POP JE KULTURA

Pjesme koje ne bismo trebali voljeti: Uz zarazni ritam popa sve se čini prihvatljivim - od pokorne žene u Rozginim pjesmama do Thompsonovih poskočica koje obožava čak i Vrsaljko


Ines Madunić
18.09.2018.13:50
Pjesme koje ne bismo trebali voljeti: Uz zarazni ritam popa sve se čini prihvatljivim - od pokorne žene u Rozginim pjesmama do Thompsonovih poskočica koje obožava čak i Vrsaljko
Robert Fajt/Cropix

sažeto

U novoj kolumni o utjecaju popularne kulture na naš svakodnevni život pitamo se imamo li pravo voljeti i slušati pjesme koje propagiraju štetne stereotipe i još neke opasnije pojave


Ines Madunić
18.09.2018.13:50

Američki bend Paramore odlučio je kako na nastupima više neće svirati "Misery Business", njihov prvi veliki hit iz 2007. koji ih je lansirao na svjetsku glazbenu scenu. Čini se kao čudna odluka - zašto bend ne bi svirao jedan od svojih najvećih hitova? Pjevačica i frontžena Hayley Williams objasnila je kako je razlog taj što je pjesma, zapravo, puna slut shaminga, odnosno osuđivanja žena zbog njihovog seksualnog ponašanja i navika, a koje jednostavno nije ok.

Pjesmu je napisala sama Hayley kad je imala 17 godina i godinama je, kako je rekla, razmišljala o tome kako neki stihovi - pogotovo "Once a whore, you're nothing more/I'm sorry, that will never change" - jednostavno nisu prihvatljivi.

Bend je u međuvremenu objavio još tri albuma, imaju solidnu prodaju i stalnu bazu fanova, a očito i dovoljno zrelosti da shvate neke pogreške i pokušaju ih ispraviti. I to je pohvalno.

Pitanje je samo - smiju li fanovi još uvijek voljeti tu pjesmu? Imamo li pravo uživati u pjesmama koje su za određenu skupinu ljudi uvredljivi, štetni i učvršćuju opasne stereotipe?

Pjesma ljeta 2013. bila je "Blurred Lines", komercijalno uspješna suradnja Pharrella, Robina Thickea i T.I.-a. Sjećate se sigurno kontroverze oko spota u kojem su gole žene plesale oko obučenih muškaraca, a sjećate se i catchy melodije koja je treštala sa svake terase i iz svakog kluba. Jednostavno niste mogli pobjeći od nje - iako ste možda htjeli.

Na stranu spot koji je vidno seksistički i bazira se na male gazeu - odnosno, napravljen je isključivo za užitak muškaraca, a žene su pretvorene u objekte koje se gleda, koje su pasivne i ovdje su samo da bi (po)služile muškarcima - cijela je pjesma, zapravo, duboko problematična.

"Blurred Lines" odnose se na zamagljene linije seksualnog pristanka. "Znam da to želiš" - iako si rekla ne; evo ti malo trave da se opustiš pa ćeš već doći do toga da se "ne" pretvori u "da".

Dakle, pjesma iz 2013. vraća nas u ono vrijeme kad se smatralo da kad žena kaže "ne" zapravo misli "da", odnosno relativizira seksualni napad. Osobno, osjećam se vrlo neugodno kad čujem ovu stvar, a nevjerojatno me živcira što je toliko catchy da mi se ponekad samo pojavi u glavi nakon što ju čujem u prolazu. Proklet bio Pharrell Williams koji zna kako napraviti zaraznu stvar.

Nije "Blurred Lines" jedini hit koji nas vraća u zastarjeli način razmišljanja kad su muškarci bili slobodni uzeti što žele od žene jer one ionako služe samo njihovom užitku i svog stava i želja nemaju.

Uzmimo hitove Jelene Rozge, koje je gotovo sve napisala Vjekoslava Huljić. Nema govora da se radi o komercijalno uspješnim pjesmama, baš kao i "Blurred Lines", s catchy melodijom i jednostavnim stihovima.

Ali, pop hitovi ne moraju uvijek učvršćivati štetne stereotipe o muško-ženskim odnosima. Možemo li pričati o ljubavi bez da uspoređujemo muškarca sa slavljenikom, a ženu s tortom (Jelena Rozga kaže ne može u 'Nirvani': "Ma uđi 'ko pobjednik na svoje/I uzmi što je tvoje, s dozvolom/Pa Dođi 'ko slavljenik na tortu/I uzmi mi ljepotu, napokon")?
Može li žena biti moderna bez da muškarcu prešuti to što je vara (Jelena Rozga ponovno kaže ne može u 'Modernoj ženi': "Ja sam pristala da se provedeš/Tu i tamo da neku zavedeš/Kao moderna žena, znam to muškarcu treba")? Do "Bižuterije" ne trebamo ni ići, kao ni do "Rodit ću ti 'ćer i sina".

Još je opasnije to što ni pjevačica ni autorica pjesama ne shvaćaju u čemu je problem. Obje kontinuirano govore kako nema ništa seksistički u tome, da su to pjesme o ljubavi, o muško-ženskim odnosima koji su, doduše, tradicionalni, ali što ima loše u tome da muško bude muško, a žensko - žensko?

Osim tisućljeća neopravdano lošeg statusa žena u povijesti zapadne civilizacije - apsolutno ništa, samo nastavite u revijalnom tonu, Jelena i Vjekoslava.

Postoji i Meghan Trainor, američka pjevačica koja je prvo oduševila svijet hitom "All About That Bass", koji je publika odmah prihvatila kao slavlje ženskih oblina i tijela svih veličina. No, nije to baš tako pozitivna pjesma. Za početak, možemo li slaviti sva tijela, uključujući i ona mršava? Možemo li biti ponosne na svoju plus veličinu bez da druge cure nazivamo "skinny bitches"? I možemo li biti sretne u svom tijelu zbog sebe, a ne zato što to dečki vole? ("Boys like a little more booty to hold at night"; stvarno, Meghan?)

Drugi primjer pjesama koje ne bismo trebali voljeti je, naravno, Marko Perković Thompson i slični. Manje ili više lagani fašizam i šovinizam koji izviru iz njegove testosteronom nabijene glazbe odavno je ozbiljna tema o kojoj pišu strani mediji, o kojoj se raspravlja u državnim institucijama i o kojoj mišljenje imaju svi, od predsjednice države preko sveučilišnih profesora pa sve do Šime Vrsaljka.

Nikako da odlučimo je li Thompson fašist ili nije, raspravljamo o tome je li ZDS starohrvatski pozdrav i imaju li Hrvati katolici pravo reći da su Hrvati katolici bez da ih se prozove fašistima.

Mnogi će na ovo vjerojatno reći da su te pjesme bezazlene i da imamo puno većih problema kao društvo. Koga briga za neki pjesmuljak Jelene Rozge?

Pa, trebalo bi vas biti briga. Prvo, zato što ti "pjesmuljci" dolaze do jako velikog broja ljudi vrlo širokog socioekonomskog profila; od djece u osnovnoj školi do ljudi starije životne dobi. To su pjesme koje se vrte na radiju, izvođači koji stalno nastupaju pred velikim brojem ljudi u malim i velikim sredinama i koji su često prisutni u javnosti. Ako nešto dolazi do tako velikog broja ljudi, u jednom trenutku će postati bitno, htjeli mi to ili ne. Da, istina je da imamo većih problema, ali gdje ti problemi počinju?

Možda je dio problema "još uvijek pričamo o 1945." i taj što se u hit pjesmama 2018. spominje ta godina i što određeni ljudi pjevaju o državnim i narodnim neprijateljima iz tog doba.

Popularna glazba reflektira društvo i obrnuto; logično je da će se pjesme tematski oslanjati na ono što se u društvu događa, kao i da će društvo reagirati na ono o čemu se pjeva. Taj krug utjecaja nije bezazlen i nebitan, koliko god se takvim činio. I zato je važno što slušamo, što se pušta na radiju i koje pjesme postaju hitovi.

Još jedno važno pitanje koje moramo postaviti jest: Treba li zabranjivati bilo kakvu pjesmu ili vrstu umjetnosti?

Jesmo li stvarno postali toliko politički korektni da ne želimo da umjetnost reflektira našu stvarnost nego želimo savršenu priču, utopiju, samo sretne i lijepe pjesme zbog kojih nitko neće biti uvrijeđen?

Postoji gradacija, naravno - postoje, primjerice, kaznena djela poticanja mržnje i nasilje, promoviranja fašizma i korištenja simbola totalitarističkih sustava. A postoje i one suptilnije stvari koje nisu ni prekršaji, ali u krivim rukama (ili glavama) mogu postati opasnije nego što se čine.

Zabranjivanje nikad nije dovelo ni do čega dobroga. Naravno da ne možemo očekivati da se svaka kontroverza ukine hitnim postupkom - ne želimo živjeti u takvom svijetu i nikome to ne treba.

Ono što nam treba je promišljanje o onome što slušamo i što nam se servira. Možda ne živimo u savršenom svijetu, ali ono što je loše trebali bismo znati prepoznati i prokazati to kao štetno.

Može li se voljeti država bez primisli šovinizma? Nazovite me idealistkinjom, ali vjerujem da može. Kao što se može pjevati o ljubavi i/ili seksualnoj želji bez ponižavanja druge strane, muške i ženske. Ili o svom tijelu bez da se vrijeđa tuđe. Zapravo, kad razmislite, nema tu baš puno zamagljenih linija.

glazba

Scena kolumna

Jelena Rozga

Marko Perković Thompson

pjesme

pop kultura

hitovi

Pop je kultura

Pharrell Williams

Blurred Lines

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter