Leonard Bernstein bio je čudesni dječak američke klasične glazbene scene, koji je imao svoj spektakularan dirigentski debi s Njujorškom filharmonijom. Proslavio se glazbom koju je komponirao za kultni film "Priča sa zapadne strane", a njegov dvostruki život oduvijek je intrigirao javnost.
Djetinjstvo
Rođen je kao Lewis Bernstein u Lawrenceu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts, 25. kolovoza 1918. u obitelji Židova, Jennie i Samuela Josepha Bernsteina, koji su emigrirali u Sjedinjene Države. Bernsteinov otac bio je vlasnik tvrtke za proizvodnju kozmetike za kosu i lice.
U Leonardovoj ranoj mladosti, njegovo jedino izlaganje glazbi bio je njegov kućni radio i svirka petkom navečer. Kad je Bernsteinu bilo deset godina, Samuelova sestra Clara ostavila je svoj prijenosni klavir u bratovoj kući. Tako je Lewis sam počeo poučavati klavir i teoriju glazbe, a ubrzo je tražio od roditelja i satove klavira.
Iako se Samuel u početku opirao glazbenom interesu svog sina, kasnije je vodio svog sina na koncerte orkestra i na kraju je podržao njegovo glazbeno obrazovanje. U svibnju 1932. Leonard je prisustvovao svom prvom orkestralnom koncertu s bostonskim pop orkestrom kojim je ravnao Arthur Fiedler.
U mladosti je imao razne učitelje klavira, uključujući Helen Coates, koja je kasnije postala njegova tajnica. Ljeti je obitelj Bernstein otišla u svoju kuću za odmor u Sharonu, gdje je mladi Leonard okupio svu djecu iz susjedstva s kojima je pripremao predstave u rasponu od Bizetove ‘Carmen‘ do Gilberta i Sullivana. Često je svirao i cijele opere ili Beethovenove simfonije sa svojom mlađom sestrom Shirley.
Bio je vrsni pijanist, a kasnije se iskazao kao ključna figura u suvremenom oživljavanju glazbe Gustava Mahlera, skladatelja za kojeg je itekako bio zainteresiran, prenosi Kurir.
Inače, njegova slava proizlazi iz njegovog dugog mandata obnašanja uloge glazbenog direktora Njujorške filharmonije, gdje je imao priliku voditi koncerte vodećih svjetskih orkestara. Kao skladatelj, pisao je brojne glazbene stilove, uključujući simfonijsku i orkestralnu glazbu, balet, filmsku i scensku glazbu, zborska djela, operu, komornu glazbu i glasovirska djela. Mnoga njegova djela redovito se izvode diljem svijeta, iako se nijedno ne može usporediti s ogromnom popularnošću i uspjehom kod kritike "Priče sa zapadne strane", odnosno, "West Side Story".
Skladateljeve burne ljubavne veze i bračni život
Felicia Montalegre bila je nevjerojatno lijepa čileanska kazališna i televizijska glumica koja je živjela u New Yorku. Ona i Bernstein upoznali su se na zabavi koju je organizirao pijanist Claudio Arau, s kojim je Felicia studirala. Zaručili su se nekoliko mjeseci kasnije, ali su zaruke prekinuli nakon manje od godinu dana. Razlog prekida nije bio tajna, budući da su Bernsteinove homoseksualne sklonosti bile neosporne i dobro dokumentirane.
Tijekom studiranja na Harvardu, Bernstein je imao afere s poznatim dirigentom Dimitrijem Mitropoulosom i ambicioznim skladateljem Aaronom Coplandom. Nadalje, tijekom posjeta Izraelu 1948. zaljubio se u mladu vojnikinju Azari Rapoport.
- Ne mogu baš vjerovati da sam sve stvari koje sam želio mogao pronaći zapakirane u jednoj osobi. To je pakleno iskustvo, sve je promijenilo - napisao je tada Bernstein.
Felicia je bila potpuno svjesna Leonardovih homoseksualnih sklonosti, ali ga je ipak nastavila progoniti sljedeće tri godine. I Bernstein je bio zabrinut da će ga njegove homoseksualne aktivnosti spriječiti da postane uspješni dirigent.
Par se naposljetku vjenčao u rujnu 1951. s jasnim razumijevanjem da sve dok Lenny javno ne osramoti Feliciju, može slobodno raditi što god želi. Unatoč ovom očitom braku iz interesa, između njih je bilo puno ljubavi.
Ubrzo nakon njihovog vjenčanja, Felicia otvoreno piše svom mužu:
"Ako sam izgledala tužno kad si se danas odvezao, to nije bilo zato što sam se osjećala napušteno na bilo koji način, nego zato što sam ostala sama da se suočim sama sa sobom i cijelom ovom zbrkom koja je naš ‘‘bračni‘‘ život. Dosta sam razmišljala i zaključila da ipak nije baš tolika zbrka. Prvo: nismo se obvezali na doživotni zatvor — ništa nije neopozivo, pa ni brak (iako sam tako mislila).
Drugo: ti si homoseksualac i možda se nikada nećeš promijeniti. Vodiš dvostruki život, ali ako tvoj duševni mir, tvoje zdravlje, cijeli tvoj živčani sustav ovisi o određenom seksualnom obrascu, što možeš učiniti?
Treće: voljna sam te prihvatiti takvog kakav jesi, a da ne budeš mučenik ili žrtva. Slučajno te jako volim - možda je i ovo bolest i ako jest, koji je lijek? Slobodan si činiti što želiš, ali bez krivnje ili priznanja, molim te! Osjećaje koje imaš prema meni bit će jasnije i lakše izraziti - naš brak nije temeljen na strasti, već na nježnosti i uzajamnom poštovanju."
Leonard je želio muškarce seksualno, a žene emocionalno
Par je imao troje djece, što je dovelo do nagađanja da je Bernstein biseksualac. No, prema riječima njegovih suradnika na kultnom filmu za koji je napisao glazbu “West Side Story”, Bernstein je jednostavno bio “gay muškarac koji se oženio. Uopće nije bio u sukobu oko svoje seksualne orijentacije. Bio je samo gay.”
Kao što je u to vrijeme bilo uobičajeno, Bernstein se u javnosti predstavljao kao odani suprug i otac, dok je iza kulisa vodio promiskuitetni homoseksualni život. Možda je bio običaj skrivati se "iza fasade", ali Bernstein je sigurno osjećao da je njegova homoseksualnost prokletstvo. Bio je čak podvrgnut psihoanalizi od strane stručnjaka koji "liječi homoseksualne muškarce od njihove inverzije". Na kraju je jedini lijek bio javno priznanje svoje homoseksualnosti, a svoje je frustracije iskaljivao na supruzi. Kroz godine su se pojavile brojne priče, a jedna od najpoznatijih je ona da se Bernstein seksao s dvadesetogodišnjakom u hodniku svoje kuće dok je njegova supruga sjedila u dnevnoj sobi. A kad je 1973. upoznao mladog Thomasa Cotrana, dopustio je supruzi da ih uhvati zajedno u krevetu.
Iduće godine, Feliciji je dijagnosticiran rak pluća i Bernstein se brinuo o njoj do njezine smrti 1978. godine. Nakon Felicijine smrti, Bernstein se predao ovisnosti o alkoholu i drogama te se uključio u otvorene homoseksualne aktivnosti. Ipak, uvijek se osjećao krivim zbog toga što je njegov dvostruki život negativno utjecao na nju. Svojoj muci konačno je dao glas u operi "A Quiet Place" iz 1983. godine.
Kao što je blizak obiteljski prijatelj jednom primijetio, "Leonard je želio muškarce seksualno, a žene emocionalno."