Roko Karanušić

'Tjednima u nizu išao sam iz diskoteka direktno na teren i tamo pobjeđivao Almagra i ekipu, bio sam totalno divlji tenisač, a i danas živim tako otkačeno!'


Vjekoslav Paun
01.09.2019.21:00
'Tjednima u nizu išao sam iz diskoteka direktno na teren i tamo pobjeđivao Almagra i ekipu, bio sam totalno divlji tenisač, a i danas živim tako otkačeno!'
Cropix

sažeto

RETROVIZOR: Po rezultatima ga nećemo pamtiti, bio je jednom 88. na svijetu, ali Federer, Nadal i ekipa, svi oni znaju za nestašnog Roka...


Vjekoslav Paun
01.09.2019.21:00

U rubrici Retrovizor svakog tjedna podsjećat ćemo vas na naše najčitanije tekstove, reportaže i intervjue koje je redakcija 100posto napravila u proteklom razdoblju. Intervju je objavljen u svibnju 2018. godine...

Tko ga je jednom gledao, nije dvojio. Fantastična ruka, prekrasan osjećaj, ali i divlji, pomalo nestašni temperament. Oduševljavao je mase, ali i živcirao, uglavnom svoje najbliže. Pa i Ivana Ljubičića, velikog radnika, koji nikako nije mogao podnijeti takvo "rasipanje" talenta. Ali teniski put Roka Karanušića jednostavno je morao biti takav, jer je on sve samo ne običan tenisač. I njegov teniski, životni put, definitivno ima materijala pa i za filmsku priču...

"Vuk s ATP Toura? Haha, nisam gledao original s Wall Streeta, ali ako kažeš da sam taj, nema sumnje", reći će bivši profesionalac.

A pronašli smo ga u Kanadi! Nazovi ti mene, pa nazovi ti mene, trajalo je nekoliko dana, ali na kraju smo se uspjeli povezati. I to u pauzi dok je svog pulena pripremao za - trening. Jesmo li to dobro čuli, Roko je trener? I to u Kanadi?

"Radim tu s jednim malim, ima 12 godina. Tu je jedan od najboljih u Kanadi. Zvao me je jedan čovjek, koji poznaje Franka Dancevica, izbornika Kanade i mojeg prijatelja, i tako sam dobio poziv.", rekao je Roko i odmah pojasnio:

"Ali nisam ja nikakav trener. To je ovako malo usput. Ništa ozbiljno. Jer kad sam izašao iz profesionalnog tenisa, totalno sam ispao iz đira. U nekom sam svom svijetu, znaš mene".

Roko, za one koji ne znaju, nije bio neka zvijezda ATP Toura. Zapravo, "plesao" je oko 100 najboljih, rezultati su realno izostali s najvećih turnira na kojima je slabo i dobivao priliku igrati. Ali zlobnici su govorili da je, kad bi pala noć, bio apsolutni "Roger Federer diskoteka i barova"...

"Nisam se htio u dvadesetima podrediti samo jednoj stvari, jer mene je uvijek zanimalo i milijun drugih stvari. Uvijek su se u meni sudarale te crte, iracionalna i umjetnička, cjelokupna ličnost je komplicirana, trebalo je to sve spojiti nekako."

Pojasnit će...

"Nikad nisam živio samo za tenis. Nikad. Uvijek je moralo biti još najmanje tri četiri stvari. Neka knjiga, neki album, ali i neki tulum. Sad živim laganini. Iz dana u dan, bez prevelikih planova. Znam samo da sam u Kanadi do srpnja, a onda se vraćam u Zagreb. A onda tko zna", rekao je Roko.

"Gdje sam zadnjih godina? Svagdje sam bio. Često sam bio i u Americi. Tu i tamo nešto odradim, vratim se i tako dalje. Pravi avanturistički život. Bez previše obaveza. Kako mi paše, tako radim. A ako ne, idem. Sve je stihijski, po inerciji", rekao je Zagrepčanin.

Pričao je u naletu, gotovo da i nije bilo potrebno postavljati pitanja...

"Imam svoju slobodu i to mi je ono najvažnije. Kada sam doma onda sam skroz van tenisa. Prve dvije godine nakon što sam prestao igrati sam se izolirao od tenisa, svi ostali su ostali u tome, ja sam tad totalno ispao iz tog svijeta. I zato je mene glupo zvati nekim trenerom, jer to nisam. Više ovako odem možda malo za gušt nešto odraditi i to je to."

Što je radio u SAD-u dok je tamo boravio?

"Pa većinom sam bio u Kaliforniji, tamo je moj dobar prijatelj iz Dubrovnika. Dobra je klima tamo za sve, za dobre koncerte, haha. Malo tenis, pa malo Doorsi, malo gitara, laganini, ništa previše", rekao je i opet ponovio:

"Samo laganini, ništa pod pritiskom. Nikakvi ozbiljni tokovi!".

Je li prati aktualnosti s teniskog ATP Toura i je li u kontaktu od bivših kolega?

"Iskreno, vrlo slabo pratim tenis. Ništa ne znam što se događa. Znam tu i tamo neko Grand Slam finale, neke osnovne stvari, ali da pratim, to nikako. Kolege? Pa ne čujem se ništa posebno, bio sam s Čilićem u New Yorku, vidio sam također Karlovića i dečke u Americi. Tu i tamo sam se čuo s Tipsarevićem. Dobar sam s Danielom Elserom, ima bend, svira."

Možda mu je i najbolji prijatelj bio Nijemac Maximillian Abel, također talentirani tenisač, a koji je isto bio poseban na svoju stranu.

"Ufff, ne čujemo se nikako, bio je završio u zatvoru, imao je neke svoje probleme. Ma ja sam se povukao u neki svoj svijet, slabo više komuniciram s tim bivšim, teniskim svijetom", rekao je Karanušić.

Dosta je bilo onih koji su te voljeli gledati, ali rezultati su ipak izostali. Je li ti bilo teško igrati pod pritiskom?

"Naravno kad nonstop slušaš trebao bi ovo-ono, stvara ti pritisak. Možda sada kad bi se vratio nekoliko godina unazad, možda bi neke stvari promijenio, ali ne znam. Meni nije tenis nije bio sve u životu. Tek samo jedan segment. Mene sport generalno niti ne zanima. Niti znam tko je tko u nogometu, niti pratim išta od sporta."

Njegove dogodovštine, iz vremena dok je igrao na turnirima, uistinu su nešto posebno.

"Ma bilo je dosta toga, teško se prisjetiti nečega određenog, haha. Ali hajde kad sam počeo igrati profesionalne turnire, kada sam imao 18 godina, imao sam jednu situaciju u Španjolskoj", rekao je Roko i nastavlja:

"Igrao sam dva tjedna u nizu u Španjolskoj. Prvi turnir sam osvojio, drugi došao do finala. Ali svaku večer doslovno sam lumpovao do zore. Došao bih iz noćnog izlaska u 8 ujutro, a već u 10 bih morao na teren. I imao sam snage za taj ludi ritam desetak dana, ali kada je došlo to finale drugog turnira u nizu, jednostavno sam bio gotov. Nisam više mogao stajati na nogama".

U tom svom ludom ritmu dobio je i Nicolasa Almagra, sjajnog Španjolca koji će kasnije osvojiti 12 ATP naslova. I što se dogodilo kasnije?

"Ja sam opet u zoru na dan finala dopuzao do hotela i shvatim da ne mogu stajati na nogama, a kamoli igrati finale. Presvukao sam si traperice, bilo je negdje oko 9 i onda sam krenuo prema teniskom centru gdje sam potražio supervisora ne bi li mu predao meč. Trebao sam u finalu igrati protiv Thierryja Ascionea."

"I našao sam ja tako supervisora, rekao sam mu da ne mogu igrati, da sam dobio temperaturu, a ovaj me gleda i dobaci, 'Ma znam ja da si ti dobio temperaturu, kad si mi okretao runde u šest ujutro', reče mi i umre od smijeha."

Slične priče i anegdote vrtjele su se i oko čuvenog hrvatskog ATP turnira u Umagu. Lumpovanje do zore, navodno je jednom i zaspao vani na otvorenom, a ekipa je izazvala skandal što je gola-golcata zaustavljala vozila u ranojutarnjim satima.

"Tad sam bio najluđi s 18, 19. Život na teniskim turnirima mi je bio kao ekskurzija."

Tko je još na Touru bio ovako nestašan?

"Ma tamo su svi bili profesionalci, što razumijem ipak su se tome maksimalno posvetili, ali bilo je primjera koji nisu bili maksimalno u tenisu, kao ja. Daniel Elsner, Ljubina generacija, bivši prvi junior svijeta. Ušao je u Top 100, ali onda je odlučio da mu je to dosadno pa je okupio ekipu i otišao u Amazonu na šest mjeseci s ekipom. Philipp Petzschner je bio isti takav, poslije se skulirao", rekao je Zagrepčanin.

Je li bi možda bilo drugačije da krene od početka?

"Ti možda možeš racionalno razmišljati, ta druga strana je nekako jača od tebe i koja ti to ne dozvoljava, kao da ideš kontra sebe. Kao da si Šveđanin, a želiš biti Rus. Ne znam, da sam trenirao po pet sati dnevno, kao ostali, jednostavno bih pukao.", priča Roko i ostavlja dojam da je sve isto i danas kada se već polako bliži petom desetljeću života:

"Žena, djeca? Ništa. Niti djevojka. Nisam se stabilizirao niti u kojem smislu. Živim kao dečkić. Kao da imam 20.", nasmijat će se.

I to je Roko Karanušić. Priča o jednom sasvim neobičnom tenisaču. Koji i danas živi drugačije od svih svojih bivših kolega s Toura. Sa slušalicama na uhu, dok vrti Azru, Majke, Ekatarinu Veliku, pripremat će se za treniranje tamo nekog talentiranog klinca u Kanadi, a opet, nekoliko tjedana kasnije, završit će u svojoj "gajbi" u Zagrebu.

Henry Miller, kontroverznni američki pisac, bi napisao, "dan po danas - danas, nema prošlosti, nema budućnosti". Čini se da baš tako živi Roko, jedan savim neobičan i drag, bivši tenisač...

tenis

Gdje si legendo

Roko Karanušić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter