ZAGREB - Cibonini euroligaški nastupi godinama su najbolje što se od košarke može vidjeti u Zagrebu. Da su neka druga vremena, bilo bi logično uoči gostovanja Žalgirisa tražiti odgovore na pitanja poput “kako zaustaviti Browna i Watsona” ili “hoće li Cibona konačno ubaciti 70 poena u Euroligi”. Međutim, danas je glavno pitanje, na razini misterija kojima se bavi Robert Knjaz, “što će nakon Žalgirisa reći Marin Rozić”.
Kapetan Cibone najavio je da će javnosti servirati zaključak iz svlačionice, obznaniti što su igrači odlučili poduzeti kako bi natjerali Upravu kluba da podmiri potpisane obveze prema njima, iz tekuće i prošle sezone.
Proteklih ste dana na tu temu mogli pročitati različita nagađanja: od toga da će momčad odbiti putovati u Sarajevo na sljedeću utakmicu NLB lige (što se neće dogoditi) do toga da će prestati trenirati, ali će i dalje igrati utakmice. Ipak, najvjerojatnije će postaviti ultimatum: novi, konačan datum do kojeg su spremni čekati isplate zaostataka.
Svaki ultimatum sadrži prijetnju, konačno rješenje (ako vi ne napravite ovo, mi ćemo napraviti to). Za igrače je jedina opcija odlazak. Pravo na raskid ugovora imaju, a nema sumnje da bi se za nekolicinu našlo mjesta na drugim, domaćim ili inozemnim odredištima.
Unatoč svim problemima, turobnoj atmosferi koja se osjeća po klupskim hodnicima, stanje u svlačionici je odlično. Tako kažu igrači, a potvrđuje i trener Perasović: - Dečki rade maksimalno, poštuju sve moje zahtjeve. Radim svoj posao i potpuno sam koncentriran na njega. Dok sam trener, pokušat ću zadržati koheziju u momčadi i truditi se da igramo što bolje. Ne mogu komentirati ostale stvari, niti se želim baviti spekulacijama. Kad bih se time opterećivao, ne bih mogao svakodnevno raditi svoj posao.
Ipak, financijska crna rupa uskoro bi mogla postati Perasovićev problem, ako proguta pokojeg igrača i izbaci ga na nekoj drugoj lokaciji u gradu, državi, kontinentu...
- Svi imamo pravo otići. No, dok su igrači tu, moraju se pridržavati mojih pravila.
Perasović je, naravno, svjestan situacije u kojoj se momčad nalazi i ne zatvara oči pred problemom.
- S igračima uvijek komuniciram preko kapetana. No, na ovo sad ne mogu utjecati. Što mogu napraviti? Ne mogu ja izvaditi novac i platiti igrače. Apsurdno mi je plakati u medijima. Nisam takav čovjek, niti mislim da je to u redu.
ODBOJKA
Dvotjedni štrajk reprezentativaca 2002. najveća je obustava rada u našem sportu od državne neovisnosti. Petnaestak igrača uoči SP-a u Argentini tražilo je ispunjenje 4 uvjeta. Kompromis je učinio svoje i otišli su na SP.
NOGOMET
Nogometaši Dinama, tada HAŠK Građanskog, na zanimljiv su način početkom 90-ih ‘istjerivali’ klupska dugovanja. U predsjedničkoj eri Josipa Šoića spavali su u klupskim prostorijama dok im nisu stigle plaće.
RUKOMET
U rukometnom svijetu najzvučniji je ostao nikad do kraja realizirani štrajk RK Zagreba. Zbog kašnjenja plaća igrači su svojedobno na treninzima igrali mali nogomet... Puno konkretniji bili su Karlovčani prošloga ljeta.