoda. Covid-19 nam je zadao toliko mnogo boli, spremni smo da se preispitamo. Kada doživite krizu, kažete si: ‘Gotov sam. Odlazim u nešto potpuno različito’. Kada je riječ o ljubavi, to je ljubav prema ljudima, ali i prema novim idejama. Trebamo se fokusirati više na ljubav nego na bol. U budućnosti ima toliko puno stvari koje treba voljeti i koje su zaista obećavajuće. Sada možemo riješiti probleme s vodom, gladi odnosno hranom i zarazama. Ključno je slažemo li se da to učinimo i koji su naši prioriteti. I tu tada ulazi ljubav, zar ne? Velika Transformacija po meni obuhvaća Velikih 5 (Big Five): Big Tech - Big Media - Big State - Big Health - Big Green. Drugim riječima - eksponencijalni razvoj tehnologije, medija, Europe kao ujedinjene države, zdravlja i održive prirode.
13. svibnja 2021. održan je prvi međunarodni virtualni sastanak inicijative slikovita naziva: The Fork in the Road Project. ( Projekt 'Vilica na Putu') čiji ste jedan od inicijatora. Kako je nastala i gdje vodi?
- Inicijativa je nastala u 2020. za covid-19 krize tijekom virtualnih kontakata s nekolicinom prijatelja. Kao povod poslužila je knjiga slavnog američkog mislioca, dizajnera i futurologa Buckminstera Fullera 'Utopija ili zaborav' u kojoj se ovaj izraz spominje. Praktički, raj ili pakao. Nas trojica futurologa - Glen Hiemstra, David Houle i ja - smo postali i konkretni inicijatori. Ovom inicijativom želimo uz pomoć svih zainteresiranih utjecati na obične ljude, ali i vođe kao što su političari i predsjednici uprava da, s obzirom na tehnologije koje nismo imali prije 20 godina, donesemo prave temeljne odluke u narednih 10 godina, jer ne možemo potrošiti 50 da bismo se vratili natrag ako smo krivo izabrali. Za početak smo ponudili na potpis široj javnosti Manifest projekta. Radi se o četiri područja - klimatskim promjenama kako bi se ljudi i sav život mogli dalje razvijati, kapitalizmu i održivim novim ekonomskim i političkim okvirima, upravljanju eksponencijalnim znanstvenim i tehnološkim napretkom, posebice umjetnom inteligencijom te poboljšanju života ljudi, dugovječnosti i uređivanju ljudskog genoma radi daljnjeg napretka ljudske vrste uz pažljivo praćenje i razmatranje svih posljedica. Philip Kotler, izuzetno aktivni otac ili još bolje rečeno, djed modernog marketinga, jedan od sudionika sastanka čiji sam virtualni domaćin bio, upozorio je da se sadašnji kapitalizam više ne uklapa u budućnost. Krenuvši od primjera da je SAD prvi u svijetu po ekonomskim kriterijima, ali 19. po indeksu sreće, zaziva kapitalizam nordijskog tipa s 'prosvijećenim konzumerizmom'. Paul Mason, pisac te radijski i televizijski novinar, nazvao je to 'postkapitalizmom', neki drugi 'održivim kapitalizmom', 'kapitalizmom dionika' (stakeholder capitalism) umjesto 'kapitalizma dioničara' (shareholder capitalism) ili pak 'kapitalizmom sa sviješću' u kojem se socijalni aspekt sljubljuje s principima slobodnog tržišta. Za to trebamo novi svjetski konsenzus iz kojeg proizlazi novi svjetski društveni ugovor kako urediti svijet. Prvo humanizam pa ekonomija.
(Sam pojam ‘’Vilica na putu’ metafora je temeljena na izrazu za trenutak u životu ili povijesti koji odlučuje kada je potrebno napraviti izbor između predstavljenih opcija, a kad se jednom napravi izbor, tj. kad zabijete vilicu, nema povratka. op.a.)
Imate li koristan savjet za Hrvatsku u razdoblju neizvjesnosti, za koje kažete, da će sljedećih 10 godina donijeti neusporedivo više promjena nego prethodnih 100?
- Nije za Hrvatsku, odnosno državu, više toliko bitna veličina, već - način promišljanja. Na to je još, mislim, 1951. ukazao Winston Churchill rekavši: ’Carstva budućnosti su carstva uma’. Dakle, manje važnim postaje kojim stvarnim prirodnim resursima ili industrijskom proizvodnjom raspolažete, Ono što je relevantno je način na koji gledate na pojave sada i u perspektivi. Barbara Max-Hubbard, Fullerova suradnica, jednom je rekla: ’Kako vidite budućnost, tako postupate. Kako postupate, takvim postajete’. Za zemlje poput Švicarske u kojoj živim i Hrvatske je krucijalno kako vide budućnost, kako na nju reagiraju i kako vode svoj put. To će vrijediti u Sjedinjenim državama Europe (SDE) u kojima neće biti važno da li ste iz Hrvatske, Norveške ili Islanda. Europa se mora prije svega čvršće povezati iznutra da bi bila jača prema vani. SDE će biti, naravno, individualizirane što se članica tiče s tim da će važna zajednička pitanja biti voda, hrana, umjetna inteligencija, cyber sigurnost, vojska. Morat ćemo međusobno surađivati u odnosu na SAD i Kinu u ostvarenju europskog cilja kao zajedničkog poimanja humanog razvoja i prava na svoje 'dobro'. Europljani su ipak humanisti.
Biznis kakav smo do sada znali je - mrtav?
- Prije svega, promijenili su se uvjeti poslovanja. Najveća promjena su nakon covida-19 kao okidača, akceleratora i predtestnog upozoravajućeg indikatora - klimatske promjene. Nema kompanije ili sustava koji neće biti zahvaćeni klimatskim promjenama. Rastu troškovi proizvodnje energije, požari haraju divljinom, sve više ima prirodnih katastrofa, što utječe na turizam zemalja kao što je Hrvatska. Stoga je ključno da spoznajemo što će se dogoditi i da razvijemo relevantni način razmišljanja (mindset) za budućnost. Kad govorimo o biznisu budućnosti, pogledajmo pojedine dosadašnje trendove. Na primjer, glazba. Nije potonula, sada je u cloudu. Ponovo rođena, vratila se na drugačiji način. Automobilska industrija - dizel motori - mrtvi. Dolaze novi tipovi motora, električni samovozeći autonomni tipovi automobila. Unutar postojeće 'izrasta' potpuno nova industrija. A budućnost zdravstvene industrije nije briga o zdravlju, to je briga o bolesti (sickcare). Do sada nas nije zanimalo kako bolesnici stižu do nas. Sređivali smo ih pilulama i injekcijom. Prava budućnost je da prevenira ljude od bolesti te im pomogne, između ostalog, i prehranom i načinom života. Poanta je da gledamo naprijed tj. da se pripremimo kako za pandemije tako i za klimatske promjene. S takvim pojavama se moramo suočiti prije nego što dođu do nas. Ne možemo nastaviti kako smo do sada radili. Promijenit ćemo svaki pojedinačni dio našeg gospodarskog sustava.
Vaša poruka čitateljima 'Jutarnjeg lista'?
- Tri stvari. Prvo, ne vraćamo se na normalno iz 2019., zaboravite na to. Vraćamo se vjerojatno u restorane, kina i na koncerte. Ali se način života i promišljanja o životu u krizi promijenio. Imamo različita očekivanja, shvatili smo što nije funkcioniralo. Trebate uložiti svoj novac i energiju u iznalaženju i kreiranju budućnosti, koju želite. Vidjet ćete ogromne promjene potaknute klimatskim promjenama u fokusu četiri odrednice: ljudi - planet Zemlja - namjera - prosperitet. Drugo, budite spremni kreirati nove proizvode, morat ćete razmišljati o održivom turizmu ili postavljanju svog osobnog branda. Nije sve u podacima (dataism), koji uslijed nekontroliranog korištenja postaju, slikovito rečeno, plutonij novog doba, već u tome tko ste i kako kreirate odnose u široj javnosti. Nakon svega, ljudi su ti koji odlučuju na temelju mnogih faktora, a ne samo činjenica. I treće, posljednje ali ne i najmanje važno, budućnost je u hiper suradnji, a ne nadmetanju pod svaku cijenu.