O njima su priče pričali: OPĆA OPASNOST

'U našem rokenrolu nema se para za drogu kad platiš režije i opremu. Groupie cure su nas voljele, ali to je prošlost. Sad nam više ni grudnjaci ne dolaze na pozornicu'


Ines Madunić
22.10.2019.16:00
'U našem rokenrolu nema se para za drogu kad platiš režije i opremu. Groupie cure su nas voljele, ali to je prošlost. Sad nam više ni grudnjaci ne dolaze na pozornicu'
Ivo Ravlić/Cropix

sažeto

Rokeri iz Županje 27. rođendan benda proslavili su uz zlatnu tiražu devetog albuma, a spremaju i veliki koncert. Pričali smo s frontmenom Perom Galićem


Ines Madunić
22.10.2019.16:00

U 27 godina nismo si dosadili, ali kao i u svakom drugom odnosu ima nesuglasica. Ipak nam je uvijek bilo najbitnije da, iako nam se mišljenja razilaze, uvijek smo pričali o istoj temi, a to je bila naša glazba i naša priča koju smo stvorili", priča Pero Galić.

Frontmen Opće opasnosti s bendom se priprema za veliki koncert u zagrebačkom Domu sportova 16. studenog, prvi u dugogodišnjoj karijeri. Oduvijek im je to bio san, kaže, a sad ga i ostvaruju. Ipak, nije to njihov najveći koncert - nastupali su kao predgrupa Whitesnakeu u Osijeku, Bon Joviju u Zagrebu i Uriah Heepu u Slavonskom Brodu, ali samostalni Dom sportova ipak je pojam.

Bend je nastao 1992. godine u Županji, gdje i danas žive i djeluju, a u ovoj postavi - Slaven Živanović Žiža i Vlado Soljačić Sojka na gitarama, Igor Kolić na basu, Josip Kamenski Kameni na bubnjevima, Branimir Jovanovac Bani na klavijaturama i Pero Galić kao vokalist - od 1995. godine. Poznaju se cijeli život, a bend su odlučili osnovati kad su se vratili iz rata.

Emica Elvedji/Cropix

"Bilo je teško tada u Slavoniji, ratno vrijeme, svi smo bili klinci od dvadesetak godina koji smo bili u glazbi, a odjednom se probudiš i imaš pušku u ruci. Odradili smo to i vratili se glazbi. Bile su učestale gitarijade tada i Opća opasnost je nastupila na jednoj 1992. godine. Vokal im je tad bio Mladen Vulić, koji je danas glumac. Ja sam im se pridružio nakon toga. Svi su na estradi tad snimali domoljubne pjesme i ako imaš tako nešto mogao si praktički besplatno dobiti studio da snimiš nešto svoje. Mi smo ih imali sedam i kad smo već bili u studiju, snimili smo ih sve.

Međutim, falila nam je još barem jedna pjesma da bi se ta kaseta popunila. Kako je studio bio u Gradištu kraj Županje, stalno je tamo bilo puno naših prijatelja, svi smo se družili i međusobno podržavali. I bio je tamo Mario Vestić koji je rekao da ima tu jednu pjesmu koja stoji već neko vrijeme i da bismo je mogli snimiti ako nam se svidi. Odsvirao nam je, nama se svidjelo i snimili smo je u akustičnoj verziji za taj prvi album. Bila je to 'Jednom kad noć'", ispričao nam je Pero Galić.

Pjesma je ljude odmah zainteresirala i dečki odlučuju snimiti "pravi" album, koji izlazi 1994. godine. Na njemu se našla "Jednom kad noć" u verziji u kojoj ju znamo danas, ali i hitovi "Treba mi nešto jače od sna" te "Opća opasnost".

Deveti studijski album "Karta do prošlosti" objavili su ove godine, dostigli su zlatnu tiražu, ali "Jednom kad noć" ostala je vjerojatno najveći hit i apsolutni evergreen domaćeg glazbe.

"Jako nam je drago kad nam dolaze mladi pa priznaju kako su uz tu pjesmu završili sa svojom djevojkom, a istovremeno je kritičari svrstavaju u deset najvećih domaćih evergreena. Nismo tad znali da će biti hit, ali smo znali da ima tu nešto i drago nam je da i danas nosi tu priču Opće opasnosti", kaže Galić.

Svi Slavonci, nikad se nisu selili u Zagreb zbog karijere, koja je, priznaju, vjerojatno zbog toga patila.

"Razmišljali smo puno puta o tome, jasno je da je puno teže iz Županje nego iz Zagreba, pogotovo na početku. U to ratno i poratno vrijeme nama je trebalo 5-6 sati samo da dođemo do tamo. Ali, uvijek bi prevagnulo to da ostanemo. Kasnije je to bilo sve teže - bilo je to šestero ljudi, a onda su došle i naše obitelji i ta ideja je uvijek propala. Danas znamo da je to bila dobro i da je sve kako je i trebalo biti. Ovdje imamo svoju slobodu, imamo svoj studio u kojem radimo i sve stignemo", kaže.

Galić je inače multiinstrumentalist; u glazbenoj školi učio je harmoniku, kasnije je svirao trubu u limenoj glazbi, gitaru je naučio svirati sam i znao je oduvijek da će se baviti glazbom.

Branko Galičić

"Cijela je obitelj 'udarena' na tu stranu, ali kad sam, s 15 godina došao ocu i rekao da sam u rokenrol bendu, samo je rekao da može, uz uvjet da imam sve petice u školi. I to sam odradio bez problema. Upisao sam i fakultet, ali onda je došao rat pa je to sve otišlo u drugom smjeru. Roditelji su me podržavali kad su shvatili da je to moj put. A znali su, pa oni su me napravili i odgojili, bilo im je sve jasno. Danas su ponosni na sve što smo napravili jer znaju koliko nam je bilo teško i koliko smo se trudili da uspijemo. Naravno da će sve naše obitelji doći u Dom sportova, oni su nam na prvom mjestu uvijek", kaže Galić.

Bend je svojedobno imao dužu pauzu, otprilike osam godina kad, kako kaže Galić, nisu bili kreativni. Nastupali su povremeno, privatno su se družili, ali nisu radili na novim stvarima. Galić je jedno vrijeme bio u Divljim jagodama, a onda je 2008. došao poziv.

"Nazvao me organizator koncerta Whitesnakea u Osijeku i pitao hoću nastupiti kao predgrupa. Ja sam rekao naravno da hoću, piši da će biti Opća opasnost. On je mislio da Divlje jagode, iz kojih sam ja tad već bio izašao. Bio je začuđen i napomenuo da Opasnost uopće ne nastupa više, a ja sam samo odgovorio: 'Ništa se ti ne brini, napiši Opća opasnost na plakat." To nas je vratilo. Whitesnake su nama bili idoli, meni pogotovo David Coverdale kao pjevač je oduvijek broj 1. Svima nam se ponovno probudila želja da nastupamo, da radimo", kaže Galić. Bend su upoznali, isto kao i članove Bon Jovija.

"Ma, ljudi isto kao i mi! Sviraju taj svoj rokenrol, baš kao i mi, imaju neku svoju priču. Samo što su je to Amerika, ogromno tržište pa im se dogodilo da uspiju i da sad imaju dva svoja aviona. Da smo mi, recimo, iz Engleske, tko zna što bi bilo. Kad dođeš na tu golemu pozornicu i vidiš tu produkciju malo te zaboli, stvarno", kaže.

Taj nastup prije Whitesnakea donio im je i neke nove, mlađe fanove i uveo ih u novu fazu benda. Nakon toga objavili su "Uzalud sunce sja" i bio je to veliki povratak.

"Bio je to veliki izazov, a nakon toga ljudi su nam počeli prilaziti i govoriti: 'Pa gdje ste vi, šta čekate, zašto vas nema?' Tad su se pojavili i ovi ozbiljni, veliki obožavatelji, fan klub je osnovan i priča je krenula", kaže Galić.

Danas imaju fanove koji ih prate na svim koncertima u cijeloj Hrvatskoj i regiji, a s većinom tih hardcore obožavatelja i obožavateljica su prijatelji. Groupie cure - slabije nego prije.

"Ima ekipa iz Čakovca i Novog Marofa, Mario iz Štitara koji je bio na 130 naših koncerata... Prodali smo 10.000 majica koje ljudi nose, ja ih zovem našom vojskom. Prije je, naravno, bilo onih koji su htjeli i nešto više od prijateljstva, ali to više ne funkcionira tako. Sve je na prijateljskoj bazi, s puno poštovanja s obje strane. Mi smo svi oženjeni, ozbiljni ljudi, a ta je dimenzija i njima i nama možda bila zabavnija kad smo bili mlađi. Pa sad nam više ni grudnjaci ne lete na pozornicu!", smije se Galić.

Kad smo već kod tih tema - rokenrola i seksa, pitam i za treću komponentu.

"U ovom našem rokenrolu nema toliko para da bi mogao sve. Plati struju, vodu, plin, mlijeko, kruh, pelene, patike, auto, oprema... Sve to ne dozvoli ti da se upustiš u svijet droge. Naravno, Slavonci smo pa ne može bez malo rakije za krvotok, ali sve je to umjereno", smije se Galić. Dodaje kako si nikad nisu dopustili da im bilo kakvi poroci postanu problem.

"Prvenstveno zbog sebe i posla, ali i naših obitelji. Kad se s bilo čime pretjeruje, sve se jako brzo raspadne", kaže.

Danijel Soldo/Cropix

Imali su oni i svoje pivo, po uzoru na neke velike svjetske bendove kao što je Iron Maiden, no zasad su s tim pauzirali, ali se nadaju da će pronaći proizvođača pa opet krenuti. Osim toga, trude se pomoći novim, mladim izvođačima pa su organizirali natječaj za svoju predgrupu u Domu sportova 16. studenog.

"Ima puno potencijala među mladim glazbenicima, naravno da pratimo scenu i vjerujem da im je lakše nego što je bilo nama jer je tehnologija napredovala i imaju svijet na dlanu. Nema više izlike da netko ne čuje glazbu koju radiš, a možeš ju raditi u kućnom studiju. Dali smo sad priliku bendovima da se prijave s autorskom pjesmom, a oni koji pobijede zasvirat će prije nas u Domu sportova, ali i snimiti singl s diskografskom kućom. Želimo im otvoriti vrata, a onda je sve drugo na njima", kaže Galić.

Scena intervju

rokenrol

opća opasnost

Pero Galić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter