Ispovijest najzanimljivije članice žirija 'Supertalenta'

Znali su je gledati kroz prizmu oca političara, dva puta su je odbijali u Zagrebu pa je otišla u Graz! Živjela je kod časnih sestara u ta ratna vremena i brzo ostvarila veliki uspjeh!


Barbara Marinović
06.10.2019.20:00
Znali su je gledati kroz prizmu oca političara, dva puta su je odbijali u Zagrebu pa je otišla u Graz! Živjela je kod časnih sestara u ta ratna vremena i brzo ostvarila veliki uspjeh!
Screenshot: Instagram

sažeto

Martina Tomčić članica je žirija u showu 'Supertalent', usto je i operna diva, suvlasnica glazbene škole, majka, supruga... U ispovijesti za 100posto prisjetila se svojih početaka i osvrnula na scenu danas


Barbara Marinović
06.10.2019.20:00

Operna je diva, suvlasnica je škole pjevanja, a širokom je gledateljstvu poznata kao članica showa Nove TV 'Supertalent'. Martina Tomčić dijelom je iznimno gledanog televizijskog programa, no puno je više od popularne članice žirija. Pjeva otkako se rodila, njezina majka voli se prisjetiti da je Martina pjevala i kao beba u dobi od devet mjeseci. Naravno, samo pod uvjetom da je ljulja u ljuljački koja se nalazila u dvorištu obiteljskog doma. Čini se da se s ljubavlju prema glazbi rodila, a svakako ju je slijedila. Studirala je u Grazu, a potom karijeru počela vrlo rano, sa svega 17, 18 godina. U najranijoj se dobi suočila i s odbijanjima - no to je ni najmanje nije zaustavilo! Dobila je u karijeri potvrdu svoje kvalitete kada je u toj nježnoj dobi dobila angažman u operi u Grazu.

Nije ova karizmatična dama posvećena isključivo glazbi, tu je i njezina obitelj - suprug Ženja Moskaljov i njihovo dvoje djece veliki su joj motiv, sreća i zadovoljstvo. U velikom intervjuu za 100posto Martina Tomčić govori o svom poslovnom putu, obitelji, ocu - uglednom hrvatskom političaru, suprugu i djeci. Otvoreno, koncizno i inteligentno - baš onako kako u 'Supertalentu' priča tim mladim, talentiranim ljudima.

Foto: PR

Mali Pavarotti oduševio ju je već u prvoj audicijskoj emisiji

'Iznimno se veselim Supertalentu i svaka sezona mi je kao da je prva, jer ne znam što možemo očekivati ni mi u žiriju, niti naša publika. Ovom sezonom sam više iznenađena nego ijednom do sada, jer su nam se predstavili vrlo neočekivani i neobični talenti za koje nisam znala da uopće postoje. Moj zlatni gumb je prikazan već u prvoj audicijskoj emisiji te vjerujem da će mali hrvatski Pavarotti u live emisijama imati veliku podršku glasačke publike', priča o početku showa koji iz godine u godinu ruši rekorde gledanosti. Pitam je za strogoću, no ona svoj stil komentiranja radije naziva autentičnošću.

Famozna Martinina strogoća: 'Što se tiče 'mekoće', bit ću autentična'

'Netko moju istinu naziva strogoćom, a netko autentičnošću. Komentare i kritike po pitanju javnog posla nažalost ne mogu smatrati bespredmetnima, jer danas je svaka i javna i privatna osoba kroz društvene mreže i portale upitne novinarske etike izložena javnom linču te komentiranju kako po dobrom, tako i po zlu. Realno, danas ljudi više vole isticati ono negativno, pa tako upravo negativni komentari češće dospiju van nego oni pozitivni. Ja se pak, vođena osobnom odlukom, u životu bavim isključivo pozitivnim i afirmativnim stvarima.  Što se tiče 'mekoće', bit ću autentična', obećava Martina tako još jednu zabavnu sezonu.

Foto: PR

I u školi pjevanja koju je otvorila svojedobno s Ivanom Husar, Martina je orijentirana na istinu. Škola je, priča, namijenjena 'rekreativcima kojima glazba i pjevanje nisu dostupni kroz posao profesionalno'. 'Zaista s velikim veseljem i ponosom mogu tvrditi da smo Ivana, ja i naš Husar&Tomčić mentorski tim razvili vokalnu tehniku koja doista čak i od ljudi koji jako distoniraju, ili što bi se u narodu reklo 'falšaju',  može napraviti vrlo, vrlo upotrebljivog pjevača. Naravno, za to je potrebno jako puno rada, vremena i odricanja. Da li istina nekoga vrijeđa i boli ovisi ne samo o našem komentaru već i o njihovoj realnoj slici o samima sebi. U Husar&Tomčić školi pjevanja još se nikada nije dogodilo da je netko bio povrijeđen izgovorenom istinom i željom brzog vokalnog napretka', otkriva na pitanje o principu rada s ljudima ova poznata glazbena pedagoginja.

Pjevati je počela i prije negoli je znala govoriti

U njezinom poslu treba puno raditi, kao i u svakom drugom. Osloniti se samo na talent - nije moguće. 'Često se odgovor na ovakva pitanja iskazuje poigravanjem brojkama i postotcima, a ja sam sve sklonija brojčanom omjeru koji više ide u korist radu i trudu, a manje talentu. Ovog trenutka sam sklona reći kako je to 30:70, dakle 30 posto talenta, a 70 posto rada i truda'. Talent je ono što se prepoznaje i razvija kroz rad, a u njezinom slučaju - već je mama prepoznala da ima dijete koje je drugačije. 'Moja mama, ako joj je za vjerovati jer sve mame vole glorificirati svoju djecu, tvrdi da sam pjevala s devet mjeseci dvije pjesmice koje sam naučila od starije sestre, međutim samo pod uvjetom da me se ljulja na našoj ljuljački u dvorištu. Dakle, voljela sam biti honorirana za pjevanje od najranije dobi'.

Promo/Nova TV

Dok se ona školovala i gradila karijeru u Grazu, otac joj je bio politički aktivan, no tvrdi - nije to bila nikakva kočnica niti opterećenje

Majka Slavica i otac Zlatko Tomčić, inače ugledni hrvatski političar, velika su podrška Martini, ali i njezinim sestrama. No, je li je prepoznatljivo prezime kočilo tijekom osobnog karijernog razvoja? Koliko se kao dijete poznatih roditelja morala ipak dokazivati, jesu li je preispitivali? Poznato je da su djeca političara ili uglednih poslovnjaka često 'osuđena' na dodatno dokazivanje i nose breme poznatog prezimena. 'Moj tata je bio najaktivniji na hrvatskoj političkoj sceni u doba kada sam već opasno grabila opernu karijeru izvan Hrvatske, inicijalno u Austriji, a onda i po cijelom svijetu tako da prezimenom i tatinim političkim javnim djelovanjem na počecima svoje karijere nisam bila nimalo opterećena, niti mi je to bila kočnica. Kada sam se vratila u Hrvatsku bilo je određenih situacija, nezgodnih , jer me se ponekad promatralo kroz prizmu tate, međutim moja karijera je tada već bila internacionalno priznata pa mi u tom trenutku to nije predstavljalo osobni problem. Inače, djeca utjecajnijih roditelja u društvu sigurno nose teret karizme svojih roditelja. Oni to nisu izabrali i  sasvim je sigurno kako većina djece, uključujući i moju djecu, to ne bi izabrali da mogu birati. Oni imaju pravo na anonimnost i imaju pravo na neopterećeno odrastanje, ali to naprosto ponekad nije lako izvedivo. Moram priznati da se i sama jako teško nosim s tom spoznajom'.

Časne sestre, samostan i školovanje devedesetih

U Graz je stigla 1992. godine kako bi tamo studirala. Imala je svega 17 godina, a u dogovoru s roditeljima, kaže, dobila je smještaj u samostanu časnih sestara. Period suživota s časnim sestrama, ostao joj je, kaže, u divnom sjećanju. 'Ja sam zbog studija glazbe u Graz došla 1992. Obzirom sam imala 17 godina, u dogovoru s roditeljima dobila sam smještaj u samostanu časnih sestara koje su istovremeno pružale utočište i nekolicini djevojaka iz ratom pogođene Bosne i Hercegovine. Generalno, život u Grazu i samostanu je bio predivan i pun topline. Nije nedostajalo zabave i smijeha zajedno s časnicama', sjeća se Martina.

Bilo je i odbijanja, no ona su, kaže, sastavni dio posla

Nije dugo čekala na prve uspjehe, karijera je počela rano, a profesionalni angažman u Grazu dobila je kada je tamo i stigla - sa 17, 18 godina. Ipak, kaže, na svom putu naišla je i na odbijanja. Upravo su je u Zagrebu odbili dva puta na prijemnom ispitu pa ju je to i odvelo put Graza. Bila je odlučna u namjeri da ostvari svoje snove. 'Moja karijera je započela dosta rano. Već sa 17,18 godina dobila sam prvi profesionalni angažman u operi u Grazu. Međutim, moje prvo odbijanje s kojim sam se morala suočiti je bilo upravo u Zagrebu u srednjoj glazbenoj školi gdje su me dva puta odbijali na prijemnom ispitu, što me i odvelo na akademiju u Graz. Odbijanja su se i kasnije nastavila u mojoj karijeri. Mladi operni pjevači najveće ulaganje, osim u vokalnom tehničkom smislu imaju i za natjecanja i audicije na kojima sudjeluju. To su financijski uvijek bili veliki izdaci, a najčešći odgovor je bio upravo ne. Potencijalno jako frustrirajuće! Na svaku audiciju prijavljuje se veliki broj ljudi za samo jednu ili dvije uloge. Ja sam se u najranijoj dobi morala suočiti s odbijanjem i morala sam prihvatiti da odbijanje ne doživim osobno već kao poticaj da još više radim na sebi i budem još bolja'.

Značajne uloge ostvarila je vrlo rano

Upisala je radom, trudom i talentom niz sjajnih uloga. Ne može, kaže nam, istaknuti samo jednu. 'Samo jednu ulogu ne bi mogla istaknuti. Gotovo svaka uloga je po nečemu posebna i značajna. U Austriji na festivalu maestra Gustava Kuhna je to definitivno Kundry. Glavni ženski lik u Wagnerovoj operi Parsifal. Dugačka, naporna i teška predstava koju sam pjevala tri sezone pa to smatram doista velikim osobnim pjevačkim uspjehom. U hrvatskim mjerilima gledano to bi svakako bila Bizetova Carmen u režiji pokojnog Petra Selema i pod dirigentskim vodstvom maestra Zorana Juranića u HNK u Osijeku koja je tada bila za mene, a i za hrvatsku opernu scenu nešto jako svježe, drugačije, intrigantno. Ponovili smo istu režiju predstave i u HNK Split. Nadam se da ću barem jedan mali djelić te Carmen uspjeti ponoviti u svibnju 2020., opet u mom dragom Osijeku s ulogom fatalne Dalile u francuskoj operi Samson i Dalila'.

Kako se klasična glazba danas otvara, postaje zanimljiva i dostupna široj publici, pitamo Martinu može li to donijeti i nešto negativno. Pozitivan je to trend, smatra ona, posjet koncertu klasične glazbe ili opernoj predstavi ne može ni na koga ostaviti negativan utjecaj. Dapače. 'Apsolutno je sve danas izloženo utjecaju trendova, pa tako i umjetnost i klasična glazba. Filmska glazba se toliko približila klasičnoj glazbi da ju gotovo možemo zvati simfonijskom glazbom 21. stoljeća, a filmovi su pak nešto što je prisutno u svakom domaćinstvu. Operna umjetnost s druge strane se kroz mjuzikl formu jako približila mlađoj generaciji koja se onda zaražena kazališnom atmosferom i muzičkim teatrom u nekom trenutku otvori i za operne predstave koje su sada već vizualno sve prihvatljivije današnjem načinu života. Operu tako često možemo vidjeti kao svojevrstan prikaz filma, s realnim i stvarnim emocijama protagonista, s lijepom vizualnom estetikom koju prati vječnost klasične glazbe'.

Promiče i kroz 'Supertalent' ono što smatra vrijednim i kvalitetnim

Tomčić se trudi i kroz 'Supertalent' i kroz svoje javno djelovanje da mlađim generacijama pokaže ljepotu umjetnosti, podržava mlade ljude koji se nastoje na lijep način izraziti, kulturno djelovati, promicati vrijednosti koje nisu u dijapazonu šunda ili kiča kojeg danas tako često viđamo. Govori nam Martina kako se ne bori ni protiv čega, već koristi javni prostor za nešto pozitivno. 'Svoj život i javno i privatno djelovanje vidim kao autentičnost osobnih životnih promišljanja i pogleda na svijet. Osjećam se privilegiranom imati određeni medijski prostor koji se trudim doista koristiti na način kako bih željela odgajati svoju djecu. Jako mi je s 44 godine postalo bitno razmišljati o tome kamo ide ovaj svijet, odnosno kako će izgledati život u budućnosti, ne nužno mene već recimo mojih unuka. Da, apsolutno koristim javni prostor i mislim da mi u jednoj minimalnoj formi uspijeva afirmativno doprijeti do određene količine ljudi'.

Obiteljska je žena, a svoju djevojčicu na svijet je donijela - kod kuće

Privatno, Tomčić nije žena koja će privlačiti pozornost skandalima ili medijskim napisima. Sa svojim suprugom broji 16 godina braka, ali i 23 godine velike ljubavi. Ženja Moskaljov osvojio ju je još na fašniku u Samoboru, gdje su se prvi put sreli. Privatno je sretna i ispunjena žena, ludo sretna, kaže nam, što ima supruga kakvog ima. 'Supruga sam upoznala na fašniku u Samoboru 1996. tako da zapravo naše zajedničko življenje i bivanje broji još koju godinicu više od tih 16 godina braka. Kako sam znala da je to to? To vam ne znam odgovoriti, mislim da perfect match kao što smo suprug i ja, se jednostavno desi kroz čudesnu konstelaciju više sile, ali i uz luđačku sreću. Doista sam ludo sretna što imam supruga kakvog imam'.

Roditelji su dvoje djece, sina su dobili 2004., a djevojčicu 2011. godine. Malenu je na svijet donijela kod kuće, u intimnoj i prirodnoj atmosferi, i iskustvo je to koje bi ponovila uvijek, no savjete ne bi davala - jer nije liječnica! 'Nakon vrlo ugodnog bolničkog poroda 2004. godine kada sam dobila mog sina, sazrijevala sam i razvijala se osobno i životno iskustveno. Prirodni kućni porod je nešto što prati prirodnu i zdravu trudnoću. Bila sam zdrava trudnica koja se grozila bolničkog interventnog poroda te sam si osigurala prirodan porod kod kuće. Iako on tada 2011. u Hrvatskoj nije bio formaliziran tako da može jednostavno funkcionirati, moje desetljeće života u Austriji i poznavanje njemačkog jezika pomogli su mi u organizaciji dolaska moje djevojčice u savršenom, mekanom, toplom i sigurnom okruženju. Ponovila bih to uvijek, ali obzirom nisam liječnica nikako ne bih savjetovala bilo kome išta, zaključuje Martina Tomčić.

Supertalent

Martina Tomčić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter