Ispovijest dive hrvatskog glumišta

Osvojila je kao 'Ejti' iz 'Poštanskog sandučića', a potom i 'Đurđa' u 'Bibinom svijetu'! Slavica Knežević progovara o velikoj karijeri i privatnim traumama: 'To što te nije ubilo samo znači da si ostao živ!'


Barbara Marinović
15.10.2019.20:00
Osvojila je kao 'Ejti' iz 'Poštanskog sandučića', a potom i 'Đurđa' u 'Bibinom svijetu'! Slavica Knežević progovara o velikoj karijeri i privatnim traumama: 'To što te nije ubilo samo znači da si ostao živ!'
Foto: Darko Tomas / CROPIX

sažeto

Slavica Knežević jedna je od najvećih imena hrvatskog glumišta! U velikom intervjuu za 100posto otkriva ponešto o svom privatnom i poslovnom životu te komentira društvenu zbilju iz svoje perspektive


Barbara Marinović
15.10.2019.20:00

'Točno je, ali još uvijek premalo i podilazeće trenutnom sustavu vrijednosti. Teško je razgovarati o tome bez konkretnih  primjera, argumenata,  imena.. Ne bih se upuštala u to sa svojim vrijednosnim sustavom. 'A je l' nešto dobro, treba li ikog to pitati, moj Fedro?', citira Slavica Knežević Roberta M. Pirsiga djelomično u svom odgovoru na pitanje o tržišnom stanju hrvatske dramske proizvodnje. Točno je, kaže, da se proizvodi više - no, kakve kvalitete? Njezini vrijednosni sustavi nešto su drugačiji, nije od onih ljudi koji trče za novcem pod svaku cijenu. Svakom svom liku kojeg je stvarala u kazalištu ili na televiziji - Slavica Knežević udahnula je dio sebe. Ne zna za drugačije. Ova senzibilna, obrazovana, blaga žena jedna je od najvećih glumica hrvatskog glumišta.

Ne zanima je svijet glamura, mondenih događanja, šampanjca i skupih haljina. S druge strane, voli kvartovske kave, svoj krug umjetnika i ljudi koji je inspiriraju. Obožava pomagati mladim ljudima da razviju do kraja potencijale svojih talenata pa je uživala u svom poslu na Akademiji dramskih umjetnosti. Koju je svojedobno upisala nakon dvije godine na FER-u. Knežević u velikom intervjuu za 100posto otkriva kako je otkrila svoj talent, gdje je odrasla i kako dobila ime...

Bobijevi dani smijeha i 'Fine strine s Opatovine'

Kako se bliže VIIII. Bobijevi dani smijeha, tako će Slavica nastupiti u prvoj im predstavi, onoj 'Fine strine s Opatovine' Zorana Mužića. Predstava otvara i zatvara 'Bobijeve dane' pa će se tako igrati 17. i 30. listopada.

'To je adaptacija komada Josepha Kesselringa 'Arsen i stare čipke' koju je napravio Nino Škrabe. Crna komedija koja kako se pokazalo i danas pronalazi put do publike. Naravno da tome uveliko doprinose intervencije Nina Škrabe, Zorana Mužića i nas glumaca. Igram gospođicu Emiliju Degen koja sa svojom sestrom gospođicom Melitom Degen koju igra Ankica Dobrić ubija nesretne izgubljene starce, uvjerene da im čine dobro. Smatraju to svojom misijom i humanošću. One su jako drage, tople, stare zagrebačke gospođe s puno empatije, ljubavi i poštovanja za druge, ali eto imaju 'svoje male tajne'.

Nastojale smo ove uloge prožeti dobrom uigranošću i ljubavlju kako priliči svim sestrama koje su jedna drugoj sve. One pletu čipku komada u koju se zapliću i pomažu plesti ostali likovi odreda odlični za glumačke bravure kojih u našoj predstavi ne manjka. Glume ih Franjo Kuhar, Davor Svedružić, Damir Lončar, Andrej Dojkić, Vanda Winter, Tomislav Martić, Žarko Savić, Dinka Vuković i Martin Kuhar. Predstava osim smijeha nudi i otvara neke teme i pitanja života i društva danas upravo zbog stavova koje svaki dobar humor i satira imaju', govori Slavica.

Foto: Marko Todorov / CROPIX

Sjećanja na djetinjstvo i Gospić uvijek su posebna i emotivna

Danas je uspješna glumica, dramska pedagoginja, majka... No, kako je sve počelo, kada, otkud je Slavica krenula i kako je ime dobila?

'U Gračacu sam se rodila i s mojih šest mjeseci smo se preselili u Gospić tako da mi je Gospić obilježio djetinjstvo. Do 12. godine smo tamo živjeli moja mama Ika, tata Ivan, sestre Jadranka i Marija i ja najmlađa.. Tri sestre. Tata je jako želio sinove, a kako je služio mornaricu u Splitu na Marjanu i očito tamo uživao pripremio je imena za sinove Jadran, Marijan i kad je vidio da i treće dijete nije sin, nastavio je svoj mornarički niz - prvi ratni brod (i film!) Slavica. Prave zime, prava proljeća kad visibabe proviruju iz snijega, branje jagoda, lješnjaka i drenjina u šumi s ostalim obiteljima, miris zimnica, kolinje, 'čepanje' kupusa. Vrt zumbula i narcisa, kruške koje padnu ispod prozora. Vožnja na rudu kola sa sijenom, tvrđave od snijega, kupanje u Novčici. Prvi televizori, 'Bonanza', 'Svetac', 'Gradić Peyton', 'Mendo i Slavica', 'Tom i Jerry.

U kinu Winnetou... Zbor, recitatorska, ritmička, dramska grupa... Ma sve dobro i lijepo što se trebalo doživjeti živjelo se punim plućima. Djetinjstvo nas najjače odredi, kao i zavičaj. Zavičaj je ono što volimo kad kažemo - moja rodna gruda. Rijetko odlazim tamo, samo kad posjetim ujaka ili kad zastanem na putu za more..i svaki put me štrecne u solarnom pleksusu kad udahnem taj zrak ili osjetim miris kamena. Krenu slike i ne znam dal se smiješim ili plačem...', prisjeća se Knežević.

Prijamni iz Akademije nakon dvije godine studiranja elektrotehnike

Gimnazijske dane provodi, kaže, oduševljena matematikom, književnošću i filozofijom. Racionalnim razmišljanjem i savjetima sa strane odlučila se upisati Elektrotehnički fakultet, i dvije godine ga je studirala. No, prava priroda izlazila je na površinu i Slavica se odlučila okušati na prijamnom iz Akademije. Kumovala je tome njezina sestra Marija.

'Zahvaljujući svojoj sestri Mariji koja se potrudila saznati gdje je ADU, donijela brošuru za prijamni i nagovorila da idem. Imala sam samo tri dana. Jednu sam pjesmu znala napamet, dvije od pet, šest stihova naučila. Krležine drame jedine imala doma i odabrala jedan monolog, a drugi izmislila. Komisiji sam rekla da je to napisao jedan francuski pisac i improvizirala. I prošla. Poslije sam im priznala.

Pitali su jesam li išla u kazalište i jako su se iznenadili kad sam rekla da sam išla samo s Muzičkom omladinom, to su sve gimnazije imale kao abonomane tako da sam vidjela desetak predstava od kojih je bilo više opera i mjuzikla. Meni je drago da sam bila tako čista i svoja. Poslije je važno gledati predstave i učiti o kazalištu. Od malih nogu sam nastupala u školi i zaista, nećete vjerovati, mislila da je gluma hobi. Naravno da sam već na prvoj godini shvatila da je to poziv i da mu se moraš potpuno posvetiti', s odmakom danas gleda na taj period glumica.

Foto: Biljana Gaurina / CROPIX

Akademija joj je dugo bila jedno od radnih mjesta, obožava prenositi znanje i iskustvo

Na Akademiji je zadnjih petnaestak godina na ovaj ili onaj način bila angažirana. Pedagoška sfera rada potpuno joj je 'sjela', kaže da je prirodno da čovjek nakon nekog vremena osjeti potrebu za prenošenjem tog znanja i iskustva.

'Da, već petnaestak godina, a zadnjih šest kontinuirano sam se bavila pedagogijom i režijom. Nekako je prirodno da čovjek nakon intenzivnog bavljenja svim vrstama kazališta i s glumačkom zrelošću, osjeti potrebu za prenošenjem tog znanja i iskustva. Ili režira. Ima glumaca koji od početka pokazuju te tendencije i to su oni koji su sami stvarali predstave u raznim kazališnim grupama. Mene je iskustvo u grupama 'Pozdravi' i 'Akter' odredilo kao glumicu. Tamo smo radili sve, od teksta do kostima i bili odgovorni za smisao i kvalitetu cijele predstave, ne samo svojih scena ili uloge.

Od ove jeseni nisam više na ADU. Kolega Vukmirica s kojim sam vodila klasu na MA (4. i 5. godina) je ljetos otišao u mirovinu, a ja sam vanjski suradnik tako da to mjesto preuzimaju zaposleni na ADU sa svojim vanjskim suradnicima. To tako nekako ide, a meni je bilo taman', otkriva Knežević. Bilo joj je, dodaje, lijepo i poučno. 'Kad smo napravili ispitnu produkciju o kojoj se priča, koja pomiče neke granice i otvara vidike studentima kao 'Ćelava Leda' ili 'Kiklop', 'Dezdemona' ili 'Stilske vježbe' onda se osjećate potpuno ispunjeno i sav uloženi trud i rad se isplati', dodaje Knežević.

Ejti iz 'Poštanskog sandučića'

Puno je toga tijekom njezine duge karijere što je gledateljima televizijskih ekrana i posjetiteljima kazališta okupiralo pozornost. Nenametljiva, no strašno duhovita Knežević zapamćena je već angažmanom na tadašnjoj Televiziji Zagreb, gdje je u dječjoj emisiji 'Poštanski sandučić' utjelovila 'Ejti'. Emisija je trajala deset godina i bila je to uloga koja ju je predstavila široj masi. Sama emisija bila je ponos domaćeg programa za djecu, a Slavica i Đorđe Rapajić radili su sjajan posao.

'Sonja da, Ejti iz Poštanskog sandučića koji je trajao 10 godina, možda malo više. Pa Lidija iz Bubimira i još puno likova iz animiranih filmova, sitcoma... Ali to je za one koji rijetko idu u kazalište, da dobro ste rekli - šira publika. Ja vjerujem da su me više kao glumicu predstavile uloge u kazalištu. Od njih osamdesetak izdvojit ću samo par: Lady Radbi Kadbi u Volponeu, Ježovićka u Brezi, Regan u Kralju Learu, Desa u Ptičicama, Trish u Kuća& Vrt, Zorka u Crnim očima, Nat u Zečjoj rupi, Karel u Viktoru, Štefa u Hercegovcima...', ocjenjuje glumica kada sam je pitala kojom se ulogom predstavila široj masi. Dijelom je to bila i Sonja iz kultnih 'Smogovaca', no Ejti je odgajala generacije - i to 10 godina.

Đurđa iz 'Bibinog svijeta' do danas je voljen i pamtljiv lik

Komičnu i veliku ulogu odigrala je i kao blagajnica Đurđa u 'Bibinom svijetu'. Serija se možda i zaboravila, no Đurđa nije, vole je svi. Stvorila je njome Slavica, po tko zna koji put, lik koji će ući u kolektivnu svijest onog malog čovjeka - onog koji ne ide ili nema priliku ići u kazalište. A, svatko tko bi površno pomislio da je lako stvoriti takav lik, vara se.

'Kad daješ svoj humor daješ onda i svoj stav, estetiku, svoje sadržaje koje cijeli život upijaš i hraniš. Uvijek daješ dio sebe, pogotovo u humorističkim produkcijama, možda čak i više nego u dramama, jer tamo je pisac, pogotovo kad je dobar, sve napisao i ti samo trebaš uroniti u svijet koji nudi. U komediji moraš sam stvoriti lice i njegov svijet u koji vjeruješ, a to je veliki dio tebe i to onaj koji je duhovit, zaigran i s puno više slobode i mašte. Đurđu sam se jako trudila opravdati. Čini se da sam uspjela u tome, jer su je ljudi zavoljeli'. 

Foto: Darko Tomas/CROPIX

A televizija danas kao da donosi nešto manje kvalitetnu produkciju, šira publika kao da je sve manje zahtjevna. U tom je dio odgovora na pitanje zašto je često hrvatska dramska i filmska produkcija dočekivana uz salvu kritika. Iz perspektive ove glumice - kritika je sve manje, a razloga su dva - 'Meni se čini da je sve manje tih prigovora iz dva razloga. Prvi je što su se neke stvari malo popravile i razvijaju se u dobrom smjeru, primjerice na filmu i to zahtjevnija publika primjećuje. A drugi je razlog što se i publika promijenila, ona manje zahtjevna, kako vi kažete - šira. Moj je osjećaj da se mogu zadovoljiti s puno manje kvalitetnih produkcija nego prije, primjerice televizija'.

'Puno je upliva politike, od pamtivijeka se zna da što je narod izmanupuliraniji, lakše se zadržava na vlasti'

Stanje na hrvatskoj kulturnoj sceni ocjenjuje Slavica - nije zadovoljavajuće, barem ne ako gledamo iz šire perspektive. Uvijek je važno, priča glumica, usuditi se misliti vlastitom glavom. 'Prvenstveno u financiranju kulture, vrijednosnog sustava, gdje je faktor izvrsnosti zanemaren. Puno je upliva politike, jer od pamtivijeka se zna da što je narod izmanipuliraniji, zaglupljeniji lakše se zadržava vlast i svoj interes. S tih tronova pušta se tu i tamo nešto upakirano i poželjno kao sloboda izričaja ili stava. Ono što se nudi široj publici u svim segmentima i što ona nažalost (jer to je zatvoren krug) onda i traži je ponekad - poražavajuće. Ali uvijek ima oaza, pojedinaca koji se bore i pronose neke više standarde. Pa se toga drže oni koji se usuđuju misliti svojom glavom'.

Tri uloge posebno je emotivno doživjela

Ozbiljan obujam posla nije joj nikada kroz karijeru smetao pa je odbila svega četiri uloge u svom matičnom kazalištu. 'U Gavelli sam samo četiri puta pisala molbu da me se izuzme iz podjele u 36 godina. Više sam morala odbijati projekte izvan matičnog kazališta zbog prioriteta koje ono ima nad drugim kazalištima ili snimanjima. A nekad i zato što se nisam vidjela u tom ili mi se nije svidjela cijela priča i zamisao, ali to je bilo rjeđe', otkrila je. Tri su uloge, s druge strane, koje su je iz određenih razloga (s)lomile. 'Bile su tri. 'Ruža' u predstavi Alabama , 'Zorka' u Crnim očima i 'Nat' u Zečjoj rupi.

Gluma je, kako kaže, Ranko Marinković psihosomatski stanje bića te večeri. On ima dosta alata da prikrije što mora ili ponudi što treba, ali samo jedan instrument na kojem svira, a to je on sam. Sve tri predstave su drame u kojima pogiba sin ili kćer i bile su u vremenskom razdoblju od neke tri godine kad sam ja proživljavala svoju vlastitu dramu. Započela sam 'Alabamu' i morala odustati, 'Zečju rupu' se trebalo nastaviti igrati i povratak je bio težak, a radeći 'Crne oči' uspjela sam se odmaknuti od svojih strahova', otkrila je Knežević. 'Alabama' je bila posebno teška, događa joj se tada životna drama uslijed koje nije mogla igrati. Zamijenila ju je, danas nažalost pokojna glumica Marina Nemet, koja je za tu ulogu kasnije bila i nagrađena.

Privatni život pun je lijepih, ali i teških trenutaka

Prošla je u životu teških trenutaka, a Slavica ih smatra dijelom života. I dalje će, kaže, nastojati kroz svoj rad progovarati o svom emotivnom stanju. Bez problema, s druge strane, progovara o svom bivšem suprugu - uglednom glumcu Marku Torjancu, s kojim je u braku provela skoro 10 godina, a tijekom kojih su dobili i sina Jana. S bivšim je ostala u dobrim odnosima.

'Ponavljam se, toliko da sama sebi vjerujem', našalila se Slavica i objasnila kako funkcioniraju bivši supružnici. 'Ponovit ću se. Kad se rastaneš s nekom osobom, to ne znači da je ona izgubila one kvalitete zbog kojih si nekad želio biti i bio s njom. Ono što je bilo dobro, treba nastojati i dalje njegovati. U našem slučaju je to bilo oko posla, primjerice. Imali smo slične estetiku i etiku, razmišljanja o nekim temama, a da ne govorim kad su u pitanju djeca. To je poželjno i dobro za svih', ocjenjuje Knežević.

'To što te nije ubilo samo znači da si ostao živ, to je sve'

Kad je zbog svog zdravstvenog stanja svojedobno završila na operaciji, Slavica je najveću podršku imala kod onih koji su prošli kroz isto. Iste se, kaže, misli i potrebe stvore. Kroz sve je prošla, podnijela i riješila svoje zdravstvene probleme. Ništa se nije moglo usporediti s onim kroz što je prošla kada je njezin Jan stradao u prometnoj nesreći. I danas je uznemirena kad se sjeti tog teškog perioda.

'Tu bih se samo osvrnula na jednu uzrečicu na koju sam alergična. 'Što te ne ubije, to te ojača!'. Ne, ne ojača! To što te nije ubilo samo znači da si ostao živ, to je sve. I nosiš se s tim kako znaš i umiješ. Složit će se sa mnom oni osjetljiviji, oni koji teže zaboravljaju'.

Iako će njegova nesreća ostati Slavici trajna trauma, danas ima razloga za smijeh, sreću i veselje. Mladić se, nakon svega, uspio oporaviti, diplomirao je na Pravnom fakultetu kao najbolji u grupi te priprema pravosudni. Roditeljski posao odradila je, čini se, bez greške. Pitam je koliki je danas njezin ponos, a ona sretno odgovara: 'Velik, koliko i moja ljubav! Jan sada radi u jednom odvjetničkom uredu, priprema pravosudni i živi svoj život', zaključila je ova diva hrvatskog glumišta.

Foto: Livio Andrijic / CROPIX

Scena intervju

Marko Torjanac

slavica knežević

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter