Legenda HNL-a potpisala za niželigaša

'Sjećam se kad je Modrić umjesto mene ulazio u 80. minuti, ali kasnije su se uloge malo zamijenile!'


Slaven Knežević
05.07.2019.08:00
'Sjećam se kad je Modrić umjesto mene ulazio u 80. minuti, ali kasnije su se uloge malo zamijenile!'
Nenad Dugi / Cropix

sažeto

Legendarni Bojan Vručina se vratio u Hrvatsku nakon sedam godina provedenih u inozemstvu


Slaven Knežević
05.07.2019.08:00

Bojan Vručina jedna je od ikona hrvatskog nogometa. Danas 34-godišnji napadač karijeru je započeo u Podravini iz Ludbrega, a mlađe kategorije prolazio u tom klubu i Varteksu da bi prve seniorske korake napravio ipak u Podravini iz koje je otišao u Slaven Belupo u kojem je izgradio ime i postao prava legenda.

U Belupo se vraćao nekoliko puta, a osim za koprivnički sastav igrao je i za njemački Duisburg, izraelski Hapoel Tel Aviv, grčke Panserraikos i Trikalu, mađarski Kaposvar, makedonsku Škendiju, slovenski Rudar iz Velenja, jordanski Shabab Al-Ordon i austrijski Wildon. Nakon sedam godina u inozemstvu odlučio se vratiti u Hrvatsku i potpisao je za niželigaški Borac Imbriovec.

"Polako mi je već dosta tih putovanja. Promijenio sam dosta klubova, a sad ovo zadnje sam vozi gore-dolje po Austriji. Na jesen ću imati 35 godina i htio sam se vratiti što bliže doma. Hoću biti s obitelji koja je ipak najviše propatila u zadnjih 15-ak godina", objasnio nam je novi transfer Vručina.

Kroz mlađe kategorije se dalo naslutiti da ćete igrati za Podravinu ili Varteks. Odluka je pala na Podravinu.

"Da, počeo sam u Podravini. Mislim da sam imao osam ili devet godina kada su oni krenuli s mlađim kategorijama, a ja sam bio daleko najmlađi. Nakon toga malo Varteks, pa opet Podravina, pa opet Varteks i kada sam došao do izlaznih juniora bilo je pitanje hoću li biti u Varteksu ili ići na posudbu, a ja nisam htio čekati da se odluče i otišao sam u Podravinu kao senior", kaže Vručina pa dodaje:

"Bila je to treća liga i zabio sam dosta golova već u prvoj sezoni. Javio se Slaven Belupo i nisam dvojio ni sekundu. Nisam ni razmišljao o povratku u Varteks. Neću reći ništa protiv Varteksa, puno sam tamo naučio, ali tada su tamo bile neke druge igre pa sam odlučio otići u Belupo."

U Belupu ste ušli u legendu. Svi znaju za Bojana Vručinu, sjajnog napadača Slaven Belupa.

"Kažem, neke stvari su se poklopile i završio sam tamo. Krenula je i mlada reprezentacija, dobio sam poziv i za A reprezentaciju, odgovarala mi je sredina, bilo mi je blizu. Od prvog dana su me odlično prihvatili i ubrzo sam se nametnuo. Bilo je tu malo i sreće kod nekih golova i tako je to krenulo. Ljudi su me tamo stvarno poštivali i dugo vremena nije bilo razloga za odlazak. Tek nakon šest i pol, sedam godina. Imam 196 nastupa za Belupo i mislim da sam zabio 60 golova. To je najveće poglavlje moje profesionalne karijere."

Jeste li razmišljali o povratku u Belupo? Barem da odigrate još četiri utakmice pa da se zaokruži broj nastupa na 200...

"To su i bili neki planovi, ali promijenila se uprava. Promijenili su se ljudi koji su prije bili u klubu i nitko nije pokazao interes. Moj povratak je bio aktualan još prije četiri godine, ali jednostavno nije bila situacija takva. Moja želja je bila vratiti se i odigrati barem četiri utakmice, međutim nisam se htio ni podcjenjivati i odabrao sam neke druge sredine. Mislim da sam tada otišao u Rudar Velenje u slovensku ligu."

Robert Sostaric / CROPIX

Kako je bilo u Sloveniji? Iako nam je blizu, njihova liga nam nije previše u fokusu. Gdje su u odnosu na HNL?

"Prije desetak godina se nisu mogli mjeriti s nama. Kada se sjetim da je Slaven Belupo tada igrao Intertoto kup pa smo igrali protiv Drave Ptuj, pa smo igrali prijateljske s Mariborom, sjećam se da smo ih redovito dobivali. Bili smo puno bolji od njih", kaže Vručina pa dodaje:

"Sada su malo napredovali. Imaju čelnog čovjeka u FIFA-i, imaju bolje suce, ali mislim da po kvaliteti zaostaju za nama. Digli su se, tu su Maribor, Olimpija i Domžale, ostali nisu na toj razini. Nisu toliko financijski moćni kao kod nas. Diže se kvaliteta, ali ne mogu se mjeriti s nama."

Da ne nabrajamo sada sve zemlje u kojima ste bili i brojne anegdote, što je bilo možda 'najluđe' što ste u karijeri doživjeli?

"Joj, mogao bih i morao napisati knjigu o svemu što sam doživio tijekom karijere, hahaha. Na primjer sa Slaven Belupom sam igrao pretkolo Europske lige u sedmom mjesecu na umjetnoj travi na Malti i na travi je bilo izmjereno 58 stupnjeva. Nevjerojatno!", kaže Vručina pa se prisjeća i epizode u Jordanu:

"U Jordanu ljudi nisu naviknuti na treniranje. Druga su religija i skroz je drugačije nego kod nas. Mole se na treningu, mole se za vrijeme utakmice. Jednom smo u Kupu igrali i došli dva dana ranije kao gosti, a domaćini nisu uopće još počistili stadion ni pokosili travu. Na igralištu je bilo kamenja, čak smo i čavle pronašli na igralištu. Utakmica je na kraju kasnila tri sata dok su oni sve pripremili. No, njima je to sve normalno, a meni je nezamislivo."

Kakav je život u Jordanu?

"A onako... Mislim, ja sam se svugdje brzo prilagodio jer mi je engleski kao hrvatski, a znam i njemački. Po prirodi nisam sramežljiv pa se brzo uklopim. Što da Vam kažem? Oni su drugačiji ljudi i njima nogomet nije na prvom mjestu. Oni svi rade, imaju neki posao sa strane, a mi stranci smo tu da podignemo kvalitetu."

Robert Sostaric / CROPIX

Kako onda suigrači gledaju na strance koji ipak ne moraju raditi drugi posao?

"Meni je čak malo i neugodno bilo. Oni praktički i ne razgovaraju previše s nama, boje se i podviknuti na terenu... Kada su čuli da sam iz Hrvatske i saznali da sam u mladoj reprezentaciji i u a reprezentaciji igrao s Modrićem, Mandžukićem i ekipom i da su to moji prijatelji s kojima se redovno čujem, njima je to bilo nezamislivo. Morao sam im obećati da ću im nabaviti dresove, organizirati videopozive s Modrićem i Mandžukićem, to im je bilo fascinantno."

Kada smo već kod Luke i Mandže, jeste li se za vrijeme prvenstva u Rusiji čuli s njima i kako ste proživljavali to povijesno srebro?

"Naravno, a bio sam i na onoj manifestaciji nogometni Oscari pa sam se pozdravio s Mandžom, Subom, Modrićem,... Sjećam se jedne utakmice za U-21 reprezentaciju kada smo u Gorici igrali sa Švedskom. Modrić je tada još igrao za Inter iz Zaprešića i ušao je u igru umjesto mene u 75., 80. minuti, hahaha. Kasnije su se uloge malo zamijenile, ali, kažem, svi smo prijatelji i ja sam veliki navijač naše reprezentacije. Bio sam sa sinovima na utakmici protiv Nigerije u Rusiji i naravno da smo se i tada čuli i pozdravili."

S obzirom na to s kime ste dijelili svlačionicu u reprezentaciji, je li Vam danas žao što niste napravili neki veći transfer i otišli putem Mandžukića ili Modrića?

"Ti svi igrači, nas 30-ak koliko nas je igralo za mladu reprezentaciju, su zavrijedili tamo biti. To je bila još faza u kojoj nismo svi stasali i bili top igrači i onda je sve ovisilo o tome tko je imao manje povreda, tko je imao više sreće, tko je u nekom trenutku bio zapažen od nekoga... Onaj koji je iz manjeg kluba otišao u Dinamo ili Hajduk, taj je napravio veliku karijeru", kaže Vručina pa nastavlja:

"Možda sam s jedne strane i nesretan što nisam završio u nekom velikom klubu, ali ne žalim ni za čim. Takav je moj put. Imam veliku podršku od supruge i svoja tri sina i sada ne bih ništa mijenjao. Sasvim sam zadovoljan sa svime što se događalo do sada. Vidio sam svijeta, prošao druge kontinente, a sve zbog nogometa. Imam brojna poznanstva i prijateljstva, nigdje nisam zatvorio vrata i bilo gdje da idem svi me dočekaju raširenih ruku."

Nenad Dugi / Cropix

Prošli smo 'najluđe' anegdote, ali gdje Vam je bilo najbolje živjeti?

"Najljepši život je bio u Izraelu, u Tel Avivu. Obitelj i ja smo živjeli na moru, 50 metara od plaže. Bilo je baš odlično za živjeti. Igrao se i odličan nogomet, ali što se nogometa, uvjeta i navijača tiče, ništa se ne može mjeriti s Bundesligom", kaže Vručina.

Slijedi sezona u Borcu, a kakvi su planovi za dalje? Ostajete u nogometu ili?

"Da, definitivno ostajem. Evo tu već u nogometnom centru Sveti Đurđ treniram klince U-13 i završavam UEFA B licencu. Planiram upisati i A licencu i vidim se kao trener. Imam ogromno iskustvo i želim ga prenijeti na druge", kaže Vručina pa nastavlja:

"Do prije tri ili četiri godine se nisam mogao zamisliti na poziciji trenera. Uvijek sam govorio da ne bih volio imati u ekipi 'problematičnog' igrača kakav sam ja bio. Međutim, to je izazov. Evo već godinu dana radim s djecom i to je fascinantno. Djeca su iskrena i kažu točno što misle. To mi odgovara pošto su i moji sinovi toliko stari. Najstariji ima 14, srednji ima 12, a najmlađi ima dvije godine."
Jesu li i sinovi u nogometu?
"Srednji je, a stariji nije. Kada je on odrastao i gledao me kako igram sam imao neke povrede pa se ne vidi u nogometu. Ovaj srednji igra, trenira, ambiciozan je. Vidjet ćemo gdje će završiti. Je l' isto napadač? Ne, ne, on je defenzivac", za kraj nam je otkrio Vručina.

nogomet

HNL

100posto sport izdvojeno

Slaven Belupo

Bojan Vručina

Borac Imbriovec

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter