U nastavku suđenja Zvonimiru Vlahoviću (57) optuženom da je silovitim udarcima po glavi skrivio smrt susjeda Nikole Samardžije (63) nakon svađe oko živice, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici saslušan je dr. Miroslav Gjurašin, specijalist neurokirurgije. Njegov zadatak bio je analizirati cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i ostala vještva te pokušati dati odgovor u kojoj mjeri je lijek Varfarin, koji je pokojni koristio za sprječavanje zgrušavanja krvi, doprinio razvoju hematoma kao uzroka smrti. A važno je kroz pitanja neurokirurgu bilo i rasvijetliti je li sam oštećeni doprinio tragediji svojim neodlaskom na Hitnu po savjetu liječnice već je otišao kući i u umro u snu najmanje 14 sati od zadobivenih udaraca.
- Kao uzrok smrti utvrđen je razvoj akutnog subduralnog hematoma. Riječ je o nakupini krvi ispod tvrde moždane ovojnice uzrokovanog krvarenjem iz pokidanih mosnih vena. Razvija se postupno s vremenom i u razmaku od nekoliko sati daje različitu kliničku sliku. Kod nekih pacijenata odmah kod udarca je vidljivo da su izgubili svijest, a kod drugih, kao što je u ovom slučaju bilo, subduralni hematom se razvija polako, a ozlijeđena osoba ne mora nakon ozljeđivanja imati vanjske naznake da se u glavi taj hematom razvija. Takva osoba može hodati, komunicirati i izgledati sasvim normalno sve do trenutka kad hematom u glavi postane klinički manifestan a ukoliko se nakon prve faze razvoja simptoma (glavobolje, pospanosti, umora) ne pruži pravodobna medicinska pomoć, stanje se progresivno pogoršava te dolazi do gubitka svijesti, kome i smrtnog ishoda – pojasnio je vještak podsjetivši da je u slučaju pokojnog Samardžije došlo do takvog razvoja hematoma kao posljedice djelovanja vanjske sile. Pritom je dr. Gjurašin kao važan moment u cijeloj priči istaknuo da je oštećeni koristio lijekove protiv zgrušavanja krvi nakon ranije operacije srca te otkrio da taj lijek, pored korisnog djelovanja ima i drugu stranu – odnosno "vrlo ozbiljno moguće neželjeno djelovanje".
- Varfarin izaziva odnosno sklon je pojačanom krvarenju bilo spontanom ili nakon ozljeđivanja. Kao neurokirurg mogu reći da je taj lijek u bitnom mogao doprinijeti razvoju hematoma kao uzroka smrti tako što je uslijed mogućnosti kontroliranja krvarenja iz ozlijeđene mosne vene nakon udarca, bilo spriječeno normalno zgrušavanje ozlijeđene žile u mozgu. I na taj način je spomenuti lijek u bitnom mogao doprinijeti razvoju hematoma i smrtnom ishodu. U slučaju da oštećeni nije uzimao navedeni lijek, opet bi priroda ozljede subduralnog hematoma kao uzroka smrti, mogla dovesti do smrtnog ishoda, ali šanse za to bi bile značajno manje bez uzimanja lijeka nego s njegovim korištenjem. Međutim, koliko točno iznosi ta vjerojatnost za jedan ili drugi ishod, ne mogu precizirati jer taj postotak varira po različitim istraživanjima. No mogu reći da bi bez uzimanja tog lijeka i uz pravodobnu medicinsku intervenciju šanse za izbjegavanje smrtnog ishoda bile značajno veće – pojasnio je dalje vještak naglašavajući da je "moguće da se nakon udarca i bez uzimanja tog lijeka, ne bi razvilo ništa odnosno da ne bi došlo do gubitka života".
Odgovarajući dalje na pitanja suda, vještak je kazao i da bi osoba, koja koristi taj lijek, u bilo kojem dijelu tijela pa i mozgu, mogla bez ikakvog djelovanja vanjske sile zadobiti krvarenje. Pritom pojašnjava da je kod liječenja osoba koje uzimaju Varfarin kao i onih koje ga ne koriste, za uspješno liječenje subduralnog hematoma vrlo važan čimbenik vrijeme koje je proteklo od trenutka ozljeđivanja do trenutka medicinske intervencije odnosno operacije jer što se brže zahvatom ukloni hematom iz mozga to je veća šansa da do smrti ne dođe.
- Da se oštećeni odmah javio na hitni bolnički prijem odmah kad je bio upućen, bi li bila nužna operacija ili bi se krvarenje moglo sanirati nekom vrstom liječenja? - zanimalo je branitelja optuženog na što mu je vještak odgovorio da se "nakon analize cjelokupnog tijeka događaja i uvidom u obdukcijski nalaz vidi da bi operacija bila potrebna". Pritom se ujedno složio s vještakom sudske medicine da su za nastanak ovakvih posljedica, zaključio je vještak, bila potrebna dva udarca.S obzirom da je tužiteljstvo, nakon ovog vještaka odlučilo promijeniti činjenični opis djela, nije za isključiti da će Vlahović dopuniti obranu.
A na prijašnjem ročištu, kako smo već pisali, optuženi je iznio obranu i detaljno opisao kobni dan.
- Tog jutra 20. srpnja 2022. sam ustao, popio kavu te otišao iza kuće baciti soc sa drugim biootpadom na mjesto gdje odlažem kompost. Već s udaljenosti od 15 metara ugledao sam oštećenog Nikolu Samardžiju kako siječe moju živicu. Odložio sam otpad i prišao žičanoj ogradi kojom je ograđeno imanje. Popeo sam se na blok cigle i prešao preko jer nema vrata s te strane. Prišao sam Nikoli koji je u tome trenutku prilazio meni. Posvađali smo se na što mi je odgovorio da mu ta živica smeta i da je ima pravo rezati. Na to sam mu odgovorio da ne bude više moju živicu nikad diral. Pritom nisam mislio da ću ga ubiti već da mu to više dozvoliti neću. Iskreno, mislim da je to s njegove strane bila čista provokacija jer tu živicu ja održavam, a on je imao svoju na svojoj parceli. U vrijeme sukoba smo se nalazili pored moje živice, a ne njegove iako se one na jednom mjestu spajaju. Zatim smo se ‘sastali‘. On je u lijevoj ruci držao aku rezačicu živice koja nije bila u pogonu. Najednom ju je on podigao, jer je bio ljut što mu se suprotstavljam, pa sam imao dojam da će me udariti. Tako da sam ja njega desnom rukom, otvorenim dlanom udario po uhu. Htio sam ga udariti šakom, ali nisam ga želio teže ozlijediti pa sam ga ošamario" – rekao je u svoju obranu Vlahović koji je Samardžiju potom primio za potkošulju u predjelu prsa. Sam šamar bio je jak jer je oštećeni krenuo korak unazad, a kako ga je Vlahović držao za majicu, išao je za njim.
- Tad je Nikola opet podigao rezačicu kako bi me udario, ali sam se izmaknuo pa sam ga udario šakom u lice ispod lijevog oka. On je tad počeo dozivati suprugu Dolores zovući je ‘Maco‘. I onda sam ga još jednom ošamario po lijevoj strani lica i potom pustio. Potkošulja mu se poderala, a on se odmaknuo, uzeo srp koji je bio uz rub živice te ubrzanim korakom otišao kući. Sve se odvilo u desetak sekundi. Ne znam je li Dolores mogla vidjeti ono što je opisala kad je svjedočila jer se okršaj dogodio na polovici živice, a između prozora s kojeg je ona gledala i mjesta sukoba nalazi se jabuka koja je u srpnju imala punu krošnju lišća. Meni je bilo jasno da će susjed zvati policiju nakon svega imajući u vidu događaj od tjedan dana ranije – opisao je dalje optuženi rezimiravši da je pokojnog udario tri puta – dva šamara i jedna šaka u lice. Dodao je i kako Samardžija nije pao na tlo niti posrnuo nakon nijednog udarca te smatra kako je fizički bio jači od pokojnog uz napomenu da je sudjelovao u Domovinskom ratu, pa da mu je šakom mogao nanijeti znatno teže ozljede, ali se odlučio za šamar prilikom prvog kontakta.
- Takvim udarcima imao sam ga namjeru osramotiti, a ne teže ozlijediti. Prije tog događaja nas dva uopće nismo komunicirali. Ovom prilikom imam se potrebu osvrnuti na 23. kolovoz 2018. Naime, u jednoj kući u Gladovcu sam trebao vršiti popravke. Čisteći kuću od starih stvari u dimnjaku sam pronašao bombu koja je bila zaštićena u kućištu. Nisam je predao policiji nego odložio u ormar u svojoj kući. Na nju sam zaboravio, izbivao dva mjeseca iz Gladovca a po povratku na općinskom putu trava je bila zarasla pa sam ju pokosio, pokupio i odnio u šumu. Da bi tog 23. kolovoza, dok sam bio u dvorištu kuće, došla mi Dolores te rekla da je taj put njezin i trava njena koju je posadio prije 29 godina njezin otac. Počela je vikati i s njom se nije moglo. Vikala je i na E.T., bila je nepravedna i prema 80-godišnjoj Z.Č. a kako sam joj pokušavao objasniti da sam se potrudio oko trave, ona je vikala na sav glas i dalje. A kad je vidjela da ju ne doživljavam jer sam zaključio da nije baš normalna s obzirom da je Z.Č. natjerala u plač, otišao sam do kuće i uzeo bombu. Odšarafio kućište, došao do Dolores, izvadio osigurač i bombu stavio na prsa govoreći joj da ću raznijeti nju i sebe. Htio sam ju samo zaplašiti – pojasnio je još Vlahović naglasivši da je u vrijeme, kad su susjedi čuli svađu iz Samardžijine kuće nekoliko sati prije pronalaska tijela, bio u ribolovu. Negirao je tvrdnje supruge pokojnog da mu je, nakon fizičkog sukoba, dok se saginjao po srp zaprijetio prstom, a ujedno je negirao i udarce u prsa.
U sudnici se, inače, projektorom na velikom zidu pregledavao fotoelaborat s mjesta očevida mrtvog tijela, a koji je detaljno analizirala sudsko-medicinska vještakinja Marija Baković. Prizori u kojima je skončao Samardžija optuženi Vlahović je prvi puta vidio i promatrao ih zgroženo. Jer Samardžija je umro najmanje 14 sati od sukoba u svojoj kući.
Vještakinja je opisala prizor tijela i okruženje u kojem se nalazilo, a kako ga je policija fotografirala gotovo pet sati od pronalaska tijekom očevida, podljeve na desnoj strani jer je bilo položeno na desni bok, a imalo je i mrtvačke pjege.
- Udarac otvorenim dlanom po uhu je uzrokovao razdor lijevog bubnjića, jedan ispod lijevog oka a sudeći prema svemu veći udarac je mogao uzrokovati ozljedu kod desnog oka. Na obdukciji je utvrđeno krvarenje unutar moždanih ovojnica s lijeve i desne strane. Ta razdvojena mjesta krvarenja ne govore o tome da su bila dva udarca već je cjelokupno krvarenje utvrđeno unutar lubanjske šupljine moglo nastati jednim udarcem pri čemu su bile ozlijeđene mosne vene na različitim mjestima, a sve ovisi o tome kako se mozak kretao unutar lubanje u tome trenutku – rekla je vještakinja. Na upit odakle krv koju spominje supruga pokojnog kada u svome iskazu govori da su "plahte bile natopljene krvlju i da ih je promijenila četiri", Baković odgovara da na tijelu oštećenog nisu utvrđene ozljede koje bi krvarile i da se eventualno moglo raditi o tekućini koja se cijedi kod preminulih osoba iz usta i koja nastaje pred smrt u agonalnoj fazi zbog otežanog disanja pa dolazi do pucanja malih krvnih žila u plućima. Ali ni onda te tekućine ne izgledaju crvene kao krv već ružičaste ali laiku mogu nalikovati na krv.
- Curenje edemske tekućine iz pluća može biti i nekog značajnijeg volumena ali je nemoguće da se natope četiri plahte. Kod oštećenog je utvrđen edem oba pluća a u zapisniku o očevidu je opisano curenje tekućine iz usta – rekla je dalje vještakinja. Na daljnji upit je li doktorica u Domu zdravlja kod koje je otišao Samardžija šest sati nakon okršaja te joj se požalio na strašnu glavobolju trebala primijetiti podljev na licu ispod desnog oka, kaže da je uz digresiju da liječnici opće prakse nisu sudski medicinari te se fokusiraju samo na zdravstveno stanje a manje na površinske ozljede.
Ujedno je kazala i da dinamika događaja koju je, pak, ta doktorica spomenula da joj je oštećeni rekao da je osim šamaranja primio i više udaraca u glavu, a ne jedan kako tvrdi optuženi, također se može uklopiti u ozljede na području glave vidljive na obdukciji. Pucanje mosnih vena moglo je nastati uslijed, pojasnila je, "bilo kojeg udarca u predjelu glave, a zbog korištenja Varfarina, to pucanje nije moglo samozacijeliti već se krvarenje nastavilo".
- Može li se na temelju fotografija reći u kojem je vremenu nastupila smrt? I je li za očekivati da je između 22 i 23 sata tu večer oštećeni se svađao sa svojom suprugom a o čemu su svjedočili neki susjedi - zanimalo je sutkinju pa je vještakinja ukazala da su mrtvačke pjege dominantno smještene na desnoj strani tijela koje su se, pomicanjem istog tijekom očevida, pomicale i nisu bile fokusirane.
- Po tome smrt je nastupila unutar 12 sati otkad je tijelo fotografirano. A sa sudsko-medicinskog stajališta nije moguće da je između 22 i 23 sata bio aktivan. Jer kod oštećenika je nastupilo krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, toksikološkom analizom je utvrđeno da je koristio lijek Varfarin, liječnici se oko 14.30 požalio na glavobolju pa je nju potaknulo da mu izda uputnicu za Hitni bolnički prijem, a supruga Dolores je iskazala da je on po povratku kući od doktora otišao leći i da ga je našla mrtvog oko 3 ujutro. Glavobolja, umor, pospanost te poremećaj stanja svijesti su tipični simptomi krvarenja. S obzirom na veliku mokru mrlju ispod tijela i nalaz patologa od 350 ml urina u mokraćnom mjehuru znači da je neko vrijeme prije smrti bio poremećene svijesti, polako je progredirao i nije se budio da ide na toalet. Ne mogu tvrditi sa sigurnošću da nije sudjelovao u kakvom sukobu čija se buka čula izvan kuće, ali s obzirom na sve navedeno, ne vidim medicinski logično objašnjenje.
- Da je oštećeni išao na Hitnu kao što mu je doktorica preporučila izdavši mu uputnicu, kakve bi bile šanse za njegovo preživljavanje? - pitala je odvjetnica Marina Sabljić. Vještakinja joj je na to odgovorila da bi "sigurno imao neke šanse za preživljenje ali da pritom ne može tvrditi da bi i preživio zbog svog zdravstvenog stanja, lijekova koje je koristio te kronične bolesti srca zbog koje je imao umjetni zalistak".
Na prijašnjim raspravama saslušani su i svjedoci nisu štedjeli riječi za pokojnog.
- Nikola je bio osoba koju nitko od susjeda nije volio. U Gladovcu Pokupskom imam vikendicu u kojoj sam živjela do potresa te poznajem optuženog i pokojnog. Nikola je bio vrlo konfliktan i agresivan te se stalno svađao sa ženom. Susjedima je radio različite probleme i sve nas je provocirao raznim postupcima. Njegov pas je jednom ugrizao susjeda nakon čega se došao svađati s čovjekom. Ispred moje kuće ostavio je prikolicu sa šutom pa nisam mogla do svoga doma. Po njegovom ponašanju ali i govoru, mislim da je imao problema s alkoholom. A iako nisam bila prisutna sukobu od toga dana u Gladovcu, znam da su Nikola i Zvonimir imali nesuglasice – prisjetila se svjedokinja D.G. Za optuženog je, pak, rekla da je rado pomagao susjedima i nikada nije povisivao ton. Smatra ga dobrom osobom te je navela primjer kad je pokojni palio stare stvari na zgarištu pa je vatra izmicala kontroli, a optuženi je pomogao gasiti vatru i potom cijelu noć bdio da se ne proširi.
Druga svjedokinja D.P. se prisjetila da je kobnog jutra u selu vidjela policiju i kraj njih optuženog, a kad je pitala susjeda L.B. Što se dogodilo, on joj je odgovorio da je "pokojni Nikola škarama za šišanje živice napao Zvonimira".
- Pokojni je bio provokator. Izazivao je sve nas susjede jer je znao svoj auto parkirati na sred makadamske ceste kojom prilazimo kućama, a kad smo ga pitali zašto tako parkira odgovarao je da je on sagradio put. Kad bi mu god netko nešto prigovorio, prijetio je zvanjem policije. Policajci su nam, pak, rekli da je pokojni stalno zvao policiju i nešto prijavljivao pa su nas onda pitali zašto mi ne prijavljujemo sve to što on radi nama. Ima jedna susjeda u ulici koja se Nikole bojala, a sad se boji njegove supruge. Ono jutro kad je intervenirala policija, oštećeni je prošao pored mene, ali na njemu nisam vidjela nikakve ozljede, a tu večer prije nego je umro, čuli smo na dvorištu svađu između Nikole i supruge, no nisam razgovijetno mogla čuti oko čega – prisjetila se svjedokinja D.P. demantirajući time dio tvrdnji supruge pokojnog da je kobnog dana, po povratku od doktora, Nikola zaspao oko 16 sati i tako sve do tri ujutro sutradan kada je uvidjela da ne diše.
Svjedok V.M. bio je s pokojnim Nikolom također u lošim odnosima i kulminiralo je nakon što je pokojnikov pas ugrizao njegova unuka. I on je u večernjim satima, nakon što je ujutro intervenirala policija kad je izbila prepirka uz živicu, i nekih pet sati pred smrt susjeda, ustvrdio da je tu večer, dok je igrao ‘čovječe ne ljuti se‘, čuo svađu pokojnog i supruge iz kuće.
A sve je krenulo, kako smo već pisali, od živice kada je Vlahović lanjskog 20. srpnja oko 8 sati ujutro rekao Samardžiji: ‘Ti ne buš moju živicu nikad više diral.‘ Nakon čega je, prema optužbama, na njega nasrnuo golim rukama. Prvo ga je udario otvorenim dlanom po lijevom uhu te dva puta šakom u lice, a onda i tri puta u prsa. Bili su to siloviti udarci uslijed kojih je Samardžija zadobio puknuće bubnjića, krvne podljeve, oguljotine, krvarenje moždane ovojnice i komore mozga uz oteklinu istog. Ukratko ozljede opasne po život zbog kojih je pretučeni Samardžija, uvjereno je velikogoričko tužiteljstvo, preminuo 19 sati kasnije na krevetu svoje kuće.
"Moj muž Nikola Samardžija leži u krevetu, poplavio je i ne mogu ga probuditi. Dođite, molim vas", dramatični je poziv u pomoć koji je uputila pokojnikova supruga Dolores R. velikogoričkoj policiji 21. srpnja u 4.46 sati. Bio je to njezin drugi poziv policiji nakon što je prethodnog dana oko 9.15 sati ujutro okrenula njihov broj navodeći pritom da je "susjed Zvonimir fizički napao njezina supruga Nikolu".
Policajci su tom prilikom zatekli pretučenog muškarca te mu ponudili liječničku pomoć koju je odbio, a Vlahoviću su uručili obavijest o kršenju članka 109a Prekršajnog zakona. Stoga je inicijalno slučaj bio okarakteriziran kao prekršaj da bi na kraju, nakon Samardžijine smrti i provedenog policijskog očevida, Vlahović zaradio kaznenu prijavu. Istraga se zahuktala te je velikogoričko tužiteljstvo prijavu pretočilo u optužnicu zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom. Od tada se Vlahović, s jednomjesečnom pauzom boravka na slobodi, nalazi u istražnom zatvoru u Remetincu. Krivim se ne smatra.
Inače, Vlahoviću je dodatni uteg u svemu i prijašnja pravomoćna presuda od prije tri godine kada je osuđen zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i prijetnji izrečenih upravo pokojnikovoj supruzi Dolores, s kojom je ušao u verbalni sukob 23. kolovoza 2019. zbog pokošene trave. Pritom joj je "na grudi naslonio ručnu bombu i zaprijetio joj da će ju raznijeti, da će ubiti i sebe i njih". Novi zločin iz trivijalnog razloga, sumnja tužiteljstvo, počinio je svega tri mjeseca nakon što mu je istekao prijašnji rok kušnje, stoga ovo djelo ne smatraju izdvojenim slučajem nego kulminacijom teško narušenih ranijih odnosa.
Nevjenčana supruga pokojnog je, inače, ispričala da je tog jutra čula neobičan lavež psa pa se prepala da nije njihov pas napao drugog psa ili prolaznika. Krenula je do prozora dozvati muža da vidi što se događa te je vidjela Zvonimira kako prijeti nekome kraj živice. Samardžija je toga jutra izašao sa psom, a sa sobom je ponio malu pilu za rezanje grančica i krenuo uređivati živicu da bude uredna i da se bolje vidi.
- U istom tom trenutku Nikola je iz poluklečećeg položaja krenuo u dvorište, a Zvonimir iza u drugu kuću. Mislila sam da se psu nešto dogodilo. Sišla sam istog trena, a Nikola mi je skroz ozbiljan rekao ‘Zmlatil me Zvonimir. Takve batine nisam dobio od kad sam bio dečko na školskom igralištu‘. Kazao je i da mu je prišao s leđa, okrenuo ga i navalio šakom. Muž se branio nije, a imao je čime. Nazvala sam policiju koja je došla brzo. Nešto kasnije muž mi se potužio da ne čuje dobro i da ga jako boli glava. Otišao je doktoru i to u dva navrata jer je liječnik bio na godišnjem, pa je otišao njegovoj zamjeni. Povraćao je dvaput. Kad je popodne došao kući bio je blijedo zelen, spomenuo je uputnicu, ali me i molio me da ga pustim da se odmori, da ne može više razmišljati ni gledati. Otpratila sam ga do sobe i iza leđa mu stavila jastuk ako bi povraćao da se ne uguši. Totalno sam se pogubila, svako malo ga gledala te zaspala, a oko 3 ujutro on nije više disao – otkrila je emotivno partnerica žrtve, na čijem tijelu inicijalno, ni ona nikakve ozljede vidjela nije.