Marin je u Americi i živi svoj san

Svjetska je zvijezda, a ne tako davno bio je i perspektivan nogometaš: 'Pa ti nisi normalan, zar karijeru igrača napuštaš zbog - ovoga?'


Vjekoslav Paun
29.08.2018.08:00
Svjetska je zvijezda, a ne tako davno bio je i perspektivan nogometaš: 'Pa ti nisi normalan, zar karijeru igrača napuštaš zbog - ovoga?'

sažeto

Marin Ranteš nalazi se na turneji po SAD-u gdje marljivo trenira i živi svoj san o sudjelovanju na Olimpijskim igrama s - BMX-om...


Vjekoslav Paun
29.08.2018.08:00

Jedan, samo jedan poziv tamo prije deset godina, sve je promijenio.

"Ideš s nama na rampu!"

Prijatelji su ga pozvali, on nije odbio. A tamo je i ostao. Jer to je njegova danas - "dnevna soba".

"Meni nije bilo jasno što ćemo točno raditi na rampi, ali sam otišao".

Ostalo je povijest za Marina Ranteša. Jer tog 22-godišnjeg Varaždinec rampa je lansirala u svijet, i ovih dana upravo krstari Amerikom, te je danas jedan od najpoznatijih vozača BMX-a u svijetu. I upravo je na svojem premijernom Nitro World Gamesu u američkoj Visti u Kaliforniji osvojio - šesto mjesto.

"Kada su me zvali prvo sam mislio da je to rampa za parking za automobile jer nikad prije nisam vidio rampu za ekstremne sportove. Nakon dva tjedna nagovaranja napokon sam otišao s njima i iznenadio se.", rekao je Marin.

Točno se sjeća što je prvo napravio kada je, naravno sav uzbuđen, stigao doma.

"Prvo što sam napravio bilo je to da sam nagovorio mamu da mi kupi prvi BMX. I tako je počela moja avantura koja se eto pretvorila u profesionalnu karijeru!", rekao nam je Ranteš.

Naravno i njegovi sportski počeci bili su vezani uz nogomet, ali sudbina je htjela da Olimpijske igre potraži preko jednog drugog sporta.

A kako su prijatelji i rodbina reagirali?

"Sve je krenulo kao druženje s prijateljima, malo neki trikovi, ništa ozbiljno. Pa nitko nije niti shvaćao, a niti ja da ću se jednog dana baviti profesionalno BMX-om. Kada sam krenuo u srednju školu odlučio sam i rekao mami da jednostavno ne želim više igrati nogomet nego se želim posvetiti samo BMX-u. Mama je prvo bila malo začuđena, ali je bila potpora u startu!".

Prema njegovim riječima, mamina žrtva nije bila mala...

"Putovala je sa mnom na sva natjecanja i treninge i pružila mi potporu kakvu ne možete niti zamisliti. Spavala je sa mnom i mojim prijateljem Bruno Muškom u Zagrebu pet godina svaki vikend. Spavali smo po podu, u foampitu (spužve za učenje trikova) ma nije bilo mjesta gdje nismo spavali. Bilo nam je odlično! Kada netko čuje gdje smo spavali pogotovo moja mama ljudi su začuđeni, ali ne shvaćaju da je nama taj period u životu bio jedan od najboljih!", rekao nam je.

Omalovažavanja su bila svakodnevna...

"Prijatelji i ljudi oko mene nisu baš shvaćali što ja radim. Prelazim sa nogometa na BMX?? Što ćeš raditi s tim malim biciklom? Nisi normalan! Nisam slušao druge i pratio sam svoj cilj! Nije bio realan s obzirom gdje živim i kakve uvjete imamo, ali iskoristio sam svaku priliku i uspio sam u svojem cilju. Ništa nije nemoguće ako odlučiš učiniti sve što treba da dođeš do tog cilja! Ništa ne dolazi preko noći. Trenutno sam u Americi i živim svoj san!", izjavio je.

Ima i formulu za uspjeh...

"Nije važno što drugi misle i pričaju. Bitno je da ti imaš svoj cilj i da daš sve od sebe da uspiješ u njemu. Možda nećeš uvijek uspjeti, ali si barem probao i nećeš se kasnije pitati zašto nisam probao. Prati svoj cilj i uživaj svaku sekundu prema tom cilju. Život je prekratak da bi živjeli san nekog drugog."

Koliki ti je problem s financiranjem, kako se snalaziš, kako plaćaš sva ta putovanja, natjecanja? Je li imaš kakvu pomoć Saveza ili možda nekog sponzora?

"Pa BMX je skup sport, a još i skuplji kada trebaš putovati. Snalazim se. Imam sponzore koji su tu i pomažu u mojim ciljevima a polako se uključuje i Hrvatski biciklistički Savez. BMX je službeno olimpijski sport, 2020. bit će prvi puta da će BMX sudjelovati na Olimpijskim igrama. Imam velike šanse biti tamo i dat ću sve od sebe da ispunim još jedan san i da predstavljam Hrvatsku na OI."

Vezano uz taj odgovor nadovezuje i sljedeće pitanje.

"Ciljevi? Imam puno ciljeva, ali da trenutno najveći cilj su Olimpijske igre!"

Pamti i jednu zanimljivu zgodu s natjecanja...

"Prije četiri godine vraćao sam se kući iz SAD-a iz Woodward Campa. Dva prijatelja su me dovezla na aerodrom, Danny Josa i Michael Beran. Kako sam imam bicikl u torbi, trebao sam ostaviti torbu na check-in. Tamo je radila prilično zgodna cura. Moj prijatelj Danny pokušavao je “pričati” s njom i možda dogovoriti spoj, a kako su oni razgovarali, ta djevojka je stavila naljepnicu na moju torbu i budući je moja torba bila veća, trebao sam je nositi tamo gdje su veće torbe. Kada sam stigao tamo ne znam zašto ali pogledao sam do kuda mi ide torba. Na naljepnici je pisalo - Kina!? Brzo sam se vratio natrag i pitao djevojku zašto moja torba ide za Kinu a ne Hrvatsku? Malo joj je bilo neugodno i ispričala se i stavila drugu naljepnicu za hrvatsku. Na svu sreću sam pogledao kamo ide torba jer ju vjerojatno nikad vise ne bi vidio a ni bajk!", otkrio je naš simpatični sugovornik.

Trenutačno putuje Amerikom, zapravo stanuje kod prijatelja koji mu je omogućio priliku za razvijanje

"Amerika je puno vise razvijenija u ekstremnim sportovima i naravno da imaju puno više parkova. Ne mogu se požaliti niti sekunde. Živim u kući kod Daniel Dhers-a, vozim u njegovom parku, što mi više treba? Presretan sam sto me je Dhers prihvatio i pružio mi priliku da se razvijam. Super je biti kod kuće obitelj, prijatelji... ali realno samo gubim dane vožnje i napretka. Zato iskorištavam svaku slobodnu sekundu da odem u Ameriku da mogu trenirati i biti bolji. Svako tko zna i malo o BMX-u znao o čemu pričam."

Gdje se u Hrvatskoj trenira?

"U Hrvatskoj imamo jedan dobar skatepark u Osijeku. Tamo gdje se inače održava Pannonian Challenge. Taj skatepark je odličan, ali nedostaju mi uvjeti za treninge. Teško je odraditi dobar trening kod nas u Hrvatskoj. Imamo mi puno parkova u Hrvatskoj ali su svi mali i nemaju uvjete za treninge. Ima puno talentiranih klinaca, zapravo svi su talentirani. Samo ovisi o tome tko će se stvarno posvetiti sto posto! Bez toga nažalost ne ide. Kako i svakom drugom sportu tako i u BMX-u!", zaključio je Marin.

BMX

Marin Ranteš

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter