VELIKI INTERVJU S RIĐIJEM

'Ne želim raditi ozbiljnu glazbu, nisam prozivao Woo-a i ne treba mi diskografska kuća da mi izlobira Porina!'


Vid Barić
29.03.2017.15:20
'Ne želim raditi ozbiljnu glazbu, nisam prozivao Woo-a i ne treba mi diskografska kuća da mi izlobira Porina!'
Glitchboy2000

Vid Barić
29.03.2017.15:20

Bila je 2004. godina kada je na velikom odmoru, tamo negdje oko škole Josipa Juraja Strossmayera u Varšavskoj ulici, Bruno Rakamarić napisao svoj prvi rap tekst. Danas poznatiji kao Riđi Riđ, bio je  jedan od rijetkih klinaca koji su se u ono vrijeme MTV-a i Story Super Nove zainteresirali za hip-hop. Dogodilo se i da je baš u svojoj školi pronašao istomišljenike – Snajpera, Radeta i Svena – s kojima će desetak godina kasnije započeti puniti dvorane na svojim koncertima. Nije pretjerano reći kako su Visokih Pet danas regionalna rap senzacija koju je iznjedrio takozvani floters, poznato igralište kraj spomenute osnovne škole i tradicionalno okupljalište zagrebačke rap scene koje je do danas zadržalo mitološki status.

"Taj floters je bio graffitti hall of fame i svaki vikend su dolazili crtat Lunar, Gene, Venol i ostatak ekipe. Ravnateljica je dopustila da se na prostoru igrališta crta legalno, ali s obzirom na to da nije bilo baš puno prostora za crtanje, u principu se znalo tko na flotersu smije crtati, a tko ne. Tu se ipak okupljala krema zagrebačkih writera. Naravno, stvari vuku jedna drugu pa su na floters dolazili i najbolji s ondašnje zagrebačke rap scene."

Bolesna Braća su baš na tom igralištu snimali svoj spot za mega-popularne "Lovačke priče". Riđi je tada imao trinaest godina, a zadnje što je poslušao bio je album Tupaca kojega mu je poklonio dečko njegove starije sestre.

"Oni su brijali na te čiča miča finte koje su nama kao djeci bile jako interesantne. Bili smo fanovi čitave te scene i ekipe i sve smo gledali na flotersu iz prve ruke. Meni i Svenu je floters, kao i škola, bio odmah iza zgrade tako da smo zapravo tu visili najviše vremena."

Ekipi se pridružuje Žugi, High5 je rođen

Četiri-pet godina kasnije reperi s adrese Ilica 33 započinju snimati svoje prve stvari. Ekipi se pridružuje i Žugi, a oprema s kojom rade je vrlo primitivna. Zvuk koji ih privlači – boom bap, zlatni standard rap zvuka devedesetih. Nije prošlo puno vremena i dečki su se okrenuli nešto drugačijem zvuku hip-hopa, takozvanom južnjačkom trapu, za kojega su svi mislili kako ga nije moguće interpretirati na hrvatskom jeziku.

"U jednom trenutku smo započeli slušati Lil Waynea, Three Six Mafiu i takvu ekipu. Estetika njihovog repa i općenito južnjačke scene bazira se na  pretjerivanju, isticanju bogatstva i neprestanom partijanju. Bitno je naglasiti kako ta slika ne smije biti doslovno shvaćena, jer ona je u većini slučajeva lažna, u najmanju ruku pretjerana. Crnci koji repaju takve stvari nisu nikakva društvena elita, možda samo malo bogatiji ljudi. Isto kao što većina likova koji rade npr. gangsta rap nisu gangsteri, ali su okruženi tim ljudima i na tome grade neku svoju rap personu."

High5 / Privatni album

Istodobno s promjenom zvuka dogodile su se i neke druge promjene za ekipu iz High5-a. Žugi je niotkuda uletio s mikrofonom kojega je dobio za krizmu, a sakupili su i novce za zvučnu karticu i poštenu studijsku opremu. Preuredili su ormar u Radetovom stanu u Masarykovoj ulici u mali studio i izolirali prostoriju spužvom. Postalo im je puno lakše eksperimentirati s glazbom. Uslijedili su i prvi nastupi, a zaradu su preusmjeravali u poboljšanje studijske opreme i, posljedično, svojega zvuka.

"Prvi put smo u punom sastavu kao High5 nastupili u Aqariusu 2009. godine na nekom rap battleu. Već tad smo dosta brijali na taj dirty south zvuk i ljudima se svidjelo što izvodimo, bilo je dosta drugačije od svega što si tad mogao čuti na hrvatskoj sceni, iako su s trapom eksperimentirali i Dječaci, Kiša Metaka i Krankšvester."

Otada je High5 izbacio dva albuma (Triestri, Schengengang) i hrpu zapaženih spotova. Gostovali su svuda uokolo po regiji, nekoliko puta nastupili pred punom Tvornicom i rasturili svaki nastup na koji su izašli. Kada je stiglo razdoblje u kojemu su proizvodili manje glazbe kao kolektiv zbog razno-raznih razloga, Riđi je odlučio zgotoviti vlastiti projekt o kojemu je razmišljao neko vrijeme. Htio je, kaže, pokušati napraviti odmak od High5 estetike i zvuka.

"Nisam puno planirao taj album, ali sam znao otprilike što s njim želim postići. Piskarao sam cijelo vrijeme, snimao stvar po stvar u vrlo polaganom ritmu i kada sam skužio da se nakupilo dovoljno toga za album, odlučio sam izbaciti taj EP."

Svoj solo album "Čvarci od marcipana" zamislio je u kraćoj formi – 8 pjesama u petnaestak minuta. Civilizacijska je to norma, kaže, s kojom nije imao problem jer bi duži album zahtijevao više vremena, kojega zapravo i nema. Nije najsigurniji ni u potencijal publike da preslušava duže albume, s obzirom na tempo kulturne konzumacije i života općenito.

"Danas je jednostavno takva situacija, nitko ne sluša čitave albume. Ekipa u pravilu selektivno preslušava pjesme na Youtubeu, a ako nemaš spot za stvar – nitko ti ju neće ni doživjeti."

Iako se može učiniti kako je njegov EP ostao u sjeni zajedničkog Triestri mixtapea koji je uslijedio za njim, a kojega su momci iz High5-a napravili u kolaboraciji s melodično-tvrdim Kuku$ Klanom, Riđi se "Čvarcima od marcipana" definitivno pozicionirao kao jedan od zanimljivijih glasova generacije. Teško je, inače, ne primijetiti njegovu indiferenciju kada se razgovara o stvarima kao što su uspjeh albuma, slušanost ili što slično. Upitao sam ga i je li albumom prozvao General Woo-a, na što upućuju brojni komentatori na Youtubeu.

"Istina je da Woo baš i ne voli novu generaciju repera, kao niti zvuk kojime se mi bavimo. Ali nisam njega prozivao kada sam u toj pjesmi govorio o dosadnim  pjesmama koje reperi u Hrvatskoj snimaju zadnjih 20 godina. Činjenica je da su socijalne teme prevladavale hrvatskim repom, i da, mogu reći da je meni osobno to jako dosadno. Svi znamo da je država u k****, rap to sigurno neće promijeniti, ali definitivno se može tome dobro narugati."

Najneozbiljniji kritičari društva u kojemu živimo

I High5 i Riđi su, zapravo, u svojoj glazbi zauzeli stav (samo)ironijske distance. U kodove, motive i pravila rapa su utisnuli neki novi izričaj i pristup - vrlo zafrkantski i ležeran. Ispod takve se površine, međutim, naziru točne analize stanja društva u kojemu žive. Upravo to je moment u kojemu njihov rad dobiva na dodatnoj vrijednosti i čini od ovih repera, zapravo, najneozbiljnije kritičare svijeta u kojemu živimo.

Najbitnije je da ne shvaćaš preozbiljno sebe i svoju glazbu.

Odjednom, više se nije repalo o tome kako nitko nema para, već kako svi imaju previše para. Pare, jasno, i dalje nitko nije imao, a momci su i dalje uvjereno repali o tome kako su "uspjeli jer na njihove koncerte dolaze djeca, a daju i intervjue za glazbene magazine."

"Meni je totalno svejedno hoće li netko slušati moju glazbu, ili glazbu High5-a, i shvaćati da je to sve ironija, pa onda to dekodirati i pronaći tu neku istinu, ili će slušati to i misliti kako smo mi totalno tvrdi momci s previše para. Ja, uostalom, ne radim glazbu zbog publike. Da nitko ne sluša glazbu koju radim, ja bi je i dalje radio, i život mi se ne bi bitno promijenio. Nije mi bitna niti zarada od svega toga, apsolutno se oko toga ne uzbuđujem. Radim ono što želim raditi, a ako mi netko hoće dati pare za to što ja serem na mikrofon – pa daj mi brate."

Dodaje kako ne živi od glazbe i kako ne računa da bi mu to mogao biti primarni izvor zarade u životu. Fakultetski je obrazovan i zaposlen u jednoj tvrtki za istraživanje tržišta gdje obavlja posao "šegrta istraživača". Govori mi kako je High5 u više prilika imao prilike potpisati ugovor s nekom od važnijih hrvatskih diskografskih kuća, ali  kako ih to nije previše zainteresiralo jednom kad su vidjeli o čemu se radi.

glitchboy2000

"Nema to previše smisla ni za njih, ni za nas. Sve što mi kao bend, zapravo, u takvoj  situaciji od njih možemo očekivati jest medijski prostor i možda lobiranje za kakvog Porina. Nitko od njih ti neće dati lovu unaprijed da odradiš kvalitetan album. Izdavačke kuće kod nas su, zapravo, PR agencije koje potpisuju ugovor na gotove proizvode te ih onda promoviraju i prodaju. Uostalom, što da ja ili bilo tko drugi radimo s fizičkom kopijom, s CD-om. Ja da danas imam svoj album na CD-u, pa ja ne znam ni gdje bih ga stavio da svira, kao ni većina drugih mladih ljudi."

Svoju glazbu dijeli besplatno

Vezano uz distribuciju svoje i druge glazbe, praktično je na strani besplatnog dijeljenja, dok bi ideološki ipak volio da ljudi plaćaju glazbu koju slušaju. Osobno kupuje glazbu preko servisa na Internetu. U Hrvatskoj, međutim, generalno ne postoji takva navika među ljudima i Riđi je svoj album dao besplatno na download, kao što je bio slučaj i s dva ranija High5 albuma.

Isključi barem adblock dok preslušavaš naše stvari na Youtubeu, pa da nam i tu uleti kakav cent ili dva.

"Uvijek zagovaram opciju da ljudi u Hrvatskoj i regiji mogu dobiti našu glazbu džabe. Takve su okolnosti ovdje i uvjeren sam da je to pravi način. Uostalom, što više ljudi čuje našu ili moju glazbu, više će ih doći na koncert, a gaže su ionako glavni izvor zarade u na ovom prostoru."

S obzirom na to kako su gaže High5-a u pravilu dupkom pune gdjegod se ovi momci pojavili, izgledno je kako su donijeli dobru odluku po tom pitanju. Ako ste ikada posjetili njihove koncerte, a pritom možda imali i sreću da je Kuku$ Klan s njima na sceni, mogli ste se u to i uvjeriti. Specifičan je to rep parti – bez reda i poretka – banging varijanta u kojoj njih petnaestak repa na stejdžu, uletavajući jedni drugima na stvari i općenito hajpajući atmosferu do iznemoglosti. Spomenimo i kako se u prvim redovima na njihovim koncertima poga, upravo kao da se radi o nastupu nekakve punk skupine, i zasigurno se ondje ne želite zateći s čašom punom cuge u trenucima dok izvode neke od hitova na koje publika već tradicionalno divlja na način koji je riječima teško opisati.

Upitao sam Riđija i što je iduće za njega i dečke iz High5-a.

"Plan je zabit se u studio i raditi na novom materijalu. Kamo će to otići nitko ne zna. Htjeli bi raditi nešto drugačije od onoga što smo do sad radili. Ne mora to nužno biti zaokret u stilu ili žanru, ali treba nam neki challenge, nešto što nismo još isfurali. Možda to ispadne i smeće na kraju, ali barem smo pokušali. Postoji još subžanrova u hip-hopu kojih se nitko u Hrvatskoj još nije dotaknuo. To je sigurno jedna od stvari koje će nas jako interesirati jednom kad započnemo raditi na novom albumu."

 

Zagreb

intervju

rap

High5

triestri

Riđi Riđ

Visokih Pet

Čvarci od marcipana

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter