SJEVER VS. JUG

Splitski klubovi pred bankrotom, Zagreb ne zanima ženski sport

Analizirajući osvajače hrvatskih naslova u muškoj i ženskoj konkurenciji u pet popularnih loptačkih sportova došli smo do otkrića da je u Split stigao samo jedan trofej
 Srđan Vrančić/Cropix

Nije u šoldima sve, rado se pjeva u Dalmaciji, nekoć regionalnoj sportskoj velesili, čije je najbolje kolektive recesija doslovce bacila na koljena. Gospodarska kriza prilično je osakatila hrvatski sport, no čini se da besparicu najteže podnose upravo dalmatinski klubovi.

Analizirajući osvajače hrvatskih naslova (prvenstvo i kup) u muškoj i ženskoj konkurenciji u pet popularnih loptačkih sportova, nogometu, košarci, rukometu, odbojci i vaterpolu, tijekom sezone 2010./2011., došli smo do šokantnog otkrića da je u “najsportskiji grad svijeta” u posljednjih 12 mjeseci stigao samo jedan trofej, i to zahvaljujući vaterpolisticama Bure, ovosezonskim hrvatskim prvakinjama.

- Čast izuzecima, ali splitski sportski kolektivi više se ne bore za trofeje, već za goli opstanak - bez imalo iluzija govori Renco Posinković, proslavljeni hrvatski vaterpolist i predsjednik Nadzornog odbora Splitskog saveza sportova.

- Osim stare priče o teškoj financijskoj krizi, splitski je problem disperzija ono malo novca što je ostalo za gradski sport. Umjesto da financiramo kvalitetu, kao što to čini Zagreb, otišli smo previše u širinu i dajemo proračunski novac za sve i svašta - objašnjava olimpijski pobjednik iz Seoula 1988. godine.

Međutim, pretresajući vitrine po cijeloj Dalmaciji, otkrit ćemo još samo dva trofeja, Jugov iz vaterpolskog prvenstva i onaj iz kupa, što su ga ove sezone osvojili odbojkaši Mladost Marine iz Kaštela. Sve ostalo, kad je u pitanju muška konkurencija, završilo je u Zagrebu. Upravo u metropoli treba potražiti recept za dalmatinski sport, smatra Posinković:

- Zašto ne bismo odabrali pet klubova od gradskog interesa i podržali njihove programe? Budući da su sponzori odumrli, splitski su klubovi prisiljeni razmišljati isključivo o egzistenciji. Masovno se odustaje od europskih natjecanja, što je katastrofalno, jer su klupski tajnici na teškim mukama kad im ždrijeb dodijeli suparnika iz Moskve ili neke slične daleke destinacije.

Naravno, ni sportski Zagreb nije bez problema. Dinamo, RK Zagreb CO i tri košarkaška kluba bez problema su ove sezone odbili napade konkurencije iz drugih gradova, ali stanje s trofejima u ženskoj konkurenciji je upravo sramotno. Svih deset pehara iz našeg uzorka završilo je izvan glavnog grada.

- Kad ponestane novca, muški sport uvijek će biti u prednosti. Danas, primjerice, AOK Mladost od ukupnog budžeta od oko 2,2 milijuna kuna za odbojkaše izdvaja dvostruko više nego za odbojkašice. Ženski pogon praktički se svodi na amaterizam, pritom ne mislim samo na zagrebačku odbojku. Znam da sličan problem ima i zagrebački ženski rukomet. Do kraja juniorskog staža sve je manje-više OK, ali onda iz Trešnjevke ili Lokomotive slijedi selidba u Podravku ili inozemstvo. Dakle, igračice odlaze iz Zagreba kad nam postanu preskupe - kaže odbojkaški trener i glavni tajnik HAOK Mladost Nenad Komadina.

Na argument da je neobično što su u Gospiću uspjeli financirati košarkašku ekipu koja je ove sezone osvojila dvostruku krunu, a kudikamo bogatiji i veći Zagreb to nije uspio, Komadina ima spreman ovakav odgovor:

- Gospić nije najbolji primjer, jer očito su tamo strateški odabrali žensku košarku kao svoj brend, a zanemarili sve ostalo. Za kraj imam i ja jedno pitanje za vas novinare: a gdje je ženski sport u hrvatskim medijima?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. svibanj 2024 17:52