Stalna borba s tehnologijom

Svim roditeljima ovo je sigurno poznato: Moram sinu oduzeti mobitel prije nego što je završio igricu. Već vidim suze u očima, a bitka je tek počela...


100posto
29.08.2019.17:00
Svim roditeljima ovo je sigurno poznato: Moram sinu oduzeti mobitel prije nego što je završio igricu. Već vidim suze u očima, a bitka je tek počela...
Instagram

sažeto

Paola Valić Bekić ovog se tjedna pita gdje su nestala vremena Grimmovih bajki i kako ograničiti djeci korištenje tehnologije


100posto
29.08.2019.17:00

Oni rođeni osamdesetih i ranije, mogli su samo nakon odgledanih Zvjezdanih staza maštati o nekoj super-brzoj komunikaciji koja u trenutku može obuhvatiti cijeli planet. E, ta mašta danas je realnost, a sve češće, zbog surovih posljedica pretjerivanja u tom nevidljivom, brzom, bežičnom povezivanju s cijelim planetom u jednom času; s nostalgijom se prisjetimo vremena telefona u dugim telefonskim razgovorima, onih fotki natrpanih u kolažne razglednice Jadrana i pisama koje smo slali u kuvertama u boji.

Screenshot

Nekako brzo i odjednom, suočeni smo sa sasvim novom kulturom komuniciranja koju društvene i komunikacijske znanosti stalno žele opisati i pokušati ponuditi neke mudre odgovore, poput one o 'novoj fobiji i užasnom strahu od gubitka mobitela'! Ajme koliko je intrigantne intime iscurilo u svijet zbog gubitka ili hakiranja gadgeta kojima nikad nije za vjerovat. Ali svejedno, bez njih se ne može, pa se i fobija nekako može preživjeti.

U toj primamljivoj brzini novog vizualnog svijeta krije se toliko mnogo informacija koje su nam dostupne u tren oka, da gotovo više niti nema čovjeka koji nema mobitel, laptop ili bilo koje elektronsko čudo koje te u taj tren poveže s cijelim svijetom. Na stranu s činjenicom kako je radna i poslovna komunikacija nemoguća bez tog relativno novog medija.

Htjeli mi ili ne htjeli: bez tog pribora ne možemo. Ono što je nekad bila bilježnica i olovka, danas je mobitel i laptop koji suvereno drže svijet na dlanu. Zahvaljujući otkrićima jednog od najvećeg genija svih vremena, Nikole Tesle, svaku informaciju možete realizirati bilo kad i bilo gdje - ukoliko imate signala i svetog wifija.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Paola Valić Bekić (@paola_valic_bekic) on May 20, 2019 at 11:31pm PDT

Novi mediji donijeli su i sasvim nove oblike utjecaja na svijet, na moju generaciju, na naše obitelji i na našu najmanju djecu. I sama sam svjesna da sam dio tog svijeta, pojavilo se sasvim novo tržište koje crpi svoju moć i snagu iz interneta. To je jedan veliki pokret kojem se ne nazire tako skori kraj. Smatram da ni djecu danas ne možemo odgajati po onim metodama kako smo odgajani mi, generacijo, jer ovo je neka sasvim nova stvarnost i ovo su neka sasvim, nama, do nedavno, nova pravila

Dok su neki, ne tako davno, mislili kako će internet biti tek oaza za pretraživanje pojmova, drugi su razmišljali kako ga upotrijebiti za zaradu i uspjeh. I bogme, uspjeli su. Ali, nitko od odraslih koji su sudjelovali u kreaciji ove moćne stvarnosti nije mogao niti naslutiti da ćemo imati klinike koje će se baviti odvikavanjem djece i adolescenata od prekomjerne upotrebe interneta i videoigri.

Svijet u kakvom je moja generacija odrastala, rastočio se ko' žvaka pred fenomenom novih medija. Nije to lako: pred vlastitim očima vidim kako ratnici mog sina fascinantnom brzinom pobjeđuju zločeste divove i zmajeve. Onda se u trenutku miješa virtualni i stvarni svijet. Nastaje dijalog u međusvijetu, naime, počinje mala obiteljska bitka za mobitel (to vam je sigurno poznato).

"Nemam puno vremena, moram poslati mail s mobitela, sine, nakon toga me čeka snimanje za YouTube kanal."

Ajme, pitam se, kako bezbolno uzeti malom mobitel prije završetka njegove igrice? Bit će suza, već znam. To je prava muka, ali eto, povuci potegni i kažem:

"Dat će ti mama mobitel, samo moram poslati neke mailove i snimiti kratki video. Ajde sine, shvati, to mi je posao."

Maleni je već pripremio jezero suza u rukavu, vidim, sprema se i ogorčeni plač... i tada pomislim: "Ajme, tko je smislio sve ove gadgete, jel' mu sada barem malo žao, sigurno i sam ima problem sa svojom djecom ili s unucima?"

Uf, gdje su ona vremena legendarnih Smogovaca, priča Braće Grimm, tko je uopće kreator likova koji zaokupljaju vrijeme i maštu mog prvašića, kako se zove, što je napisao, koja djela, čime se bavi…?

Dok se pitanja o identitetu nepoznatog autora igrica množe, kako to obično biva, strahovi ipak postaju manji kad čovjek zna kako nije sam - eto, svi, ali svi naši frendovi koji imaju djecu imaju isti problem: kako smanjiti korištenje mobitela i uopće video igrica u odrastanju djeteta? Može li se to? Ako može, gdje je formula? Trebalo bi otvoreno, za početak, pozvati upomoć obrazovni sustav. Nadam se da će oni pomoći roditeljima i zarobiti djeci mobitele već pri ulasku u samu školu. A kad je nastava gotova - izvoli, pa se javi mami i tati, ili surfaj tamo gdje si stao...

Svi smo svjesni problema, ali još uvijek nema dovoljne količine kritične svijesti koja će se pozabaviti i pravnim reguliranjem mnogih pitanja povezanih s internetom i novim medijima: smije li uopće malo dijete držati mobitel u ruci, budući da se u formativnoj dobi nije baš pametno zračiti? Što kažu institucije koje bi nam trebale dati uvid u rezultate i nalaze elektromagnetskog zračenja antena od operatera po krovovima kuća: Je li ta vrsta elektromagnetskog zračenja štetna za mozak djeteta?

Kako ograničiti pristup sadržajima koji nikako nisu primjereni za djecu? Kako uopće prevladati vlastite strahove od svih opasnosti koje vrebaju iz cyber svijeta? Iskreno, čini mi se da je svijet postao znatno povezaniji, te da se ljudi brže i lakše susreću, pronalaze i druže otkad smo ušli u tu zaraznu matricu. Ljudi koji se nisu vidjeli pola stoljeća - pronalaze se putem Fejsa i grle u suzama.

Svijet je to u kojem ljudi nisu nikad bili bliži jedni drugima, ali istovremeno smo u paradoksu: svijet je to u kojemu djeca ne znaju komunicirati i igrati se, a da nije kroz neko vrijeme opet glavno pitanje: "Mama, gdje je mobitel?"

Za to vrijeme dok se klinci igraju, odrasli pijuckaju kavicu i pregledavaju slike u mobitelu. Nekad niste nosili albume slika sa sobom u šetnju. Oni su se prelistavali samo kad su vam došli bliski prijatelji koje ste htjeli upoznati s doživljajem vašeg putovanja.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Paola Valić Bekić (@paola_valic_bekic) on Aug 20, 2019 at 6:47am PDT

Osim toga, priznajte, često vas ljuti spoznaja kako ne smijete ni tren biti nedostupni, već vam odmah svi zabrinuto šalju poruke: "Gdje si, zašto se ne javljaš, zašto ne dižeš mobitel?" No, vi ste samo na trenutak morali - tamo gdje i car ide sam.

I tako, priznajmo sebi; moć interneta je fascinantna, a istovremeno sve nestane u trenutku kako je i nastalo. Pritiskom na gumb. Samo ugasite i to je to. Niste više online.

Dakle, nije problem u mediju, nego u sklopci koja se nalazi u našoj glavi. Mi smo ti koji neprekidno održavamo svoju prisutnost online.

Ugasite se i to je to. Onda ćete opet čuti pjev zrikavaca, lavež psa i glas svog klinca.

Jednostavno, zar ne?

društvene mreže

tehnologija

Paola Valić Bekić

newsletter

Prijavite se na Newsletter