Šampionka nokautirala opasnu bolest

'Bila sam na dnu pa ispisala povijest, ali jedino u Hrvatskoj se to ne cijeni, valjda je problem što sam žena...'


Dejan Šmehil
04.06.2019.08:00
'Bila sam na dnu pa ispisala povijest, ali jedino u Hrvatskoj se to ne cijeni, valjda je problem što sam žena...'
Cropix/Instagram

sažeto

Ivana Habazin dvostruka je svjetska prvakinja u boksu koja je dobila i veliku životnu bitku sa štitnjačom


Dejan Šmehil
04.06.2019.08:00

Šampioni nisu napravljeni u teretani. Šampioni su napravljeni od nečega što je duboko u njima – želje, sna, vizije... Ove riječi izrekao je najveći boksač koji je ikad hodao zemljom. I u njima se definitivno može pronaći i Ivana Habazin. I ona je šampionka u svakom pogledu.

Em pričamo o dvostrukoj svjetskoj prvakinji u boksu, em pričamo o ženi koja je pobijedila bolest i nastavila se baviti sportom kojega toliko voli.

Ivana je trenutačno na drugom kraju svijeta, u Kolumbiji, odrađuje krvave pripreme, ali odvojila je malo vremena za nas.

Otkud jedna prekrasna cura u boksu, što te privuklo, zašto baš taj sport?

Instagram

"Film "Rocky" je kriv za sve! Nakon što sam po ne znam koji put gledala film, jednostavno, neki glas mi je govorio da ću biti svjetska prvakinja i da krenem s boksom. Iako sam mislila da sam luda, jer nisam imala pojma da žene boksaju, pogotovo u Hrvatskoj, na kraju sam uspjela uzeti dvije svjetske titule. Da se danas mogu vratiti na početak i birati ponovno, nikad ne bih izabrala boks s te pozicije da sam rođena u Hrvatskoj, i još k tomu žensko u boksu..."

Kako su tvoji u obitelji to primili? Je li bilo osuđivanja okoline, negativnih reakcija?

"Pa što se tiče obitelji, ja mislim da oni svi jedva čekaju da prestanem boksat ha-ha, jer bi im to bilo olakšanje. Ni meni nije svejedno kad gledam meč od nekoga koga znam jako dobro, jedva to gledam uživo, tako da vjerujem da mojoj obitelji nije lako. Naravno. maksimalno me podržavaju, iako im se na početku ta ideja nije sviđala, ali znaju da je to moj izbor, tako da su se morali pomiriti s time. Ja im uvijek kažem: "Zašto se vi brinete, pa ja boksam, ne vi!?" Što se tiče okoline, uvijek ima negativnih komentara i negativnih reakcija. I uvijek će ih biti. Kod nas je pravilo - što si uspješniji, to su kritike veće, ali meni je to drago. Ne zamaram se tuđim mišljenjima niti komentarima, zapravo sam im zahvalna na tome, jer vidim kakva ja ne želim biti."

Kad si počela, u kojem klubu? Možeš malo o svojim počecima?

Cropix

"U početku sam trenirala rekreativno u BK Siga i BK Pantera na Kvatriću. Odradila sam dva amaterska meča, no onda sam shvatila da amaterski boks za žene u Hrvatskoj nema smisla, tako da sam se odlučila za profesionalni boks. Započela sam suradnju sa svojim bivšim trenerom Vladom Božićem i tada je zapravo moj pravi boksački put krenuo. U osam godina uzeli smo dvije svjetske titule bez neke velike podrške. Možda smo mogli ostvariti bolje rezultate da smo imali mogućnosti, ali i ovo je zapravo jedan nevjerojatan rezultat. I zahvalna sam mu na svemu čemu me naučio, a naučio me je jako jako puno!"

Je li ti ikad prošlo kroz glavu, što meni sve ovo treba? Je li kad nastupila kriza?

"Kao što sam rekla na početku, da ponovo mogu birati nikad ne bih izabrala boks. Glupo je govoriti o krizama, jer moj put je uvijek bio okružen nekim problemima, a to najbolje znaju moja obitelj i najbliži prijatelji, a i dan danas se čude što još radim u boksu. Ali eto, očito nisam toliko pametna koliko sam mislila ha-ha, pa mi razum ne dopušta da nadvladam srce."

Vidim da te ni bolest nije pokolebala, kako si uopće shvatila da si u problemu, kakve si simptome imala?

"Ja nisam osoba koja odustaje, pa nisam ni tada. Situacija sa štitnjačom bila je jako teška, s time da ja nisam imala pojma da imam problem. To me koštalo poraza od Mikaele Lauren 2016. godine. Trenirala sam jako, ali bila sam sve umornija bez snage, tijelo mi je bilo kao ispuhana vreća, srce bi mi ubrzano lupalo, znojila sam se prekomjerno, bila sam premorena, ali nisam mogla spavati. No ja i dalje na to nisam obraćala pozornost, mislila sam da sam slaba u glavi, jer nakon 2014. godine i nakon meča sa Ceciliom ništa se nije događalo, nije bilo ponuda, nije bilo mečeva, jednostavno bila sam na dnu. Nakon tog poraza od Mikaele, rekla sam da definitivno više nikad neću boksati, ali vratila sam se nakon pet mjeseci, da nisam ni ušla u dvoranu. Kad sam ponovno počela trenirati, svi simptomi su opet bili jako izraženi i otišla sam kod svoje prijateljice neurologinje dr. Sandre Morović i rekla sam joj da mi napravi sve pretrage glave jer mislim da je došlo do nekog oštećenja. No svi nalazi su bili odlični i ona mi je rekla da izvadim krv i provjerim štitnjaču. Ja sam rekla: "Molim!? Pa tko još ima problema sa štitnjačom?", sva u čudu. Kad sam dobila nalaze imala sam što i vidjeti, situacija je bila baš katastrofa i najbolje rješenje je bila operacija."

Prošla si i operaciju, možeš malo o tom razdoblju?

"Operacija mi nije stvarala nikakav problem. Znala sam, ako želim ostvariti nešto u tom boksu, da se moram što prije vratiti. Profesor Vladimir Bedeković koji me je i operirao, rekao je da je to najbolje rješenje za mene kao sportašicu i u tome nije pogriješio. Jednostavno, imala sam u njega potpuno povjerenje, i obavio je svoj posao i više nego savršeno i na tome sam mu zahvalna."

Je li opasno i koliko je opasno baviti se tako teškim sportom uz tu bolest?

"Mislim da je danas opasno prelaziti i cestu ako nisi maksimalno pažljiv, tako da ovo ne bih nazvala opasnim. S obzirom da sam izvadila cijelu štitnjaču, doživotno ću morati koristiti terapiju, a ono najvažnije je da doza bude kako treba. S obzirom da je boks zaista specifičan,  pod stalnom sam kontrolom stručnog tima iz Poliklinike Perić – Staničić, i mogu reći da unatrag godinu dana nemam nikakvih oscilacija."

Instagram

Jesi morala nešto mijenjati u prehrani, načinu priprema?

"Prehranu nisam mijenjala zbog operacije ili toga što nemam štitnjaču, jednostavno kad su pripreme postoji plan i program, a za to je zaslužan i moj nutricionist Luka Kukina."

Jesi možda ikad potražila savjet Blanke Vlašić ili Janice Kostelić koje je isto mučila ta štitnjača?

"Nisam, jednostavno za mene to nije bio problem, a i svatko tome pristupa individualno."

Koliko dnevno treniraš u prosjeku?

"U prosjeku treniram 4-6 sati, sve ovisi o fazi priprema. Nedjeljom odmaram."

Koliko je u tebi još ostalo goriva za boks?

Cropix

"To je jako teško pitanje. Voljela bih reći puno, no to ne ovisi o meni. Jednostavno, iz meni neobjašnjivog razloga, stvari nisu išle kako treba. Jedina u povijesti imam dvije svjetske titule u dvije različite kategorije, ali taj rezultat ne znači ništa za Hrvatsku. Očito je problem u tome što sam žensko, ali to je tako, neke stvari se ne mogu promijeniti, pogotovo ne tamo gdje se na to ne gleda kao uspjeh. Ali na kraju krajeva, to je samo moja stvar. Glupo je kukati, ali i nešto očekivati, jer na kraju nikad neće svi biti zadovoljni. Ako pobijedim, reći će - jadna protivnica. Izgubim li, reći će - nema pojma o boksu... Osvojim li svjetski naslov, reći će - bravo i potapšati po ramenu i to je to, tu se priča završava. Bitno je da sam ja zadovoljna i da sam probala apsolutno sve, a ja znam da ja jesam."

Može li se živjeti od boksa?

"Živjeti od boksa, a roditi se u Hrvatskoj, bez televizije, promotora, ne može se. Sve je to jedan fanatizam! I koliko god ne želiš odustati i vjeruješ da možeš ti to, jako je teško, gotovo nemoguće. No, i ove dvije svjetske titule su bile nemoguće, iako se to čini izvana kao lak posao i meni je divno i krasno. Ništa to nije tako kako izgleda, ali ne žalim se. Zdrava sam, to je najvažnije, a ovo je moj posao. Sama sebi sam dala nekoliko šansi, ali isto tako dala sam si i još jednu zadnju šansu. No, u tu zadnju šansu nisam ušla sama. Zahvalila bih se svojoj obitelji i prijateljima koji su mi maksimalno pomagali svih ovih 10 godina, a isto tako posebno Parketima Ratković, Grafik.net-u,Klemm Securityju i HEP-u, koji su otvorili svoja vrata u najtežim i najvažnijim situacijama da mi omoguće da svoje pripreme odradim kako treba i pokušam ostvariti ono što je bez velike pozadine na najvećoj sceni nemoguće."

Instagram

Imaš li neko zanimanje i van tog sporta? Koju si školu završila i radiš li još nešto osim što boksaš?

"Magistra sam teologije, na zadnjoj sam godini na Visokoj školi diplomacije i međunarodnih odnosa Dag Hammarskjöld, stojim i na pravu, ali to već godinama nisam taknula, jer ne stignem. Nadam se da ću to nekad u budućnosti i završiti, jer to je moj gušt. A što se rada van boksa tiče, prije tri tjedna postala sam dopredsjednica Hrvatske udruge za bolesti štitnjače. Shvatila sam tu svoju funkciju kao ogromnu odgovornost, ali ujedno sam i jako motivirana te sretna što mogu pomagati na bilo koji način drugima koji se također bore s bolestima štitnjače."

Kako vjera i boks idu zajedno?

"Vjera je ono što daje smisao mom životu. Ali vjerujem da ako Bog nije htio da boksam da nikad ne bih bila svjetska prvakinja, ako vjerujemo u Njega onda znamo da je sve već određeno i On zna što nas čeka. Možda je taj boks upravo ono da mogu svjedočiti svoju vjeru, bez obzira koliko se to čini kontradiktorno. Jer djela bez Boga nisu moguća", završila je Ivana.

100posto sport izdvojeno

boks

Ivana Habazin

svjetska prvakinja

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter