Mile Smodlaka

Ponajboljeg svih vremena u bazen su 'natjerali' roditelji, a reprezentacija mu je bolna tema... 'Igre su moja najveća frustracija u životu!'


Dejan Šmehil
18.08.2019.08:00
Ponajboljeg svih vremena u bazen su 'natjerali' roditelji, a reprezentacija mu je bolna tema... 'Igre su moja najveća frustracija u životu!'
Cropix

sažeto

U nedjeljnoj rubrici 'Gdje si legendo' ugostili smo proslavljenog bivšeg hrvatskog vaterpolista koji sad pliva trenerskim vodama


Dejan Šmehil
18.08.2019.08:00

Čekali smo da se malo slegnu dojmovi sa Svjetskog prvenstva i onda odlučili okrenuti broj Mile Smodlake. Jer, s kim ćeš o vaterpolu nego s ponajboljim hrvatskim vaterpolistom svih vremena. I koga ćeš ugostiti u rubriku 'Gdje si legendo' nego pravu legendu toga sporta.

Krenuli smo od aktualnog trenutka. Mile, gdje ste i čime se bavite?

"U Jadranu sam trener u omladinskom pogonu, vodim kadetsku momčad, a ujedno sam i šef omladinskog pogona. Isto tako sam i pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije, Ivice Tucka."

Kako to da ste se uopće odlučili za trenerski poziv?

"Iskreno, nisam odmah na prvu, probao sam nešto drugo. No cijeli život sam u vaterpolu, na poziv Dubrovčana iz Juga, reaktivirao sam se i počeo se baviti s tim jer u tome se najbolje osjećam."

Kako je bilo na nedavnom SP-u, kako se snalazite u ulozi pomoćnika izborniku Tucku?

"Sad je ovo već treće veliko natjecanje na kojem sam pomoćni trener. Izbornik Tucak stvarno ima vaterpolo u malom prstu. Nekako je moja uloga više onako, da sa strane pokušam snimiti neki detalj koji njemu promakne iako se to  vrlo rijetko dogodi, da ukažem na to. Naravno, kad je pod nekakvom suspenzijom onda ja preuzimam vođenje."

Niksa Duper/CROPIX

Htjeli smo ga pitati koje su mu zadaće kao pomoćnika, ali nas je malo preduhitrio davši odgovor u prethodnom pitanju. No, ipak se malo nadopunio.

"Zajedno gledamo utakmice, analiziramo, razgovaramo... Radimo zajedničku analizu, kako tijekom natjecanja, tako i u vrijeme priprema. I naravno, svatko još radi svoj dio posla oko treninga."

Ove godine vam se pridružio i Sandro Sukno, kakva je bila suradnja s njim? Za što je on bio zadužen?

"Odlično se snašao! U principu, ovo sve što sam nabrojao, i on je u tome sudjelovao. Potpuno iste zadatke je imao i ravnopravno je sudjelovao u svemu s nama svima."

Kad već pričamo o SP-u, što se dogodilo u tom nesretnom polufinalu sa Španjolcima?

Paun Paunovic/CROPIX

"Mišljenje većine ljudi sa strane je takvo da nitko nije očekivao nešto slično. Mislim, nismo ni mi očekivali poraz, ali bojali smo se takvog ishoda jer smo u Beogradu na završnici Svjetske lige igrali s njima. U toj utakmici izvrsno smo otvorili, poveli 5:0, a onda se dogodilo nešto što je upalilo alarme. Oni su promijenili taktiku, zatvarali centre, puštali šut s vanjskih pozicija... Ni tamo se nismo snašli dobro na tu promjenu, a nažalost, na SP-u protiv njih nismo bili u stanju zabiti izvana. I to je jedini razlog poraza."

Pretresli smo 'aktualac', vratimo se sad malo na vaše početke. Kako i zašto ste se počeli baviti vaterpolom?

"Počeo sam se baviti isključivo zato što je moj stariji brat upisao vaterpolo pa sam po inerciji i ja. Nisam ni birao to, nego su me roditelji doveli na bazen i to je to ha-ha."

Prvi klub vam je bio splitski Jadran, možete malo o tom razdoblju vaše karijere?

Dragan Matic/Cropix

"Ja sam imao sreću da sam stasao uz možda najbolje svjetske igrače u tom trenutku. Tu su bila vrlo zvučna imena u tom razdoblju, na samim mojim seniorskim počecima. Jadran je bio dvije godine zaredom europski prvak. Meni je to bio jedan dodatan motiv za sve skupa što se poslije događalo. U tim počecima sam vidio kako ozbiljan sport funkcionira. Imao sam sreću to naučiti ne samo što se tiče vaterpola, nego i onog mentalnog aspekta, pobjedničkog duha."

Najveće uspjehe ste ipak ostvarili u Jugu.

"Već sa 22 godine otišao sam u Jug. Prethodile su tome promjene u Jadranu, nije bilo na prijašnjoj razini. A u Jugu se stvarala nova atmosfera, pripremao se zalet, skupljali su ozbiljnu momčad. Imao sam sreće da budem njihov odabir, vrlo brzo smo zaredali s trofejima. I praktički od mog prvog do zadnjeg dana, 11 godina koliko sam proveo tamo kao igrač, nizali smo trofeje."

Nakon toga ste sezonu proveli i u Kotoru, kako je došlo do tog angažmana i kako je bilo tamo?

"Nakon 11 godina u Jugu došlo je do određenog zasićenja, a i godine su već polako bile u pitanju. Jednostavno, osjetiš potrebu da spustiš letvicu malo niže. Tamo sam došao na poziv, odnosno sugestiju kolega iz reprezentacije, Kunca i Đogaša. Meni je samo bilo, ako već idem, da ne idem daleko od kuće. I bila je to sjajna godina u svakom pogledu, ostvario sam povijesni uspjeh s Kotorom, osvojili smo LEN kup. Igrački mi je također bilo vrlo ugodno tamo."

Admir Buljubasic/CROPIX

Vratimo se još malo na reprezentaciju. Bez da omalovažavamo uspjehe koje ste ostvarili s njom, smatrate li da se moglo, trebalo ili moralo više? Jer, ponajbolji hrvatski vaterpolist svih vremena - a zlato ste oko vrata stavili samo na SP-u u Melbourneu 2007. godine...

"Apsolutno se moralo više! To u Melbourneu je bio praktički zadnji vlak. Mi smo bili generacija koja je puno obećavala, a nismo napravili puno. Ne mogu reći da svjetsko zlato nije odličan uspjeh, ali mogli smo puno više. Mogli i trebali! Imali smo sve te godine dosta peha i nesreće, ali to nije opravdanje. Mislim da je ta reprezentacija sigurno trebala još barem 2-3 medalje više osvojiti. Najveća moja sportska frustracija su Olimpijske igre! Tri Igre - tri debakla. U Sydneyu i Pekingu smo slovili za favorite, kroz skupinu dobro izgledali, ali u Sydneyu nas je pokosila gripa u nokaut fazi, a Peking je jednostavno bio splet okolnosti, krivih procjena... Izgubili smo izravnu kartu za polufinale na glup način. Proizvelo je to stres i nervozu i, nažalost, rezultiralo porazom u četvrtfinalu od Crne Gore."

Olimpijske igre, odnosno medalja s tog natjecanja, ostali su nedosanjani san. No, Mile u Jadranu odgaja možda neke buduće olimpijske pobjednike. Kako je raditi s djecom i vidite li se i za nekoliko godina u tome ili ćete se orijentirati na klupu neke seniorske momčadi?

Duje Klaric/CROPIX

"Iskreno, ja sam se okušao na mjestu trenera seniora, međutim, kako stvari stoje - to nije ono što mene čini sretnim i zadovoljnim. S ove pozicije, ne vidim se na klupi neke seniorske momčadi. Zasad je tako, djeca su prioritet. To je nešto što mi stvara užitak, i dok je tako, ja ću se toga držati. Nije da nisam ambiciozan, ali jednostavno, ovo mi je ipak puno, puno veći užitak. A dodir sa seniorskim i ozbiljnim vaterpolom dobivam kroz angažman u reprezentaciji. Treniranje djece vidim kao privilegiju jer radim što volim."

Imate možda neku zgodnu anegdotu iz svoje bogate karijere? Našli smo u pripremi za ovaj intervju da se treneri jednom nisu mogli dogovoriti za koju ćete reprezentaciju igrati pa na kraju niste ni za jednu.

"Istina he-he! Počeo sam te 1993. tada kao 17-godišnjak pripreme sa seniorima. Jedan dio priprema bio sam i s juniorima. Tada je to bila reprezentacija do 20 godina. I naravno, bio sam 'dostupan' u svojoj kategoriji, kadetskoj. Sa seniorima sam bio do samog kraja priprema za EP u Sheffieldu, no nisam ušao među 13. Plan je bio da odem s kadetima na natjecanje i odmah po završetku da se priključim juniorima na SP-u. Kako nismo uspjeli proći skupinu, od toga se odustalo. Nisam se uopće priključio."

I za kraj, što radite u slobodno vrijeme, imate neki zanimljivi hobi?

Mario Todoric/CROPIX

"Imao sam dosta hobija prije, ali evo, u zadnje vrijeme baš i nemam neki. Osim psa i šetnje. Prije mi je hobi bio otići na Klis i tamo sam radio oko kuće. Taj boravak u planini i rad, to me odmaralo i uživao sam. No, zbog ozljeda iz igračke karijere i to mi je zabranjeno. Moram se čuvati."

I neka se samo čuva, jer potreban je Smodlaka još hrvatskom vaterpolu. I te kako je potreban!

Hrvatska

Gdje si legendo

Vaterpolo

hrvatska vaterpolska reprezentacija

Mile Smodlaka

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter