NAJBOLJI SUCI NA SVIJETU

Kumovi su i razvaljuju na svim 'tekmama': Dosad još nismo bježali od bijesnih navijača, ali znalo je biti itekako zanimljivo!


Dejan Šmehil
25.07.2019.08:00
Kumovi su i razvaljuju na svim 'tekmama': Dosad još nismo bježali od bijesnih navijača, ali znalo je biti itekako zanimljivo!
privatna arhiva

sažeto

Matija Gubica i Boris Milošević hrvatske su sudačke perjanice u svijetu rukometa, a toliko su se povezali da su postali i kumovi


Dejan Šmehil
25.07.2019.08:00

Nakon one zlatne generacije Balića, Metličića, Lackovića i ostatka društva, hrvatska rukometna reprezentacija nikako da dođe na zelenu granu i 'ubere' neki vrhunski rezultat.

Ok, i ovo što postižu Duvnjak i društvo hvale je vrijedno, ali znate kako je kod nas. Ili pukovnik ili pokojnik. No zato, dok rezultati reprezentacije malo kašljucaju, imamo suce za sam svjetski vrh. I već godinama se nalaze u creme de la creme.

Znate već i sami (ako barem površno pratite rukomet), ne treba ih posebno predstavljati. Matija Gubica i Boris Milošević hrvatske su perjanice u rukometnom svijetu.

Već tko zna koliko godina zaredom (da budemo precizni, cijelo jedno desetljeće) najbolji su hrvatski suci, a ove godine napravili su nešto što nitko prije njih nije uspio. U dvije godine sudili su dva velika finala, prvo na Europskom prvenstvu pa onda i na smotri najboljih svjetskih reprezentacija.

privatna arhiva

No, da ne duljimo s uvodom, popričali smo s ovim dvojcem koji 'žari i pali' europskim i svjetskim rukometom. Sa zviždaljkom, naravno...

Matija i Bors, kako to da ste postali rukometni suci? Otkud ljubav prema suđenju?

"Prije nego smo krenuli u sudačke vode, oboje smo igrali rukomet 10-ak godina i sasvim slučajno smo se, na poziv tadašnjeg predsjednika Zbora rukometnih sudaca Osijek, gospodina Ive Pranjića, odlučili okušati kao suci. Tada smo bili premladi za trenerski poziv i o njemu nismo razmišljali. Ono što je najzanimljivije je da nam se odmah svidjelo kako to sve izgleda i nekako smo odmah osjetili da bi mogli biti dobri u tome", kaže nam ovaj sudački dvojac.

S koliko godina ste počeli suditi?

"Sudački ispit smo položili 1999. godine - Boris je tada ima 21 godinu, a ja 19. Od 2006. godine smo na listama europske i svjetske rukometne federacije."

Jeste li očekivali da ćete biti baš toliko uspješni?

"Kod polaganja sudačkog ispita tada o tome definitivno ne razmišljaš, ali je zanimljivo da nam se odmah svidjelo kako to sve izgleda i nekako smo odmah osjetili da bi mogli biti dobri u tome. Možda nismo planirali doći ovako daleko i biti ovako dobri, suditi europska i svjetska finala te biti na olimpijskim igrama, ali vrijeme je pokazalo da smo očito bili u pravu."

Kad ste počeli surađivati i kako to da ste baš vas dvojica postali sudački par? Prijateljstvo?

privatna arhiva

"Svi mi koji smo tada bili na polaganju poznavali smo se već dugi niz godina preko rukometnih utakmica, a poneki i privatno. U samom početku, prvu godinu, Boris je sudio s kolegom Kasunom, koji je sada trener, a ja s kolegom Gonzurekom koji je danas također međunarodni EHF sudac. Nakon prve godine, odlukom Ive Pranjića, Boris i ja smo postali par i do danas, već 19 godina, sudimo zajedno."

Što možete reći za svog 'brata po zviždaljci'?

"Kako mi Boris nije samo "brat po zviždaljci" već sam mu ja i vjenčani kum onda definitivno, nakon 19 godina, nema potrebe ništa dodavati. Da se ne slažemo kako se slažemo sigurno ne bi bili tu gdje jesmo jer je 60 minuta na terenu samo dio onoga što sudački par mora imati da bi sudio na ovoj razini i bio tu gdje smo mi sada."

Kako izgleda priprema za jednu utakmicu?

"Svaka utakmica nosi svoje posebnosti i svaki se sudački par, baš kao i momčad, priprema za utakmicu na svoj način. Ono što mi radimo od prvog dana, a to je naš savjet danas i svim mlađim kolegama, jest da se vrhunski suci trebaju pripremati u svakom pogledu kroz cijelu sezonu. Konstantno učenje, posebno kada su promjene pravila u pitanju, ne prestaje. Uz to, tu su i gledanje tj. analiziranje utakmica u dvoranama i na TV-u, stalna fizička priprema, a u posljednje vrijeme i psihička priprema dobiva sve više na važnosti jer su utakmice sve teže i brže. Sve navedeno zbog toga treba biti jedna cjelina i konstanta, a onda je priprema za pojedinu utakmicu samo nadogradnja na te čvrste temelje."

Kako uopće izgledaju vaše pripreme za sezonu? Kondicijski, primjerice.

privatna arhiva

"Svatko ima svoj sustav. Neki treniraju vani, neki u fitnessu, a neki s osobnim trenerima. Što se nas tiče, naše pripreme, posebno za velika natjecanja, strogo su definirane i nadzirane. U zadnjih nekoliko godina to je još više dobilo na težini. Uvijek imamo seminare prije velikih natjecanja pa smo tako prošle godine, početkom listopada, imali pripremni seminar u Frankfurtu za Svjetsko prvenstvo u siječnju koje se održavalo u Njemačkoj i Danskoj. Na njemu su provedena dva fizička testiranja te dva pismena testiranja. Na osnovu tih rezultata u konačnici su i selekcionirani parovi za prvenstvo. Na seminaru smo dobili i detaljan plan fizičkih priprema do početka prvenstva te po prvi puta Polar satove i aplikaciju preko koje sada IHF izravno prati sve naše pripreme. Uz navedeno, tu su i nutricionisti kojima smo obavezni slati sve podatke i po čijim naputcima planiramo i prehranu."

Može li se živjeti od rukometnog suđenja ili imate još neki posao uz ovaj?

"Suđenje je za svakoga od nas, čak i na ovom razini na kojoj smo mi sada, izuzetno profesionalan hobi. Niti jedan sudac u EHF-u ili IHF-u nije profesionalac. Zbog toga svatko od nas negdje radi ili ima svoje tvrtke kako bi se, barem malo lakše, mogao posvetiti ovome što voli. A suđenje zaista moraš voljeti ako se želiš s njim baviti. Puno mladih kolega dođe i ode jer vidi da tu nema velike financijske koristi."

Imate li neku utakmicu da vam je najdraža/najteža, da vam se urezala u sjećanje?

"Kroz sezonu mi imamo jako puno, recimo to tako, teških i zahtjevnih utakmica jer iz kolo u kolo, bilo da se radi o Ligi prvaka, SEHA ligi ili domaćem prvenstvu, sudimo većinom derbije. Što je razumljivo jer smo mi ti koji i jesmo najbolji pa se to i podrazumijeva. Što se tiče najdražih utakmica i njih imamo dosta, ali osobno mislim da su nam najdraže one koje su bile i najvažnije - finale Svjetskog prvenstva u Brazilu 2011. godine, finale Europskog prvenstva u Hrvatskoj prošle godine te finale Svjetskog prvenstva ove godine. Uz navedeno, tu su još sigurno polufinale Olimpijskih igara 2012. godine te dva finala Lige prvaka 2011. i 2013. godine."

Imate li neku anegdotu iz sudačke karijere? Ne znam, jeste li kad morali bježati od bijesne rulje iz dvorane ha-ha...

privatna arhiva

"Ima puno anegdota, ali ovakvih na sreću nemamo ha-ha... Nadam se da ih nećemo ni imati, ali postoji nekoliko terena po Europi i svijetu gdje je atmosfera znala biti izuzetno vatrena. Recimo, na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2009. godine u Egiptu, kada je igrao domaćin, dvorana u Kairu je bila doslovno krcata - 20.000 navijača! Sa zastavama, trubama, pjesmom domaćinu, zviždanjem protivniku... Mogu samo pretpostaviti što će biti na seniorskom SP-u u Egiptu za dvije godine! Zanimljive su znale biti i utakmice Metalurga i Vardara prije nekoliko godina kada su obje momčadi bile podjednake. S jedne strane dvorane navijači Vardara, a s druge Metalurga pa sad vi zamislite kako je to izgledalo..."

Koliko ćete još dugo dijeliti pravdu na parketu? Do koliko godina uopće suci u rukometu smiju suditi?

"Suci u rukometu mogu suditi do 50 godina. Vodeći se samo tim kriterijem možemo suditi do 2028. godine, ali naš je plan do 2024. godine. Tada ćemo sjesti i odlučiti što dalje. Kao što sam već ranije rekao, svake godine ima sve više novih stvari vezanih za pripremu, treninge i prehranu od strane IHF-a i nije lako sve to sve pratiti i uskladiti s privatnim i poslovnim obvezama. Nadamo se samo da će nas zdravlje služiti, a za ostalo ćemo lako."

Postoji li neko pravilo u rukometu koje vam se ne sviđa i mijenjali bi ga?

"Nova pravila su uvijek izazov i za nas i za sve ostale sudionike utakmice. IHF ozbiljno pristupa svakoj promjeni pravila, uvijek je ona donesena zajedničkim stavom ljudi koji rade na njima i vrhunskih trenera koji razmatraju tu promjenu i daju svoje mišljenje. Pravilo zadnjih 30 sekundi se nedavno doradilo, sada je jasnije i igračima i trenerima, ali i jednostavnije za primjenu sucima. Pasivna igra je zaživjela u obliku u kojem je predstavljena kod zadnjih velikih promjena pravila rukometne igre. Možda još ima mjesta za napredak, ali vjerujemo da tu ne bi trebalo biti posebnih naputaka. Isto vrijedi i za pravilo ozlijeđenog igrača ili za pravilo vezano za igru bez vratara. Najveća promjena, koju svakako podržavamo, jest uvođenje video-tehnologije kao pomoći sucima. Na svakom prvenstvu ona dobiva sve više pažnje i ako se ispravo koristi definitivno može pomoći rukometu da bude još bolji", zaključuje ovaj dvojac.

100posto sport izdvojeno

rukomet

suci

Boris Milošević

Matija Gubica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter