Filmska priča splitske kraljica leda

Doktori joj spašavali nogu, a danas je na ZOI: 'Druge zemlje ulažu milijune eura, a ja imam samo jedne sanjke i svoj dišpet'


Slaven Knežević
10.02.2018.09:00
Doktori joj spašavali nogu, a danas je na ZOI: 'Druge zemlje ulažu milijune eura, a ja imam samo jedne sanjke i svoj dišpet'
Getty Images / Cropix

sažeto

Daria Obratov je prva hrvatska sanjkašica na Olimpijskim igrama, a njena životna priča je kao scenarij nekog filma. Splićanka je pravo oličenje OI i sportskog duha koji nikada ne odustaje


Slaven Knežević
10.02.2018.09:00

Daria Obratov predstavlja Hrvatsku na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu. Daria će biti prva hrvatska sanjkašica na Olimpijskim igrama, a sve je krenulo kada je kao dijete zbog viška energije upisala atletiku.

"Bila sam preživo dijete i ništa me nije moglo zaustaviti. Nisu me zanimali ni crtići ni ništa drugo, ali kada bi neki sport bio na televiziji umirila bih se i ne bih tražila ni jesti, ni piti. Nisam ni trepnula kako se kaže. Kako sam imala interes za sport i višak energije, roditelji su me upisali na atletiku koja je zapravo bazični sport. U atletici sam provela osam godina, a onda sam u školi počela igrati rukomet i to mi se jako svidjelo. Počela sam igrati za klub i došla čak do mlade hrvatske rukometne reprezentacije. Tako je nekako počela ta moja sportska priča", počinje svoju nevjerojatnu priču simpatična Splićanka.

Daria Obratov / HOO

Da će biti na najvećoj smotri svih sportaša hrvatska kraljica leda odlučila je još kao dijete kada je sa sedam godina gledala Olimpijske igre na televiziji.

"Bile su to Olimpijske igre 1996. godine u Atlanti. Svojim roditeljima sam tada optimistično rekla: 'Ja ću biti tamo kada odrastem'. Najprije su mislili da je to dječja faza, ali mene to držalo sve do danas i još me drži."

U Splitu su zima, snijeg i led gotovo nemoguće pojave. Kako ste došli do karijere u sportu koji podrazumijeva baš zimske uvjete?

"Rukomet me zapravo doveo do sanjkanja. Moja baka je znala govoriti da nije svako zlo za zlo, a to se pokazalo točnim u mojem slučaju. S 14 godina sam na pripremama s mladom reprezentacijom dobila udarac u koljeno i pukli su mi prednji križni ligamenti, oba meniskusa i teško mi je oštećena hrskavica. Prva operacija nije prošla dobro. Dobila sam sepsu i sve se zakompliciralo. Na kraju sam bila na još sedam operacija na istom koljenu. Doktori su me spasili da ne ostanem invalid. Bila sam u Švicarskoj na oporavku kod doktorice Vlaste Brozičević i onda je sa mnom prolazila svaku tu moju operaciju. Ja sam joj govorila da ću se vratiti rukometu još bolja i jača. No, doktor koji me operirao rekao je doktorici Vlasti da koljeno može podnijeti možda jednu ili dvije rukometne sezone i onda sam teški invalid", kaže Daria pa nastavlja:

"Te vijesti su mi srušile svijet, ali doktorica je rekla kako je vidjela prema nekim vježbama da imam iznadprosječne predispozicije za sport i da bi bila šteta da to ostane neiskorišteno. Sjetila se Ivana Šole koji je naš bivši bob pilot i nazvala ga je i pitala ga ima li ideju kako iskoristiti te moje predispozicije za sport. Baš tada je on tražio žensku osobu da vozi sanjke jer je s bobom i skeletonom bio na Olimpijadi, ali nikada cura nije bila na ledu pa je htio da i cura ide na Olimpijske igre. Skupio nas je 20-ak iz Hrvatske i odveo u međunarodnu sanjkašku školu i tu sam dobila licencu, recimo kao vozačku dozvolu. Nakon prvog treninga otišla sam u svlačionicu i poslala poruku roditeljima: 'Ljudi, to je to!'. Evo 12 godina kasnije ostvarili smo ono čemu smo težili cijelo vrijeme", kaže Daria.

Daria Obratov

Daria je već nakon prvih minuta na ledu zadivila ljude zadužene za jednu od najboljih svjetskih sanjkaških reprezentacija na svijetu - Njemačku.

"Nijemci poznaju Ivana još iz njegovih dana s bobom pa su mu signalizirali da imam talenta. Nisu mogli vjerovati da sam prvi tjedan na ledu. Mislili su da se sanjkanjem bavim barem 4-5 godina. Počela sam trenirati s njima u partner programu. To znači da zemlje koje nemaju uvjeta poput trenera, servisera, staze i slično, ako zadovolje uvjete koje neka nacija postavi, mogu trenirati s njima. Oni su mi jako puno pomogli. Zbog njih sam postala respektabilan vozač i stalni sudionik Svjetskog kupa, Svjetskih i Europskih prvenstava, a sada smo sve okrunili Olimpijskim igrama."

Ipak, kada dođu Olimpijske igre i Nijemci se okreću sami sebi.

"Taj partner program se dosta skupo plaća, a upadnete u njega tek kad prođete testove. Uz to, Njemačka se za vrijeme Olimpijskih igara okreće sama sebi i zatvara se taj partner program tako da ste u olimpijskoj sezoni u kojoj su i kvalifikacije prepušteni sami sebi. Trebali bi naći trenera i servisera, a to naš budžet ne dozvoljava. Osim toga, Nijemci su nam puno pomogli u smislu učenja, ali oni ne daju nikakvu opremu. Svaka nacija za sebe proizvodi svoje sanjke. Kako su kod nas razlike u tisućinkama nitko ne želi prodati oni što valja. Države puno ulažu u opremu. Njemačka primjerice ulaže preko 2 milijuna eura godišnje samo u unaprjeđenje opreme. Njihove sanjke proizvedene su u suradnji s BMW-ovom tvornicom i njihovim inženjerima, Amerikanci surađuju s NASA-om, Rusi sa svojom svemirskom agencijom, Talijani s Ferrarijem i njihovim inženjerima, ali i manje bogate zemlje imaju svoje inženjere i mehaničare pa su svi vrhunski opremljeni. Ovo je ipak jedan tehnički sport. Ja sam zapravo jedina natjecateljica na Olimpijskim igrama koja ima samo jedne sanjke i jedan par klizaljki."

Daria Obratov

Naš je prijedlog da Daria ostvari suradnju s Matom Rimcem za iduće nastupe.

"Hahaha, to bi bilo odlično iako ne znam što on ima u svojoj tvornici i koliko toga radi u Hrvatskoj. Najvažniji je taj aerodinamični tunel. Osim inženjera koji su tome najbliži zbog aerodinamike i svih vibracije koje oni najbolje razumiju, trebao bi i jedan trener ili serviser iz sanjkanja koji može dati dobre upute tim inženjerima koji poznaju fiziku", kaže Daria, a mi pozivamo gospodina Rimca da joj se javi i prihvati izazov izrade prvih hrvatskih sanjki.

Daria na sanjkama postiže brzinu od preko 150 kilometara na sat, no kaže kako je već kod prve vožnje imala osjećaj kao da je rođena upravo za to.

"Sjećam se kada sam prvi puta legla na sanjke. Nisam znala ni upravljati, a bio je to i prvi put da sam uživo vidjela bob stazu. Nisam se prepala staze. Gledala sam druge kako mijenjaju izraze lica kada su vidjeli stazu, ali meni je to bio izazov. Kada sam legla na sanjke i spustila se niz stazu bilo je kao da sam se rodila na sanjkama. To je bilo to, moj teren. Baš kao da se cijeli život isprepleo da dođem do toga. Koliko sam u početku bila nesretna zbog svih tih ozljeda, sada sam presretna jer živim život koji drugi mogu samo sanjati", kaže Daria pa dodaje:

"Bilo je tu i uspona i padova i teških razočaranja. Moram biti iskrena i reći da sam prošle godine u ovo vrijeme čak razmišljala da odustanem od svega jer je jako teško. Uzak je to krug ljudi. Uz moje roditelje koji su to sve financirali i bili uz mene, tu je, moram ponovno spomenuti, i doktorica Vlasta koja me uvijek vadila iz teških trenutaka. Prošle godine je u jednom od razgovora osjetila da nisam ona stara Daria. Nazvala je moju mamu i ona joj je sve ispričala što sam prolazila prošle godine. Nakon toga nazvala je mene i vratila mi želju i strast i fokus na ono za što sam svih ovih godina živjela, a to su Olimpijske igre. Odlučila sam opet stisnuti zube i krenuti", otkriva Daria.

Daria Obratov

Kako bi došla do Olimpijskih igara Daria je morala izboriti nastup na Svjetskom kupu.

"U Svjetskom kupu se natječu samo 24 žene. Prvih 12 ima izravan plasman u Svjetski kup bez kvalifikacija. Za preostalih 12 mjesta borite se kroz kvalifikacije koje se održavaju petkom i to imate samo jednu šansu da u konkurenciji od 60-70 cura budete u top 12 i kvalificirate se na Svjetski kup koji je odmah idući dan. Bez toga nemate šanse za Olimpijske igre jer nemate niti jedan bod."

Put do Svjetskog kupa i Olimpijskih igara financijski je jako zahtjevan. Osim polaganja licence da bi se uopće mogli baviti sanjkanjem, svaki spust posebno se plaća.

"Svaka spust košta 20 eura, a neki minimum je barem 800 spustova. Prije toga uopće nemate pojma kako voziti sanjke, a nakon 800 spustova možemo reći da se neki kvazi vozač sanjki. Tek tada shvatite što morate raditi da dođete do cilja. Sanjke koštaju od 15.000 eura pa na više. Trebalo bi imati više pari klizaljki i više sanjki. Ja imam samo jedne sanjke i jedne klizaljke pa dosta ovisim o vremenskoj prognozi. Nadam se da će mi na ZOI biti polu susnježica jer konkurentice imaju po 3-4 para klizaljki koje mijenjanju ovisno o vremenu. To je moj veliki hendikep, a drugi je što nemam uopće trenera, odnosno servisera. Sama sebi servisiram sanjke, a to sam naučila sama. Znam ih pripremiti, ali nije to na razini koja je potrebna. Ovo je Formula 1 na ledu. To je najbrži sport na ledu i serviser je izuzetno bitan. Ja sam fokusirana na ono što mogu promijeniti, a to je moja fizička sprema i iskustvo", kaže Daria pa otkriva kako djeca sa sanjkanjem počinju već s tri godine, pa je ona zapravo pravo sportsko čudo:

"Djeca počinju s tri godine, a Nijemci smatraju da je već sedam godina prekasna dob za početak bavljenja sanjkanjem. Ja sam im poremetila tu koncepciju jer sam počela sanjkati s 19 i pol godina. Oni smatraju da sam ja čudo. Za njih nije bilo iznenađenje da sam na Olimpijskim igrama, ali kad sam počinjala bila sam proglašena čudom. Provodila sam više od 195 dana godišnje na ledu i koristila svaki trenutak na stazi za skupljanje iskustva. Danas smo na Olimpijskim igrama i nadam se da će sada doći i neki sponzor koji bi olakšao sve to, pogotovo kada govorimo o opremi. Moram naglasiti da se u sanjkama razlike mjere u tisućinkama ili desetinkama. Na primjer, prošle godine na Svjetskom prvenstvu bila sam 28., a od pobjednice sam zaostajala 1.6 desetinki. Imala sam jedan par klizaljki i jedne sanjke. Mislim da smo sad već napravili čudo i da bi uz bolju opremu i servisera napravili još veće čudo."

Clive Mason/Getty Images

Do treninga treba prevaliti i put od više od 1.000 kilometara jer u Hrvatskoj nema staze.

"Kada govorimo o putovanjima, moram se stvarno zahvaliti svojem sponzoru, a to je vlasnik hrvatskog i slovenskog rent a cara Sixt koji je prepoznao moju priču kada mi nitko iz Hrvatske nije nikako htio pomoći. On je Slovenac i kada je čuo moju priču rekao mi je da mi želi pomoći bez obzira na to kvalificiram li se na Olimpijske igre ili ne. Rekao mi je da želi biti dio te moje priče i stvarno mi je sve olakšao. Ovim putem zahvaljujem i njemu i cijelom njegovom timu koji su napravili puno toga za mene. Dali su mi izvrsni automobil koji mi je puno pomogao. Neću vam ni reći koliko sam im kilometara na autu nabila, hahaha. Mjesečno prođem devet i pol tisuća kilometara. 15.9. krećem na prvu bob stazu koja se otvori, a vraćam se 15.3 kada imam dva tjedna pauze. Putujem svugdje jer u Hrvatskoj nema uvjeta. Kada sam u Hrvatskoj se fizički pripremam s Marinom Bašićem u njegovoj teretani u Zagrebačkom Velesajmu. Tri tjedna imam pripreme s njim, a dva tjedna u Njemačkoj na simulacijama startova. Oni cijele godine imaju otvorenu mogućnost vježbanja starta na startnoj rampi. U ovom sportu je start jako važan. Zato kombiniram fizičku snagu s tehnikom na pripremama jer ono što izgubite na startu, to je u cilju puta tri i to s vrhunskom opremom i vrhunskom vožnjom. U Hrvatskoj nažalost nema ništa što mi pomaže, ali imam sreće što je Marino inovativan pa izmišljamo vježbe i pokušavamo to sve nekako nadoknaditi. Hvala mu na tome. Kao što sam rekla, imam mali tim ljudi, ali oni mi puno pomažu. Hvala im svima", govori Daria.

Reuters

Koji je cilj na Olimpijskim igrama? Možemo li očekivati medalju?

"Dat ću sve od sebe. Želim uživati u ovome što sam napravila jer četiri godine su jako duge i svašta se može dogoditi i promijeniti. Može doći i do neke ozljede. Ovo zato gledam kao da je prvi i zadnji put i zato želim da kada završe Olimpijske igre, kada se osvrnem na sve što sam napravila, budem ponosna. Kakav god rezultat bio, bit ću zadovoljna", kaže Daria pa dodaje:

"Ne mogu ni sanjati medalju jer sam toliko zakinuta zbog opreme i nemam ni servisera, ni trenera pa bi bilo podcjenjivanje mojih suparnica da pričamo o medalji. Borim se s curama u čiju opremu i trenere i servisere države ulažu od tri do pet milijuna eura. Ta naša medalja bi se trebala graditi još godinama. Sebi sam zadala cilj da imam četiri vožnje, a to je jako teško napraviti u sanjkanju. Bit će naporno, ali s četiri čiste vožnje bi se mogli probiti u top 20 i to bi bila naša medalja. Bilo bi to ostvarenje svih mojih želja. Sebi sam u duši osvojila medalju samim plasmanom na Olimpijske igre jer ovdje je sama krema sanjkaškog svijeta. U sanjkanju sve nacije mogu poslati po tri natjecateljice ako su one u top 30. Imamo osam velikih nacija koje imaju po tri natjecateljice. To je već 24 cure. Tu je domaćin koji ima zagarantirano mjesto bez obzira na rezultat u Svjetskom kupu. Zapravo ostaje samo pet mjesta za Olimpijske igre, a za tih pet mjesta se bori preko 60 cura. Onda znate kakav smo rezultat već napravili."

Tom Dubravec / CROPIX

Velike zemlje možda imaju opremu i trenere, ali nemaju "dišpet".

"Hahaha, to jedino nemaju. Sve cure koje su u Svjetskom kupu imaju pravo otići na Olimpijsku stazu i isprobati je. Bila sam jedna od tih odabranica i isprobala sam stazu. Bilo nas je 40, a bili su tu i muški sanjkaši. Svi smo imali velikih problema u devetom zavoju jer je staza napravljena tako da ne paše baš nama sanjkašima. Bilo je tu i velikih polemika oko te staze. No, moram se malo pohvaliti. Moj prijatelj i ja bili smo jedini od 146 sanjkaša koji smo uspjeli proći taj zavoj bez da smo udarili u zid i imali neki problem. Nadam se da će tako biti i ovaj put. Prošle godine u Svjetskom kupu sa sličnim vremenskim uvjetima na toj stazi bila sam 17. Bio je to vrhunski rezultat jer su tamo bile sve cure koje će i sada biti na Olimpijskim igrama. Taj put smo osigurali top 20. Sada se nadam da će nas malo pomaziti i sreća i da ću sve iznenaditi vrhunskim rezultatom", kaže Daria.

Damir Krajac / CROPIX

Za kraj, kako Vaš rodni grad Split reagira na Vaš uspjeh?

"Jako mi je drago da je Split prihvatio tu moju životnu priču jer je moj odlazak na Olimpijske igre baš životna priča kako trebamo vjerovati u svoje snove i nikada ne odustajati ma koliko to teško ili nemoguće djelovalo. Moji Splićani stvarno žive sa mnom. Dobivam puno poruka podrške iz cijele Hrvatske zapravo i ovim putem se stvarno svima zahvaljujem na lijepim porukama. Jako mi puno znači što su ljudi prepoznali sav moj trud, i želju, i volju i sve što sam prošla. Bilo je tu i modrica, i lomova, i potresa mozga, bilo je i hodanja na stazu s 35 kilograma teškom opremom jer nisam imala auto pa bi iz hotela na treninge dva puta dnevno hodala po sat i pol vremena. Sve to su ljudi prepoznali i to mi stvarno puno znači. To mi daje taj jedan ekstra impuls da dam još više od sebe", kaže Daria pa dodaje:

"Stvarno mi se sve promijenilo. Više me mediji zovu. Sve zanima ta moja priča, a ja se nadam da će ta moja priča nadahnuti i druge i da će netko drugi ostvariti svoje snove bez obzira na to o čemu sanjali. Nadam se da će se djeca početi više baviti sportom, a pogotovo sanjkanjem i da će biti nasljednika", zaključuje Splićanka koja je naša srca već osvojila, a 12. i 13. veljače cijela Hrvatska bit će uz nju na stazi i ponositi se njenim velikim uspjehom.

Daria Obratov

Zimske olimpijske igre 2018.

Daria Obratov

sanjke

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter