Diva s estrade - Neda Ukraden

Završila je dva fakulteta, pjevala pred Titom i Brežnjevom, a težak period jedva je preživjela: 'Mnogo noći sam provela plačući, mogla sam ili pasti u depresiju ili uzeti život u svoje ruke'


Barbara Marinović
29.09.2019.20:00
Završila je dva fakulteta, pjevala pred Titom i Brežnjevom, a težak period jedva je preživjela: 'Mnogo noći sam provela plačući, mogla sam ili pasti u depresiju ili uzeti život u svoje ruke'
Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

sažeto

Neda Ukraden prisjeća se u velikom intervjuu za 100posto svojih početaka, dana kada je pjevala Titu i Brežnjevu, ali i onih tijekom kojih je vjerovala da joj je karijera gotova


Barbara Marinović
29.09.2019.20:00

'Pivaj, pivaj dite moje, donit će ti baba galeta'. To mi je ostalo zauvijek ostalo urezano. Ili, 'donit će ti baba smokava i grožđa'. To su bili moji prvi nagradni bonusi i ja ih se rado sjećam do danas', priča Neda Ukraden prisjećajući se najranijeg djetinjstva, onog kojeg je provela uz svoju baku u Imotskom. Pjevala je tada, a imala svega tri godine. Otada pa do danas - Ukraden je izgradila nevjerojatno uspješnu karijeru. Svjedoče o tome silni koncerti koje i dalje uhvati. Intervju nam je tako dala svega sat vremena prije negoli će je pokupiti da još jednom ode u Bugarsku, u mjesto pored Sofije. Tamo uživa veliku popularnost i često izvodi koncerte, a zbog toga je jako sretna. Obožavaju pjesme poput 'Zora je' i 'Šumi, šumi javore', a Neda ni sama ne zna razloga uspjehu tih pjesama baš na tom području.

Otac je bio službenik SUP-a koji se stalno selio pa je Neda mijenjala adrese stalno

Već su u punom jeku pripreme i za veliki koncert u Koprivnici, gdje će zapjevati uz grupu Vigor 14. prosinca. Putuje i radi punom parom, a upravo su joj česta putovanja i selidbe obilježile život. U životnom intervjuu se Neda Ukraden za 100posto prisjetila najvažnijih trenutaka u karijeri, ali i privatnom životu. Usto, otkriva nam kako je odrastala u obitelji službenika SUP-a, čiji je posao uključivao stalne selidbe. 'Znate, kada niste rođeni u jednoj avliji u kojoj ste onda i odrasli i ostarjeli, onda to ima svoje prednosti i mane. Prednosti su u tome što se naviknete na razne sredine i običaje, govore, pejzaže, rijeke, planine... Narod, koji je ovakav ili onakav... Imate širinu, u startu prednost u smislu otvorenosti ljudima, običajima, sredinama, pjesmama, hrani, svemu... To je ostavilo zaista traga, ako je išta obilježilo moj život onda je to raznolikost mjesta, ambijenata, sredina, raznolikost u svakom smislu. Mnogo mi ljudi zamjera, a neki mi se i smiju, kažu mi: 'Hajde, kojim ćeš sad jezikom govoriti: dalmatinskim, bosanskim, srbijanskim?', a ja kažem da je to moja prednost. Bogatstvo je znati toliko jezika i narječja, običaja, načina humora, svaka sredina ima svoju specifičnost, svog lera, štoseve. Ja to volim, ja se lijepo osjećam i čudno mi je što ima ljudi koji to osuđuju, mislim da je to moj veliki plus, bogata sam osoba s obzirom na sva ta iskustva', kaže Neda i tvrdi da se zbog toga danas osjeća kod kuće čak i onda kada je u Chicagu ili Sydneyju na svojim koncertima.

Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

Baka je nagrađivala, a ona je pjevala otad je naučila govoriti

Glazba joj je u krvi otkako se rodila, a prvi kontakt s njome bio je preko radija. Ničeg drugog, kaže, nije bilo pa joj je radio bio najveći prijatelj. Naučila je ubrzo pjevati sevdalinke. 'Bila sam muzikalno dijete od rođenja. Taj najraniji period života, do treće, četvrte godine, bila sam uz svoju babu kod Imotskog. Mama i tata su bili u Višegradu, dok su se skućili i našli neki prostor, usto otac je radio u SUP-u, a to su bile dramatične godine kad je bio lov na te neke neprijatelje nekih snaga, ne znam čega pa sam bila uz baku. Dok se mama snašla, dok su opremili stančić, ja sam bila uz svoju babu i uz nju sam pjevala. Kasnije su me roditelji doveli k sebi, a dotad smo pjevale baba i ja. Stalno sam pjevušila, a sevdalinke zavoljela tako što su moji roditelji radili, a meni je jedini prijatelj bio radio. Uz njega sam sjedila, lovila pjesme... Nije bilo interneta, ni gramofona. Što ulovim, to je to. Uvijek su to bile sevdalinke ili neke talijanske canzone, a kako sam imala sluha brzo sam ih učila... Usto, moj otac je volio pjesmu, muziku i društvo, kod nas se uvijek pjevalo, družilo... Dolazili su kod nas i neki poznati ljudi, pjevalo se stalno.  Pjevala sam ubrzo po izletima, praznicima, druženjima, izletištima...', sjeća se glazbenica.

Prvi nastup - debakl! 'Ma što će mi ovo, ionako ću biti doktorica'

Promijenila je tijekom osam godina školovanja čak četiri grada i pet osnovnih škola. 'U svim ovim gradićima u kojima sam živjela - dakle Višegrad, Goražde, Brčko pa Sarajevo, osmogodišnje školovanje u četiri grada i pet škola čak, tu se sve nešto pjevuckalo na amaterskim festivalima tipa 'Prvi pljesak', sjeća se Neda i dodaje da joj je prvo predstavljanje sarajevskoj publici bilo na festivalu amatera - 'Mladi pjevaju proljeće'. Doživjela je debakl! 'Uzela sam sudjelovati, ali nisam se proslavila, imala sam tremu ,bend je svirao iz krive intonacije, bio je to priličan promašaj. Počela sam misliti: 'Ma što će mi to, ja ću i ovako i onako biti doktorica'. Mislila sam da ću završiti medicinu, svi su to očekivali jer sam bila dobra učenica. No, u 4. razredu gimnazije sam se predomislila, bojala sam se igala, trebali smo primiti cjepivo, a ja sam tada bježala po školi, imala sam jezivi strah i odlučila da neću gledati cijeli život ružnu stranu života, nesretne ljude... Odlučila sam da ću biti odvjetnica! Upisala sam pravo i engleski jezik... Cijeli život sam bila oko knjiga ogromnih, stalno sam neke ispite spremala', priča legendarna pjevačica.

Foto: Srecko Niketic / CROPIX

Susret s Novkovićem i prvi uspješni nastup

Preokret je stigao kada je Radio Sarajevo napravilo audiciji za vokalnog solista zabavne glazbe. 'Javilo nas se 200, 300, bio je ogroman broj ljudi tamo pred radijom. Kad sam vidjela koliko je ljudi stiglo, htjela sam se okrenuti i otići doma, međutim, tada me jedna prijateljica ohrabrila i natjerala da idemo. Ušla sam u uži krug, nas sedam, osam je bilo, dobili smo korepetitora - a korepetitor nam je bio nitko drugi doli Đorđe Novković. Nakon audicije dobila sam pjesmu koja se vrlo simbolično zvala 'Igra bez kraja'. Tada je u začetku bio festival 'Vaš šlager sezone', koji je izjedrio puno hitova i pjevača, eto tu sam imala priliku prvi put se predstaviti, imala sam 16, 17 nepunih godina i pjevala sam uz puno treme, koljena su klecala. Vidjela sam tamo Kemala Montena, Dragana Stojnića, velike zvijezde, a ja mala tu među njima, osjećala sam se strašno malo. Stojnić me uzeo pod ruku, vidio da sam preplašena, izveo me pred publiku i rekao: 'Molim vas pozdravite našu buduću veliku zvijezdu'. Nikada to neću zaboraviti i sretna sam kada ja danas mogu mladosti pomoći u tom početku', sjeća se Neda prvih glazbenih koraka. Nikada nije zaboravila emocije, prilike i tremu koju je osjećala. No, bilo je to njezino vrijeme - a ono pravo tek je trebalo doći!

Dva fakulteta i ponuda da radi na katedri za međunarodno pravo

Dok je gradila maestralnu glazbenu karijeru i snimala albume, odlazila na festivale - cijelo vrijeme gradila je i onu drugu - akademsku. Ukraden je upisala Pravni i Filozofski fakultet te je završila oba. Bila je toliko dobra da su joj na Pravnom fakultetu ponudili posao asistentice na katedri za međunarodno pravo, no odbila je tu priliku. Kaže - bilo je nemoguće uskladiti oba posla. 'Tada sam već bila izdala album 'Vrati se s kišom', radila sam 270 dana u godini, po dva koncerta dnevno i nije bilo šanse da uspijem raditi taj posao, a ostaviti glazbu u tom epicentru nisam mogla... Zaista sam tijekom 70-ih imala val uspjeha sa skupinom 'Kamen na kamen', kada smo se s pop-folkom predstavili široj jugoslavenskoj javnosti i drugačijem sazvučju'. Tijekom sedamdesetih je sudjelovala i u studentskim demonstracijama, no nije je to koštalo ničega na planu karijere. Dapače, Titu je pjevala devet puta. Svojedobno je zapjevala čak i ispred Brežnjeva.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX;

Pjevala Titu i Brežnjevu pa skoro zaboravila drugu strofu vlastite pjesme: 'Užasna čast i trema'

'Dobiti poziv da pjevate Titu, to vam je bila ogromna čast i užasna trema, užasna je trema kod sviju bila prisutna. Barem nas mlađih. Uvijek je to bila skupina pjevača iz raznih republičkih TV centara, uvijek neki vokalni oktet, solisti, pop i narodna glazba, opera, dramski program... Uvijek bi to bila šarolika umjetnička večer i taj sam nastup pred njim je za nas bio ne samo - biti ili ne biti da se ne osramotiš, nego da ne napraviš ili otpjevaš nešto što bi moglo zasmetati ne samo njemu, nego tim mnogobrojnim ljudima koji su oko njega mjerili svaku riječ, trudili da budu veći Tito od Tita, veći komunisti i Jugoslaveni, znate kako to ide. Uvijek je to bio neki glavešina, ministar za kulturu, sekretari, ovi oni... Ta svita je nama više zadavala problema, nego što je on sam po sebi. On je bio izuzetno ljubazan čovjek, izuzetno normalan i simpatičan, nasmijan, volio se s nama slikati kasnije, upitati nešto. Nikada nije jeo dok bi mi pjevali, dok su ovi oko njega zveckali i pili, pričali, nas je to užasno smetalo. On bi pažljivo slušao i uvijek bi tako nešto lijepo rekao. Možemo sada pričati što god, ali on je bio strašna veličina... Jednom mu je Brežnjev bio gost. Sad zamislite nas koji ne znamo gdje pjevamo i pred kim pjevamo, samo znamo da je neka VIP osoba. Kad vidimo - Brežnjeva i Tita! Ja sam zaboravila kako ide druga strofa, gledam je l' to onaj iz strašnog SSSR-a? On čovjek markantan, s onim obrvama, to je bilo kao iz rubrike vjerovali ili ne. Kad sam došla doma i tati rekla: Znaš li ti pred kim sam pjevala? A onda kažem: 'Brežnjev'. Kaže on: Ma daj, onaj iz Rusije? Ljudi nisu vjerovali, skupljali su se po stubištu, kod nas u stan da čuju kako je to izgledalo. Hoću vam reći da su ta i ova vremena potpuno neusporediva, ne možete suditi iz ove perspektive', sjeća se Neda.

Sudjelovala u studentskim demonstracijama

Dodaje da je sudjelovala u studentskim demonstracijama sedamdesetih kada je studirala na Filozofskom fakultetu. 'Pazite, pritom, ja sam tada bila studentica Filozofskog fakulteta koji je bio žarište i leglo opozicije, kao što je uvijek i svugdje... To je tradicija, odatle sve počinje! Ja sam sudjelovala u demonstracijama protiv vlasti, to je bilo početkom sedamdesetih! To je bilo i protiv Tita i svih. Išli smo i derali se, izvikivali neke parole, protiv vlasti i jednoumlja, birokracije... Znam da smo to nešto izvikivali, ali to je taj val koji je iz Amerike dolazio, bili smo pod utjecajem te antivijetnamske politike, antiestablišmenta, protiv društvenog licemjerja... Puštala se duga kosa, mini suknje se nosile, bilo je tu raznih revolucija - od shvaćanja života do izgleda... Bili smo u valu protesta, ali sam opet pjevala pred predsjednikom te zemlje koja je bila jako velika i jako je puno značila vani, svugdje smo bili dobrodošli, a naš pasoš je svugdje puno vrijedio', ističe Ukraden.

Foto: Tea Cimas / Cropix

'1985. - 'Zora je'

'Da vas sada pitam tu jednu godinu u kojoj ste shvatili - to je to, stigao je uspjeh - koja bi to bila?', pitam Nedu. Nisam ni dovršila pitanje, a ona dobacuje: '1985., Zora je'. Uz Đorđa Novkovića napravila je hit koji je danas već evergreen, pjesmu koja je prevedena na 13 stranih jezika, koju je Novković smatrao svojim najvećih djelom. 'To je bio plodan period ogromne popularnosti, velikog broja koncerata, nema sale i dvorane, grada i države, igrališta i hala gdje nisam pjevala. Svojedobno sam Tivoli dvaput napunila u jednom danu... Bilo je to zlatno doba velike jugoslavenske popularnost! Imala sam sreće što sam karijeru radila s najsjajnijim autorima tadašnje jugoslavenske scene - od Sarajeva, Beograda i Zagreba. Zagreb je najplodniji dio moje karijere i života, taj krug suradnika - na čelu je bio Đorđe Novković, ali i Rajko Dujmić, Mate Došen, Zrinko Tutić, Željko Krznarić pa čitav niz autora... Arsen Dedić naravno, pa kasnije Franjo Valentić, Branimir Mihaljević. Zagrebački autori su iznimno obilježili moju karijeru. Đorđe je još iz Sarajeva ostao moj prijatelj i suradnik i bio je više od suradnika, to je bila zajednička borba zapravo. Sate i dane smo raspravljali, nekad se i posvađali, oko toga kako pjesma treba izgledati, što pomaknuti, promijeniti... Bilo je to sjajno doba bogate suradnje i divnog prijateljstva, užasno talentiran čovjek koji je znao za različite ljude napraviti hit. Znao je što, kako i kome napraviti, išlo je lagano, u čas je sve rješavao, zaista kad pjevam njegove pjesme - uvijek ga se sjetim i moram mu reći jedno veliko 'hvala. Beskrajna zahvalnost je prema njemu, a smatram da sam i ja sa svoje strane nešto pridonijela. Primjerice, pjesma 'Zora je' sasvim drugačije izgledala u početku, tu sam i ja sudjelovala da ovako izgleda. To je svakako bio najsjajniji period moje karijere', ocjenjuje glazbenica.

'Imala sam dvije solucije, pasti  udepresiju ili nastaviti raditi'

I išlo je izvrsno, i više od toga, sve dok nije stigao rat. Nedu, koja je živjela tijekom karijere posvuda i bila vezana uz brojne adrese, jako je pogodio taj period. 'Mnogo noći sam provela plačući, nije lako to bilo slušati, a bogami niti doživjeti stvari koje su se događale meni i mojoj obitelj, odražavale se i na našu imovinu, na sve što smo stjecali desetljećima. Sve je to u par mjeseci srušeno, uništeno, popljačkano... To nikom ne bi bilo lako podnijeti, nikom normalnom. Ono što sam morala jest skupiti hrabrost da se brinem za svoju obitelj,  morala sam gledati u budućnost i misliti, ako ne na sebe, na to svoje dijete koje je s 12 godina dočekalo rat u Sarajevu, koje je išlo u šest razred. Gdje nastaviti školovanje, kako je maknuti iz mržnje, razaranja? Prvo mi je to bilo, da se kao majka za nju pobrinem i probam joj stvoriti koliko toliko normalne uvjete za život. Osim toga, i da se pobrinem o roditeljima koji su tada već bili oronulog zdravlja, dočekali su to s nevjericom. Pogotovo moj otac, on je vjerovao da će to zapad riješiti za tri sata... Nažalost, dogodilo se što se dogodilo i bili smo nespremni, šokirani, iznenađeni, ogorčeni. Što da vam kažem? Imala sam dvije solucije - da padnem u depresiju, čekam tko će mi što dati ili da život uzmem u svoje ruke i nastavim raditi ono što sam radila najbolje, a to je da pjevam'.

Dragan Matić/Cropix

Zagreb ju je spasio tijekom najgoreg perioda u karijeri: 'Uložila sam zadnje novce'

Ne libi se Neda priznati da je nastavak karijere bio težak, a period koji ju je zadesio tijekom i iza rata - jako težak. Zadnji novac dala je na ekipu u Zagrebu, koja je napravila izvrsne singlove koji su Nedi garantirali novi i uspješan ulazak na estradu. Bilo je - biti ili ne biti! 'Nastavak karijere nije bio nimalo lak niti uspješan. Ljudi s kojima sam počela raditi ili mene nisu prepoznali kao osobu koja je za njihove pjesme ili se u njima ja nisam dobro osjećala. Nešto nije dobro štimalo. Ta kombinacija nije nešto specijalno mi pomogla, osim što mi je izbila dosta novca iz džepa. Tada sam se prvi put suočila s realnošću zvanom 'propast diskografije' i zarade od legalne prodaje nosača zvukova. Autori su, a pogotovo u Beogradu, počeli pucati neke cijene, nastao je čitav niz pjevača koji su iznikli iz raznih miljea, netko je imao puno para, netko nije imao para... Preokret se dogodio početkom 2000. godine upravo suradnjom s Franjom Valentićem, Branimirom Mihaljevićem i Fayom. Donijela mi je preokret, neki novi zvuk. U taj album sam uložila posljednje novce - ili ću se prestati baviti glazbom ili ću s ovim albumom opet napraviti povratak. Dogodilo se to da smo se jako dobro pronašli u novim pjesmama koje su mi donijele veliki povratak ovdje, bile su to pjesme - 'Gdje god bio', kasnije 'Nisam ti ja bilo tko', sjeća se Ukraden.

Vratila je staru slavu i drži je do danas. Pitam je kako joj je to uspjelo? Kaže mi da je ključ u aktivnosti i istraživanju. 'Čovjek mora biti jako aktivan, ne može živjeti od stare slave, treba slušati što je ljudima zanimljivo po klubovima, koncertima, televizijskim stanicama... Pratim jako što se sviđa mladima, ali iznad svega moram naći svoju šifru autentičnosti. Volim pjevati pjesme iza kojih mogu stajati, ne volim crnilo, ne volim kletve, ne volim ono 'Vidi me, pao sam na dno...', ne volim tako ni misliti ni pjevati. Ja sam više za to - hajde da se volimo, ako ne možemo, neću umrijeti zbog toga. Život je lijep, ne treba padati u patetiku i željeti nekom nešto loše jer te eventualno ne voli. Volim pozitivne poruke, pogotovo za mlade cure'.

Provela je više od deset godina s uglednim redateljem, a nakon razvoda više se nije udavala

Tako tvrdi da treba ostati u lijepim odnosima i onda kada ljubav prestane postojati. S Milanom Bilbijom provela je više od deset godina, a sa sarajevskim redateljem dobila je i svoju kćer jedinicu - Jelenu. Upoznala je Milana kada je snimala nešto na Televiziji Sarajevo, gdje je on bio zaposlen. 'On je bio redatelj na Televiziji Sarajevo, a ja sam bila dio programa na tom nekom snimanju. Ja sam se na tom snimanju jako prehladila jer je u pitanju bio eksterijer, bilo je jako hladno, snijeg je padao, a ja u mini suknji jer sam smilila da ćemo snimati u zatvorenom prostoru. Fasovala sam upalu pluća, a on je nazvao da bi me posjetio i rekao da mu je jako žao što sam se razboljela na tom snimanju. Tako je to počelo, jedan, drugi, treći izlazak. Skoro deset godina smo se zabavljali, ja sam bila jako mlada, tek upisala fakultet. Kad sam sve to završila - udala sam se, rodila dijete, imamo divnu curu - moj najveći uspjeh, moj radost i ponos, sve moje na svijetu, to je moja Jelena. Jedno divno dijete koje mi je dalo smisao životu, a pogotovo još sada kad sam dobila troje unučadi, to je opet posebna dimenzija života. Razveli smo se poslije 13 zajedničkih godina - tri godine braka i deset godina veze prije toga', priča Neda.

Davor Pongračić/Cropix

OStali u prijateljskim odnosima

Bilbija je prije par godina preminuo, no do njegove smrti s Nedom je bio u prijateljskim odnosima. 'Ja sam netko tko tvrdi da treba s čovjekom kojeg ste voljeli uvijek ostati prijatelj. Ne možete neko jako voljeti pa onda više ne, ne možete nekog voljeti, a onda odjednom do iznemoglosti mrziti. Ja to ne razumijem, pogotovo ne kada se ima dijete kao jedna trajna uspomena, dokaz ljubavi, a bogami je to i obvezujući trenutak kada se treba malo spustiti, tu osobnu osvetoljubivost ili nekakve druge nakane izbaciti. Treba imati izbalansiran odnos s ocem djetetovim, da dijete ne pati, da se komunikacija svede na neko ugodno druženje, nije dijete krivo što ste ga rodili, ne smije dijete patiti. To je moj moto i moja deviza, moj način razmišljanja i ponašanja. S ljudima iz privatnog života, koji su me voljeli i koje sam voljela - ostala u dobrim odnosima. Bilo koga da sada nazovem da mi nešto treba, mislim da im se mogu obratiti'.

'Teško je oformiti normalnu vezu kad ste stalno odsutni'

Ipak, tvrdi da joj je privatni život zbog karijere jako patio. 'Je, patio je. Teško je oformiti normalnu vezu kad ste stalno odsutni, a opet vući čovjeka sa sobom na putovanja, to znači da imate čovjeka koji nema svoje zanimanje, koji nije ostvarena ličnost. Ni to ne bih mogla podnijeti, da imam neseserdžiju koja nosi vašu osobnu prtljagu. Ne bih imala tu dozu poštovanja, volim ljude kojima se moram diviti, poštovati ih, a ne da on bude uz mene kao psić koji će ići za mnom i trčkarati. Sumnjam u motive takvih osoba, koji mogu ostaviti po strani svoj život, posao, sve, i idu uz vas, žive od vas, i to je to. Mislim da to negdje u biti nešto ne štima, ne valja. Tu netko mora patiti. Što ja znam, možda nisam u pravu, ali tog sam mišljenja. Možda su, s druge strane, takve veze najbolje. Možda je to idealno, no ja, što kaže pokojni Arsen, 'nikad s osobljem', kroz smijeh zaključuje Neda.

Instagram

Čuva ljepotu koju joj je majka dala u naslijeđe

Najveća radost su joj danas njezine dvije unuke i unučić. Troje djece je u braku dobila njezina Jelena, a Neda ih obožava iznad svega. 'Oni su prekrasna djeca, vesela, pametna, muzikalna. Moja Aleksandra je rođena za showbiznis, stalno nosi sa sobom mikrofon. Neda je moja mala kopija, svugdje nosi bilježnice, piše i uči, takva sam i ja bila. Dule je opet čudo malo namazano, obožava telefone i igrice na njima pa se sada borimo da ne bude previše uz igrice! Mali je opasan', ponosno će Neda.

Iako joj je izgled važan i nastoji ga održati, kaže da je zdravlje najvažnije pa se trudi živjeti što zdravije. Stoga je i danas u top formi. 'Zdravlje je u funkciji ljepote. Vodim računa da vježbam kroz jutro, popijem limun, čašu mlake vode, malo kurkume. Nastojim se zdravo hraniti, iako kad putujem stanem uz neku pumpu i pojedem burek - što ćete, nemate gdje tada jesti zdravo. Usput pojedeš neki junk food, ali nastojim kad mogu kuhati nešto ukusno, da bude kuhano, a ne prženo. Nešto što sam od bake ili mame naučila, što sam pokupila po svijetu. Volim to raditi, s ljubavlju to radim , i moja kćer, tata, mama, baka, moj suprug - svi smo kuhali lijepo i voljeli da nedjeljom budemo svi skupa uz hranu, da se okupimo kao obitelj. To je velika radost', priča Neda i zaključuje pomalo sjetno, ali ponosno: 'Nastojim očuvati tu ljepotu koju mi je majka dala u naslijeđe'.

Neda Ukraden

Arsen Dedić

Đorđe Novković

milan bilbija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter