Doživljavaju je kao 'teroristkinju'

'Nisam za to da, kao u Americi, uđeš u trgovinu i kupiš 'kruh, mlijeko i pištolj', ali nije normalno da puška s kojom sam sad osvojila svjetsko zlato mora biti kod nas na carini čak 40 dana!'


Vjekoslav Paun
07.05.2019.19:00
'Nisam za to da, kao u Americi, uđeš u trgovinu i kupiš 'kruh, mlijeko i pištolj', ali nije normalno da puška s kojom sam sad osvojila svjetsko zlato mora biti kod nas na carini čak 40 dana!'
Cropix

sažeto

Razgovarali smo sa Snježanom Pejčić, našom slavnom streljašicom, svjetskom rekorderkom, a koja je nedavno osvojila zlato u Pekingu...


Vjekoslav Paun
07.05.2019.19:00

Kad Snježana osvaja medalje, to i više nije neka vijest, jer ona je konstanta u svojoj Rijeci, u hrvatskom streljaštvu. Prije nekoliko dana vratila se iz Pekinga, a kako drugačije nego s medaljom, ovoga puta sa zlatom i to sa Svjetskog kupa.

Ima neka ljubav između Snježane Pejčić i kineske metropole, jer tamo se okitila broncom na Olimpijskim igrama 2008. godine...

"Odgovara mi ta streljana, taj grad, taj istok cijeli, čini mi se", smije se i nastavlja:

"Uvijek sam se tamo nekako dobro osjećala. Što se tiče ove sezone, to je bio moj prvi izazov jer sam preskočila otvaranje sezone Svjetskog kupa u Indiji prije dva mjeseca. Bilo mi je to tad nekako prerano. Tako da je ovo za mene bilo otvorenje. I eto moram priznati da je završilo jako dobro, moram priznati i bolje nego što sam sama od sebe očekivala.", rekla je 37-godišnjakinja.

"Pucala sam eliminacije i kvalifikacije jako dobro. Bez obzira što je bilo hladno, vjetrovito i kišovito, jako teški uvjeti, dobro sam se osjećala. I onda to finale na kraju...osobni rekord, jako sam dobro pucala. Mogu reći da sam stvarno jako, jako zadovoljna", dodaje naša olimpijka.

Cropix

Dali se letvica ciljeva i ambicija sada povisila?

"Znate što, iskreno, pa i nije. Znate, ja vam idem natjecanje po natjecanje. Kako koje dođe, tako dajem sve od sebe. Nije da je sad ovo, ovdje sam pobijedila i aha, sad ću nešto promijeniti u svojim planovima... Sezona je duga, do sredine rujna, ne želim se bespotrebno opterećivati", pojašnjava.

Olimpijske igre su sljedeće godine, tu su negdje iza ugla, ali ona odbija to gledati na takav način. Logično, jer ipak je do tad nekih 14 mjeseci, forma će se uspinjati još i padati...

"Svi sad spominju taj Tokio, iako ne znam zašto!", smije se i dodaje:

"Jako je daleko. Kod mene će sigurno preko nekoliko puta ta forma se uspinjati i padati, tako da ovo sad što sam ja sad u formi, to ništa ne znači za sljedeće Olimpijske igre. I ona 2016. je pokazala da sam bila u fantastičnoj formi, a onda sam doživjela debakl tamo gdje sam najmanje trebala. Što s fizičke strane, a što s mentalne strane, to tempiranje forme jako je teško prognozirati, ali čovjek uči dok je živ. Bez obzira na sve ovo, jasno, to će biti glavni cilj sljedeće sezone. I sve će se podrediti tome. Ali do tad je još jako puno natjecanja".

U intervjuu sa Suzanom Skoko i s Josipom Glasnovićem dotaknuli smo se teme oko komplikacija kroz koje prolaze pa i hrvatski olimpijci, a kod nabave, registracije oruža... Jeli se i ona susrela s tim problemom, čekala na svoju pušku mjesecima?

Cropix

"Oh, kako da ne!", ironična je i iskrena:

"Kod nas je to toliko komplicirano da je to nevjerojatno. Mislim, jasno mi je da mi baratamo oružjem i znam da mi ne možemo kao Amerikanci ući u trgovinu i kupiti kruh, mlijeko i pištolj. I da se razumijemo, drago mi je da se to ne može kod nas kupiti. Ali opet s druge strane, to je naša, kako bih rekla, to je naša lopta, kao što je to od Luke Modrića, odnosno, naš disk od Sandre Perković", uspoređuje Riječanka.

Dala je vrlo konkretan primjer:

"Imala sam situaciju gdje sam na pušku čekala iz Švicarske 40 dana. Gdje je zapela? Na carini! Tamo je bila 40 dana. I to je ova puška s kojom sam sad osvojila zlato u Pekingu! Trebala sam tad početi trenirati što prije, jer nije svaka puška ista, ne možeš je uzeti i odmah početi pucati. Moraš se naviknuti na nju. To su tjedni i tjedni privikavanja. I 40 dana je užasno dugi period čekanja. A isto se odnosi i na dijelove oružja."

Jasno joj je da ne može taj dio funkcionirati u stilu, "dobar dan, ja bih pušku i onda je sljedeći dan njoj na vratima", ali bi institucije svakako trebale znati prilagoditi određeni dio - sportašima. Pronaći - bolji pristup.

Cropix

Ipak, Hrvatska je napravila jedan iskorak u institucijama, ako je već u ovom maloprije opisanom zapela, a riječ je o MORH-u i zapošljavanju sportaša olimpijaca, a koji si ne mogu, poput Modrića i ekipe, riješiti egzistenciju. Formula koja traje već godinama...

"Lakše je kad znaš da plaća dolazi na vrijeme, da se možeš fokusirati na trening. Mi smo sport u kojem se ne zarađuju neki novci, pa ja kad završim s karijerom sigurno neću imati osiguranu mirovinu. U ovom trenutku, dok se ja natječem na najvišem mogućem nivou, meni je od neprocjenjive vrijednosti to što ja znam da dobivam neke novce i da se mogu fokusirati na svoje treninge. Meni je to stvarno olakšalo jako puno, a i vjerujem i da je i svim mojim kolega u sličnoj poziciji", kaže nam Snježana.

U njezinom sportu je ta letvica umirovljenja pomaknula prema gore, nisu toliko fizički potrošivi kao rukometaši, vaterpolisti. Ima li svejedno viziju - do kada?

"Definitivno idem prema kraju. Ne želim reći sad da je Tokio definitivno zadnja moja postaja. Sve ovisi zapravo o tome kakva će biti situacija sljedeće godine", zaključila je Snježana.

Cropix

100posto sport izdvojeno

Snježana Pejčić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter