DIREKTOR INMUSICA

'Nećemo postati festival za Britance, puno je realnije da nas uopće neće biti jer podršku institucija nemamo, a postoje i pokušaji blokiranja dolaska velikih imena u Hrvatsku'


Ines Madunić
12.06.2019.08:00
'Nećemo postati festival za Britance, puno je realnije da nas uopće neće biti jer podršku institucija nemamo, a postoje i pokušaji blokiranja dolaska velikih imena u Hrvatsku'
Tomislav Krišto/Cropix

sažeto

Kakva je budućnost INmusica, što nam znači dolazak The Curea i brine li festival o rodnoj ravnopravnosti? Na pitanja nam je odgovorio Zoran Marić, direktor INmusica


Ines Madunić
12.06.2019.08:00

Za desetak dana u Zagrebu će početi 14. po redu INmusic festival, jedan od najvećih glazbenih festivala u Hrvatskoj i jedan od onih koji su ostali u domaćem vlasništvu. Još od svojih početaka, a oni su bili na Šalati s Franz Ferdinandom i Morrisseyem 2006. godine, INmusic se orijentirao na velike rock i pop zvijezde, a sve to kao da je vodilo ovogodišnjem lineupu koji predvodi The Cure.

Prošle godine na zagrebačkom Jarunu u tri je dana protutnjalo više od 100.000 ljudi, a festival je drugu godinu za redom bio rasprodan. Zbog The Curea, ali i drugih svjetskih izvođača, kao što su Suede, Foals, Garbage, Johnny Marr, The Hives i drugi, i ove se godine može očekivati isto.

Što se tiče tradicionalne kiše, nju je teško predvidjeti - prošle je godine počelo pljuštati kad je Interpol prestao svirati zadnjeg dana, ali svi koji su barem jednom bili na INmusicu ionako su već pripremili gumene čizme.

O tome što znači dolazak The Curea na Jarun, kakvo je stanje koncertne industrije u Hrvatskoj te koja je budućnost INmusica pričali smo s direktorom Zoranom Mariće, koji otkriva i kakva su očekivanja od Brexita, odnosno njegove posljedice na koncertnu industriju te kako INmusic stoji po pitanju rodne ravnopravnosti izvođača/ica.

Ove godine na INmusic dolazi The Cure. Kako su tekli pregovori s bendom i menadžmentom?

S obzirom na to da se u Europi održava nekoliko tisuća festivala te da je u zadnjih tri-četiri godine pokrenut niz jako velikih festivala u najvećim europskim metropolama koji su programski slični INmusicu sve je teže dobiti headlinere. Pogotovo je teško dobiti headlinera kojeg svi festivali na svijetu žele jer su jedan od rijetkih bendova koji su obilježili rock glazbu u prošlom stoljeću i još uvijek su aktivni i odlični. Zbog toga je ovo gostovanje The Curea važnije od drugih važnih koncertnih gostovanja jer je ovo prva i posljednja prilika da domaća publika vidi uživo band koji je već sada osigurao svoje mjesto u povijesti. Iznimno rijetko u Hrvatskoj gostuju tako značajni bendovi i sigurni smo da ljubitelji dobre glazbe neće propustiti ovu jedinstvenu priliku.

Na festival dolazi i puno drugih velikih bendova, no The Cure je ipak dosad najveći headliner. Što to znači za festival i hrvatsku koncertnu scenu?

Da, uz The Cure na INmusic dolazi i niz izvrsnih i važnih bendova kao što su Foals, Suede, Garbage, LP, The Hives, Johnny Marr, Thievery Corporation itd. Dolazak The Curea na INmusic festival potvrda je velikog ugleda koji INmusic ima kod najvećih svjetskih bendova i agencija koje zastupaju te bendove. INmusic je uvjerljivo najmanji festival na kojem The Cure svira na ovoj festivalskoj turneji i s uvjerljivo najmanjim budžetom. Isto tako je i Hrvatska najmanja zemlja u kojoj će The Cure svirati na ovoj turneji. S obzirom na to da tako velik i značajan band u povijesti rock glazbe nikada nije održao koncert uživo u Hrvatskoj, za koncertnu i kulturnu povijest naše sredine naravno da je jako važno da domaća publika neće biti uskraćena za taj izniman umjetnički doživljaj.

Getty Images

Kakvo je stanje s podrškom institucija koncertnoj industriji u Hrvatskoj?

Podrška koncertnoj industriji je slaba i nedovoljna da bi iole zadovoljavala javne potrebe u kulturi, iako je potreba javnosti za koncertima suvremene autorske glazbe iznimno velika. Znatno je veća potpora turističkog sektora zbog iznimno velikog turističkog značaja glazbenih festivala. U tom segmentu se država i njezine institucije ponašaju nejednako i nepravedno tako da se preko Hrvatske turističke zajednice iznimno favorizira isključivo jedan festival koji se održava u špici sezone na ionako dobro posjećenoj obali. Ultra festival odlukom Vlade dobio je četverogodišnju potporu koja je na godišnjoj razini 18 puta veća od podrške INmusic festivalu koji se održava u predsezoni i na kontinentu, gdje je turistički rezultat puno teže i nužnije ostvariti u kontekstu državne strategije razvoja turizma.

Državna podrška Ultra festivalu nije uopće sporna i ona je opravdana jer se ta podrška višestruko vraća kroz turistički rezultat, o tome nije riječ, ali je sporan nepravedan i nejednak tretman INmusic festivala koji ostvaruje iznimne turističke rezultate u kontinentalnoj Hrvatskoj već četrnaest godina. Jedina konkretnija podrška INmusicu dolazi od Turističke Zajednice Grada Zagreba te u manjoj mjeri od Grada Zagreba, no ona, na žalost, nije ni približno dovoljna da bi festival mogao stabilnije djelovati, obzirom da se ukupna potpora festivalu kreće između 5 do 7 % ukupnih troškova realizacije festivala i programa na međunarodnoj razini, dok je europski standard podrške festivalima oko 30 % troškova.

S obzirom na to da su aktivni i ozbiljni pokušaji da se spriječi dolazak velikih glazbenih imena u Hrvatsku i Zagreb, očekujemo da se oko aktualnog problema napada na zagrebačku kulturnu i turističku ponudu adekvatno postave i institucije koje su zadužene za jačanje kulturne i turističke ponude u Zagrebu jer se INmusic festival sam ne može, a niti se treba sam odupirati tome.

Britanski NME već godinama proglašava INmusic najboljom europskom festivalskom tajnom. Što to privlači Britance na Jarun svake godine?

NME je jedan od najvažnijih i najuglednijih glazbenih časopisa na svijetu s tradicijom praćenja svjetske glazbene i koncertne scene od preko 60 godina, stoga je njihova ocjena da je INmusic festival najbolji i najpovoljniji festival u Europi iznimno priznanje i kruna dosadašnjeg rada jer oni zaista znaju što govore. Činjenica da puno Britanaca, Iraca i sjevernjaka dolazi na INmusic, odnosno hrvatski festival s lokalnom produkcijom i cijenom ulaznice prilagođenom domaćoj publici, pokazuje da se i u Hrvatskoj mogu napraviti projekti svjetske razine i kvalitete. Istina je da je žrtva festivalskog tima za taj rezultat jako velika i mi je plaćamo iz dana u dan, a isto tako je istina da bi sve moglo biti lakše, stabilnije, pa još i bolje za publiku, uz više razumijevanja institucija kojima je posao da podržavaju kulturne i turističke projekte, pogotovo one od međunarodnog značaja. Ironično je da ostatak svijeta hvali što je festival postigao i njegove posebnosti, a u vlastitoj sredini se još uvijek borimo za ravnopravno mjesto za stolom.

Marko Todorov/Cropix

Postoji sumnja među domaćom publikom da će se INmusic pretvoriti u festival za Britance, odnosno isključivo strane goste te da će domaćima postati preskup. Kako to komentirate?

Nisam do sada čuo za takvu primjedbu i ne znam od kud dolaze te sumnje s obzirom na to da nemaju nikakvog utemeljenja u stvarnosti. Neosporna činjenica je da cijena trodnevne ulaznice za INmusic festival, posebno s ovom razinom glazbenog programa koji već godinama ima, uvjerljivo najjeftinija u Europi – konkretno, cijena INmusic ulaznice je 2 do 3 puta jeftinija od cijene ulaznice za druge festivale u Europi koji imaju sličan program INmusicu – to je barem u današnje vrijeme lako provjeriti, i publici i novinarima. U te festivale spadaju i festivali u istočnoj i zapadnoj Europi iako je prosjek plaća u istočnoj Europi niži od prosjeka plaće u Hrvatskoj.

Ono što je još važnije za istaknuti je jednako neosporna činjenica da je cijena ulaznice za INmusic 2019. na istoj razini kao i cijena ulaznica za INmusic 2009., dakle nakon punih 10 godina, pa ako tada nismo bili festival za strance odnosno preskupi za domaću publiku, kako bismo to mogli biti sada? U tih 10 godina sigurno nema niti jednog proizvoda koji nije poskupio u Hrvatskoj, a bendovi su poskupjeli za najmanje 300 % - jedino je ulaznica za INmusic u deset godina morala ostati ista. I nije nam žao zbog toga, puno smo žrtvovali da bi ulaznica ostala u rangu dosega domaćoj publici i nemamo namjere mijenjati tu strategiju, ali nadam se da će s rastom cijene rada koji se osjeti proteklih godina, posebno na budžetu festivala, i spremnost publike da plati zaista realnu i minimalnu cijenu ulaznice za ovakav program rasti.

Ipak, na tragu dosadašnjeg iskustva, a i svega navedenog, ono što je puno izvjesnije od toga da će INmusic postati festival za stranu publiku je to da će domaća publika ostati bez INmusic festivala, jer ako se želi proturiti teza da je INmusic preskup radi odvraćanja domaće publike da kupi i ovako iznimno jeftine ulaznice, onda u Hrvatskoj i ne trebaju postojati festivali za domaću publiku s međunarodnom reputacijom i programom. Sigurno je da će najveću štetu od toga imati hrvatska publika i kontinentalni turizam, a mi ćemo se riješiti velike muke i rizika.

Kad smo već kod Britanaca, imate li kakve informacije o tome kako će Brexit utjecati na koncertnu i glazbenu industriju u Europi?

Za sada je prerano govoriti o tome jer se još ne zna hoće li doći do dogovornog Brexita ili do Brexita bez dogovora ili Brexita uopće neće niti biti. Naravno da će nastupiti problemi za koncertnu industriju ako dođe do Brexita bez dogovora jer je Britanija centar glazbene industrije i najtraženiji i najpopularniji izvođači dolaze iz engleskog govornog područja s obzirom na globalnu dominaciju anglosaksonskog jezika. U svakom slučaju, vrlo je izgledno da će cijene izvođača dramatično rasti zbog povećanog obima dokumentacije i otežane robne razmjene, a samim time i cijene ulaznica za publiku.

Marko Todorov/Cropix

Razjedinjavanje tržišta u kontekstu glazbene industrije nije nikome u interesu, zato je među glazbenicima i mnogo vrlo angažiranih anti-brexitovaca od samog početka rađanja ideje Brexita. Npr. Florence + The Machine su na pozornici INmusica 2016. godine javno osudili ideju Brexita i pozvali Britance koji su bili na festivalu da glasaju na nadolazećem referendumu koji se održavao dva dana nakon njihovog nastupa.

Jedna od važnih tema u posljednjih nekoliko godina u glazbenoj industriji je i rodna ravnopravnost. Primavera Sound ove godine prvi put predstavlja 50:50 omjer muških i ženskih izvođača. Kakvo je stanje na INmusicu u vezi s time i što mislite o tome?

To je hvalevrijedna inicijativa koja se zadnjih godina nažalost koristi kao dimna zavjesa za neke dublje sistemske probleme rodne neravnopravnosti u razvijenim društvima. Svakako držimo da je važno i potrebno probleme u industriji rješavati iz korijena – u glazbenim školama ćete rijetko naći djevojčice koje uče svirati npr. bubanj ili bas gitaru, dijelom jer ih nema tko na to motivirati u školstvu koje sustavno zanemaruje važnost umjetničkog izričaja u djece, a većim dijelom zato što se iznimno malu djecu usmjerava na razlikovanje interesa na 'muške' i 'ženske'. Naše društvo djecu uči da je rock glazba koju sviraju opasni i cool dečki, a da je djevojkama mjesto u glazbenoj industriji osigurano samo kroz medij tjelesnog, što je apsurdno. Nije ni čudno da se dobar dio djevojaka nikada ni ne pokuša baviti glazbom kada je društveni normativ da dečki okupljaju i sviraju u bendovima, čak ne ni zato što netko misli da nisu dobre u tome, nego, eto, nije 'ženstveno'.

Jako je važno ukazivati mladima na vrhunske glazbenice, konkretne osobe koje su svojim glazbenim radom razmontirale tu paradigmu i poticati njihovu maštu da se u njima prepoznaju, inspiriraju – suvremenici smo Patti Smith, Kate Bush, PJ Harvey, ali i cijele nadolazeće generacije koju publika tek treba otkriti, ali nisu festivali jedini, čak ni najuspješniji medij za ostvariti tu razinu vidljivosti – puno veća odgovornost je na masovnim medijima koji oblikuju javno mnijenje i društvene odnose. INmusic je na nekim izdanjima imao više ženskih headlinera od muških što nitko nije primijetio ili pohvalio kada se dogodilo, a mi nismo isticali jer je za nas to posve normalno.

Mnoge glazbenice smo kroz godine pokušali bookirati za festival, ali iz niza osobnih i vrlo opravdanih razloga nisu željele ići na turneju ili sviraju samo u uvjetima koji mogu zadovoljiti njihove potrebe, na što imaju svako pravo. Npr. Adele decidirano ne želi svirati na festivalima i na open air eventima već isključivo u dvoranama, zbog čega je tako velika vijest i bila kada je pristala svirati na Glastonburyju. I to je njeno potpuno pravo, kao i drugih glazbenica da ne idu na ekstenzivne i iscrpljujuće turneje, a što festivalske turneje u pravilu jesu, zbog obitelji ili želje da budu bliže svojim najmilijima, s čime se većina muških glazbenika u realnosti ne mora opterećivati jer se podrazumijeva da će brigu za obitelji podnijeti njihova bolja polovica.

Zašto žene u glazbenoj i svakoj drugoj industriji ne mogu računati na isto od svojih partnera je pitanje koje je u srži ovog i cijelog niza problema rodne neravnopravnosti. Jednostavno nije realno bookirati izvođače po kvoti roda, kao ni po boji kože ili vjerskoj pripadnosti da bi se postigao idealni ekvilibrij – sve na kraju ovisi o rasporedu turneja, a na nama je da se borimo da uvjerimo glazbenice i glazbenike za koje vjerujemo da imaju nešto važno za reći da se pridruže našem programu. Naš posao je da se bavimo glazbom i budemo dio turneja koje se događaju, a na cijeloj zajednici je da odgovorno pristupi rješavanju problema koji perpetuiraju rodnu nejednakost i neravnopravne uvjete rada.

Koliko posjetitelja očekujete ove godine na INmusic festivalu?

S obzirom na iznimno nisku cijenu ulaznice i nedovoljnu institucionalnu potporu mi moramo imati jaku dobru posjetu da bismo opstali. Ako ta posjeta izostane festivala više neće biti. Takav hod po rubu nije normalan način poslovanja, a pogotovo s obzirom na spomenute aktivnosti blokiranja dolaska headlinera u Hrvatsku i Zagreb, bliži se vrijeme kada će se trebati donijeti strateške odluke i od strane festivala i od zajednice. Do sada je zajednica neadekvatno i nepravedno tretirala INmusic festival, ako ne bude volje da se to promjeni na bolje Zagreb i Hrvatska će nužno ostati bez festivala koji je zadovoljavao veliku javnu potrebu u kulturi.

Marko Todorov/Cropix

Kojeg velikog izvođača ili izvođačicu biste htjeli dovesti na INmusic u narednim godinama?

Veliki broj bandova smo već doveli koji nikada nisu nastupali u Hrvatskoj i pitanje je bi li ikada i nastupali da nije bilo INmusica. Lista želja je jako velika, a mogućnosti vrlo ograničene. Nasreću, izborili smo se za dobru reputaciju kod izvođača kroz godine pa smo sigurni da ćemo neke želje možda ispuniti već dogodine, za 15. jubilarni INmusic festival.

Scena intervju

glazbeni festival

Inmusic festival

Zoran Marić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter