Matematičarka gura tijelo do ekstremnih granica

'Vjetar ledi kosti, hvataš se za grane da te ne odnese, misliš da umireš, ali strah da se ne smrzneš tjera te da ideš dalje'


Dejan Šmehil
30.05.2019.19:00
'Vjetar ledi kosti, hvataš se za grane da te ne odnese, misliš da umireš, ali strah da se ne smrzneš tjera te da ideš dalje'
privatna arhiva, Šimun Cimerman, zsugbelisce.hr

sažeto

Mirela Kristek bavi se trail trčanjem i nedavno je istrčala 110 kilometara u Istri. Pričali smo s ovom osebujnom sportašicom


Dejan Šmehil
30.05.2019.19:00

Trčanje je možda i najrašireniji hobi na svijetu kad je riječ o fizičkim aktivnostima. Potpisnik ovih redaka i sam voli obuti tenisice i prevaliti koji kilometar, ali priznajemo, u komadu nismo 'pregazili' više od 10. I onda naletimo na vijest da je jedna žena istrčala 110 kilometara na utrci u Istri! Odmah iznad glave nam se pojavio oblačić s pitanjem kako je to moguće, pa smo odlučili te nedoumice riješiti s junakinjom koja je odradila spomenutu brutalnu utrku, Mirelom Kristek.

Otkud snage, volje, motiva za takvu utrku?

"Nije mi prva takva. Lani sam trčala Jahorina ultra trail. A motiv? Pa uvijek je isti – prelijepa priroda koja me okružuje dok trčim, želim vidjeti što više i što ljepše prizore. Doduše, dio utrke po Istri je po mraku pa se ne vidi previše ha-ha-ha", ističe Osječanka.

MK Hrvatski Sokol

I sama je spomenula riječ trail. Dakle, da pojasnimo, ovdje se radi o trail trčanju. A što je to točno?

"Ukratko, trčanje po terenu koji ne uključuje asfalt. Riječ je, dakle, o šumskim putevima, makadamima, terenima koji nisu klasične staze nego neravni... Utrka ne mora nužno ići po šumskim markacijama nego ide po označenoj stazi organizatora. Tu nema snalaženja na karti kao kod treka kad se mora doći do određenog mjesta. Ali, mora se poštivati pravila i trčati po stazi kako je zamislio organizator, bez skraćivanja puta. Oni koji skrate, budu diskvalificirani", pojašnjava Mirela i dodaje:

Jadran Ćilić

"Postoji više kategorija utrka – light, midi i ultra. Naravno, one najduže su ujedno i najzahtjevnije."

Sto milja Istre ujedno je bilo i prvenstvo Hrvatske, a Mirela je završila na trećem mjestu. Odličan rezultat za jednu, kako sama za sebe kaže, rekreativku. S tim da su uvjeti na utrci bili prilično grubi.

"Prije starta sam se plašila kiše i pothlađivanja no najgori je bio vjetar na Učki koji, osim što je ledio kosti, a ja samo to i imam ha-ha, puhao je takvom silinom da sam uspjela ostati na tlu hvatajući se za šiblje. Hladnoća, snijeg, vjetar... a najviše strah da ću ostati smrznuti fosil na Učki, motivirao me da završim utrku", istaknula je Mirela.

Nije to bio prvi put da se susrela s nehumanim uvjetima. Jednom je skoro 'nagrabusila' na treningu!

"Bilo je prestrašno! Znate, uvijek sam trčala ljetne utrke koje su puno zahtjevnije što se tiče hrane i vode. Pomičeš tijelo do krajnjih granica jer treba izdržati žeđ i 50 stupnjeva. Nema hlada, samo kamen... Ma nema zraka! Prestrašne temperature za bilo kakvu fizičku aktivnost, ali moja koža i kosti takve uvjete podnose odlično. I žeđ i glad i vrućinu. Ali hladnoća? Užas! Sjećam se jednog jesenskog treninga od 30 kilometara na Krndiji i Papuku. Bilo je 30 stupnjeva i odjednom je počela kiša na 10. kilometru, krenuo je padati i led, stvorio maglu. Doslovno nisam vidjela prst pred nosom! A ja gore sama na planini. Hodala sam tako ukrug, tražila sljedeću markaciju, izgubila sam se na svom terenu! Krenula se spuštati jer znam da moram prema dolje pa se spustila na krivu stranu. Na kraju sam onako mokra i ledena izgubila kontrolu nad udovima. Mislila sam da sam gotova, da ću umrijeti. Na kraju sam se spustila dolje, bili su neki ljudi uz vatru, a ja ne mogu pričati! Noge su išle same od sebe, ali rukama nisam mogla vladati. Hoću pozdraviti, ruka ne ide gore! Uplašila sam se pothlađivanja jer ta energija koja se gubi na trčanje, uvijek je ima dovoljno, problem je kad nemate kontrolu nad rukama i nogama. Bilo je jednostavno prehladno za toliki gubitak energije u trčanju", prisjeća se Mirela.

Ivica Benić - Ivica B. photography

Je li onda, uz ove nabrojane, bilo nekih situacija baš opasnih po zdravlje, život?

"Ekstremni su to uvjeti, ali sam naučila. Bude ekstremno i na treningu, ali nije opasno po život. Znam gdje mi je limit. Primjerice, po snijegu neću trčati 50 kilometara sama, idem na sigurno", ističe osječka trkačica.

A što nakon takvih brutalnih utrka. Pojedete li, ne znam, pola janjeta ha-ha?

"Nisam žderonja ha-ha. Organizam se potroši, ali nije da sad sjednem za stol i trpam u sebe. Nemam potrebu. Prije sam trenirala atletiku i trčala na 100 metara. Velika razlika u odnosu na ove utrke je što čovjek na ovim ultra dugim stazama izgubi borbenost. Budem ispuhana kao balon. Psiha je ta koja napravi puno toga. Znate, odlučiti se na utrku od 100 kilometara nije isto kao ići na trening od 50-60 kilometara."

Kada se kod vas rodila ljubav prema trčanju i kad je to preraslo u ovo što je sad?

Ivona Grepo

"Oduvijek sam voljela trčati, imala sam višak energije kao dijete. I taj kontakt s prirodom, to obožavam. Rezultati kao takvi me nikad nisu privlačili. Da me taj dio privlači, više bih pratila kalendar utrka. Ovako biram, trčim tamo gdje mi je lijepo i zanimljivo. Bez pritiska i obaveza. Trčim za dva kluba, oni plaćaju startninu i to je to. Nemam obaveza da moram trčati za njih, sama biram utrke."

Koliko traju pripreme da se odradi 100 kilometara trčanja, jer nama to djeluje nezamislivo?

"Svaki dan treniram, ne mogu bez fizičke aktivnosti! Imam doma sve žive sprave. Moja obitelj, u sportu smo svi, stalno neka aktivnost. Za utrku od 100 milja sam se baš spremala. Bilo je i na silu neke dane, ne da mi se, ali idem. Jer po iskustvu sam znala da će mi dobro doći da nagomilam kilometre. Pripremala sam se na Papuku, a kako je bila zima i hladno, spajala sam treninge. Primjerice, u nedjelju odradim 25, pa u ponedjeljak 20 i onda u utorak 15 km. Nabijala sam kilometre i molila Boga da dođe više ta Istra ha-ha! To mi je bila velika želja. Toliko su me plašili s tom utrkom, slušala sam razne priče... I dogodi se da ideš trčati, a ne znaš što te čeka i što trebaš raditi."

I, kako je onda bilo na toj famoznoj utrci u Istri?

Ivona Grepo

"Bilo je svega, najgora mi je bila ta hladnoća. Nisam uživala. Bilo mi je hladno, puhao je vjetar, uvjeti su bili grozni. Ne sviđa mi se što je tako duga utrka u travnju kad je vrijeme još promjenjivo, još se morate penjati na Učku."

Hoćete li je ponoviti? Na ovo pitanje Mirela je zastala nekoliko sekundi.

"Hm, ne privlači me. Nije mi se svidjela staza i sad bih rekla da ne, neću ponoviti, ali nikad ne znaš. U mojoj glavi je to išlo ovako na utrci – nakon 50 kilometara više mi se ne da trčati. Nakon 70 još i možeš vidjeti nešto, ali zadnjih 20 je toliko monotono, samo ravno ideš uz neki kanal. Kao Božja kazna! Nema onog lijepog u trail utrkama kad se penješ pa spuštaš. Ideš samo ravno, a ispred tebe ništa i znaš da te čeka još 20 kilometara..."

Utrke na stranu, čime se inače bavite?

"Imam puno hobija. Po zanimanju sam profesorica matematike i informatike. Imam dvoje djece, proizvodim svoju  hranu, to što jedem, to si i proizvedem. Tako da, ispunjeni su mi dani!"

Znamo da se damu ne pita za godine, ali do kad se mislite baviti ovim sportom? Koja je neka dobna granica iznad koje više ne ide?

Perpetuum Adventure

"Mislila sam da ne ide ni u ovim godinama, ali očito ide ha-ha. Duge pruge jednostavno zahtijevaju iskustvo, tu godine nisu toliko bitne. Definitivno ne mogu prestati baviti se sportom, a trail i planine su moja ogromna ljubav, to mi daje snage za sve ostalo", ističe Mirela.

A koliko žena uopće ima u trail trčanju? S obzirom da je riječ o ekstremnim naporima.

"Općenito je sve manje mladih u sportu, pa tako i u trailu. Žena, iznenadili biste se, ima jako puno, ali popularnije su kraće trail utrke na 10, 12 ili 15 kilometara. To nisu klasične utrke s vrhunskim atletičarima, trče oni koji vole sport, trčanje i prirodu. Na utrkama od 25, 50 ili 100 kilometara ima dosta manje žena. One koje budu u tim disciplinama, to su uglavnom nešto starije žene, a ja bih rekla da su izdržljive poput muškaraca", zaključuje ova osebujna Osječanka.

100posto sport izdvojeno

sport

trčanje

ekstremni sportovi

trail utrka

100 milja Istre

Mirela Kristek

trail trčanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter