Skupili smo se u gomili ispred zahoda na benzinskoj ne shvaćajući što moramo napraviti da prođemo prepreku od blistavih čeličnih šipki? Čitali smo višejezične upute i ni na hrvatskom, ni na engleskom, ni na talijanskom ni na njemačkom nije nam bilo jasno gdje moramo ubaciti novac da nas čudovišni mehanizam pusti unutra? Jedan je djedica cupkao od nestrpljenja držeći se za prepone. Siromahu je očito mjehur bio pun.
"Koliko para pitaju?" zastenjao je očajno. Valjda pola penzije bi taj dao da se može pomokriti. Nema više u njegovom životu ni žena, ni masne hrane, ni rakije, ni cigareta, mokrenje je jedina radost koja mu je preostala. Mnogo kilometara autoceste on je čekao senzacionalni, rasterećujući trenutak kad će sklopljenih očiju junački ošinuti žuti...