Mini intervju: Soulside

'Turneja po istočnoj Europi netom prije pada Berlinskog zida, kao i tadašnji posjet Jugoslaviji, za nas su dio povijesti koji nam je potpuno promijenio pogled na život'


Valerija Bebek
04.10.2019.10:00
'Turneja po istočnoj Europi netom prije pada Berlinskog zida, kao i tadašnji posjet Jugoslaviji, za nas su dio povijesti koji nam je potpuno promijenio pogled na život'
Soulside

sažeto

Oni su jedini američki bend u povijesti koji je održao koncert u istočnom Berlinu, uskoro nastupaju u Zagrebu


Valerija Bebek
04.10.2019.10:00

Soulside legende američke-washingtonske hardcore punk scene dolaze u Zagreb. Tim smo povodom razgovarali s pjevačem Bobbyjem Sullivanom. Od sredine osamdesetih kada su školski prijatelji oformili bend postali su važan bend Washington D.C. punk scene.

Jedno od najdojmljivijih iskustava i najvećih postignoća, pjevač Soulsidea ističe i turneju istočnoj Europi 1989. netom prije pada Berlinskog zida. Turneju koja je trajala tri mjeseca neki bi nazvali samoubilačkim činom, kažu organizatori zagrebačkog koncerta. Tada su odsvirali četiri koncerta u potpuno izoliranoj Poljskoj, uz to su bili jedini američki izvođači u povijesti, koji su nastupili na ilegalnom punk koncertu u Istočnom Berlinu. U sklopu turneje svirali su i u Ljubljani, dok su drugi koncerti zakazani u Jugoslaviji otakazani zbog previranja koja su započela. 

Njihov set u Zagrebu uključivat će pjesme sa svih njihovih ploča, kao i dvije do tri nove, najavio je u razgovoru za 100posto pjevač. Koncert će održati u Močvari u ponedjeljak 7. listopada u organizaciji Žednog uha. Karte se u pretprodaji mogu kupiti po 65, a na ulazu u klub po 80 kuna.

Promo

Kakav je osjećaj biti toliko dugo dio alternativne scene i gledati kako raste i mijenja se?

Bilo je zanimljivo gledati na koliko različitih načina ljudi koji su dio nje odabiru manifestirati etiku te scene u svoje živote. Na primjer, mnogi ljudi nastavljaju raditi glazbu, ali većina ih to primjenjuje na njihov radni život. Lak i oni koji još uvijek rade glazbu imaju poslove gdje je 'uradi sam' etika ili kreativnost kolektiva još uvijek dio njihova posla. Ja vodim cooperative store (zadružna trgovina prehrambenih proizvoda) i uvelike je dinamika slična aktivističkim grupama u kojima sam sudjelovao osamdesetih i devedesetih - koje su išle ruku pod ruku s glabenom scenom.

Mnogi, mnogi drugi vode svoje male biznise, poput izdavačke kuće Dischord kojoj pripadamo. To je u suprotnosti s kapitalističkim modelom gdje je krajnji cilj prodaja. Više se svodi na 'radi što voliš' vrstu poslovanja, gdje je cilj kvaliteta, a ne kvantiteta kao i suradnja umjesto konkurencije.

Na koji ste trenutak, ili postignuće, u svojoj karijeri najponosniji?

Drago mi je što ovaj bend nije imao šansu potpisati za veliku etiketu. To je značilo da smo radili glazbu samo zbog stvaranja, ne zbog financijske koristi. Glazva je zbog toga ostala čista i razvijala se, umjesto da pribjegne nekoj vrsti formule pomoću koje bi postala unosnija. Snimanje posljednjeg albuma na kraju šestomjesečne turneje bilo je posebna vrsta ugode, jer smo koristili svu energiju nakupljenu na turneji i ugradili je na ploču (Hot Bodi-Gram). Mismo da mnogi bendovi rade u suprotnom smijeru, prvo komponiraju zatim odvedu pjesme na turneju.

Otim toga, to što smo bili u mogućnosti održati turneju u istočnoj Europi 1989. bilo je prilično nevjerojatno. Vidjeli smo istočni Berlin i Poljsku prije nego je Berlinski zid srušen. Također smo vidjeli i Jugoslaviju prije nego se potpuno raspala i skrenula u sukob. Svirali smo u Ljubljani, a drugi nastupi su bili otkazani zbog onoga što se tada događalo. Za nas je to bilo kao da smo zakoračili u komad povijsti, a zbog činjenice da smo bili toliko mladi, dalo nam je perpektivu koja je potpuno promijenila naše živote.

Kako ste se oformili kao bend, koja je priča iza vašeg poznanstva?

Bili smo prijatelji iz djetinjstva s istog područja. Alexis (bubnjar) i ja znamo se od osnovne škole, kada smo obojica imali sedam ili osam godina. Upoznali smo Scotta (gitarist) u višim razredima osnovne, kada smo imali 12 ili 13. A zatim smo svi upoznali Johnnyja (basist) u srednjoj školi kada smo bili 16/17-godišnjaci. Bend postoji od 1984., a Johnny nam se pridružio oko 1987., svirao je na našem drugom albumu 'Trigger'. Vjerujem da smo upravo tada stvorili naš pravi zvuk. Tada smo i krenuli na redovite turneje, tako da su nas zajedničke svirke povezale u kohezivnu zajednicu.

Što mislite da je bilo presudno kako bi se vaš bend istaknuo od brojnih punk bendova osamdesetih?

Osamdesetih se činilo da većina bendova ima različit zvuk. Nije postojala samo jedna vrsta punk glazbe, neki su miješali funk, drugi rock, rockabilly ili čak ska. Drugim riječima u to je vrijeme punk je bio više etika, nego određen zvuk. Uz sve, činilo se kao da svaki grad ima određen stil koji je utjecao na smijer kojim je bend odlučio krenuti.

U to je vrijeme bilo jako zanimljivo putovati na turneji, vidjeti sve te svirke, pogotovo u restrospektivi. S naše strane, na nasu su više manje utjecali hip hop na bubnjevima, reggae na basu, crativna-noise gitara i melodični vokal povrh svega. Moja percepcija nije da smo se toliko isticali koliko smo se držali toga i izbrusili zanat na mnogobrojnim turnejama. Također, nije nam odmogla činjenica da smo potpisali za tako sjajnog izdavača, Dischord, te da nam Ian MacKaye producira ploče.

Imali smo veliku pomoć i DC bendovi (bendovi iz Washington, D.C.-a) su stvarno zajeno radili na tome da se cijela scena istakne. I tu nisu bili samo bendovi. Bili su to mladi novinari, fotografi, grafičari, govornici, vizionari... Svi su radili zajedno (ponekad i jedi nasuprot drugih), kako bi stvorili nešto nasuprot mainstream narativu koji je dolazio iz DC-a. Taj dio je ono što je bilo posebno - radili smo svi zajedno.

koncert

Močvara

Žedno uho

Sulside

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter