Životna ispovijest najvećeg jugoslavenskog zavodnika

Mucao je i bio jako povučen, a onda je Kalember postao ogromna zvijezda! Ljubio je ljepoticu iz Beograda i izazivao histeriju: 'Mnoge su veze silom neprilika nestale!'


Barbara Marinović
27.09.2019.20:00
Mucao je i bio jako povučen, a onda je Kalember postao ogromna zvijezda! Ljubio je ljepoticu iz Beograda i izazivao histeriju: 'Mnoge su veze silom neprilika nestale!'
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX

sažeto

Vlado Kalember u svom intervjuu za 100posto govori o počecima karijere, djetinjstvu, histeriji koju je izazivao, ljubavi koju je imao s Anom Rucner i odnosu koji njeguju do danas


Barbara Marinović
27.09.2019.20:00

'Davno sam naučio da ne patim za onim što nemam, nego uživam u onom što imam. Bogat sam u mjeri što nikad nisam potrošio više nego što sam imao, sretan sam što sam puno sretniji kad si sam ispečem loše ćevape doma, nego kad jedem hranu u najskupljem restoranu - i to je moj nekakav element koji me čini sretnim čovjekom', govori mi u velikom razgovoru za 100posto Vlado Kalember. Ogromna karijera i status ultimativnog jugoslavenskog seks simbola Kalembera nimalo ne fasciniraju. Na cijelu svoju karijeru gleda iz neke drugačije, logičnije perspektive i tvrdi da je zapravo kolateralni 'dobitnik' nekog prošlog vremena. No, činjenica je da do danas ostaje veliki šarmer i gospodin pa mu je teško povjerovati na riječ. Dane najradije provodi u druženju s prijateljima i sa svojim sinom, a tradicijom dugog ispijanja kave oduševljen je oduvijek. To je njegov vid opuštanja, zabave, stjecanja novih znanja i prava strast.

Novi singl oduševio publiku, a Vlado se okušao i kao redatelj spota

Tako nam je uz kavu ispričao sve o svojoj karijeri - onoj samostalnoj, onoj s 'Srebrnim krilima', onoj s '4 asa'. Niz je projekata na koje je tijekom karijere bio i ostao iznimno ponosan, a razloga za sreću i ponos ima i danas kada s 'Srebrnim krilima' ponovno osvaja slušatelje. Singl 'Je li ti žao zbog nas' sjajno je prošao kod publike, a Vlado nam priznaje da je bendu donio i neke nove, mlađe obožavatelje. 'Moram priznati da mi se dugo nije dogodilo da me netko mlad zaustavi na cesti i pita možemo li se fotografirati. Kažu mi da je pjesma odlična. Imao sam dosta uspješnih pjesama u životu, ali naročito su drage one kada igrate kraj drugog poluvremena, a ne na početku. Na početku to očekujete, ali kako prolazi vrijeme čovjek shvaća da da bi pjesma bila uspješna puno elemenata mora se potrefiti. Neke pjesme su tek kasnije postale hitovi, a u vremenu kad su nastale ne. Danas sam dobio dvije poruke: Čuli smo vam novu pjesmu, odlična je! Nisam to doživio već neko vrijeme', komentira Kalember. Na samom snimanju spota za taj singl okušao se i u ulozi redatelja, iako sam sebe neće takvim nazvati. Tvrdi da je smislio tek koncept za snimanje spota.

'Nije to nekakva režija. Kad smo išli snimati spot, nekako sam smatrao da čovjek u određenim godinama mora djelomično zadržati neku količinu dostojanstva. Bilo mi je glupo da mi sjedimo, a neke mlade curice okolo šeću i plešu. Ni pjesma nije tog tipa, u principu smo dogovorili da sjednemo za instrumente i snimamo, i onda sam ja samo snimatelju koji je vrstan, s vrsnom tehnikom, rekao da nas snima dok mi sviramo. Nije to neka režija. Imao sam koncept, pa ako je to režija - onda sam i režiser', dodaje Vlado kroz smijeh. Za uspjeh singla nije se bojao. 'Nije postojala bojazan. Vremenom dobivate, mladim ljudima se uvijek negdje žuri, a kada imate neke godine više vam se nigdje ne žuri, kao da sve vrijeme svijeta imate', kroz smijeh je dodao Vlado. 'Kad nekom obilježite odrastanje, onda vas ljudi vole na jedan poseban način jer svi mi volimo sebe', dodao je Kalember.

A obilježio je Vlado brojne mladosti, prve ljubavi i odrastanja. Curice su imale njegove postere, a na koncertima se vrištalo iz petnih žila. Da će se baviti glazbom, Kalember je odlučio jako rano, još tijekom odrastanja u širem centru Zagreba.

Duga kosa i gitara

'Svako vrijeme ima svoje mode i velike fore, a u tim vremenima je bila velika fora svirati  u bendu. Imati dugu kosu i svirati gitaru značilo je da ste kod cura veliki frajer. Htio sam biti veliki frajer pa sam počeo svirati gitaru i pustio sam kosu. Radili su to i drugi, s istom namjerom, ali mi smo neki u tome i uspjeli. Uspjeli smo raditi pjesme koje su se ljudima svidjele, to nas je zarobilo pa smo ostali u tome. Velika sreća je mene i takvih ljudi što nam se hobi pretvorio u profesiju', sretan je glazbenik danas zbog svega što će mu se dogodili od tih sedamdesetih nadalje.

Foto: Biljana Blivajs / CROPIX

Zamuckivao je i bio povučen, a prvu gitaru jedva je nabavio pa je čuva do danas

Zanimljivo je što nije odavao dojam ekstroverta koji će jednog dana zavoditi mase. Dapače. 'Ja sam kao dijete bio vrlo miran. Čak sam imao problem koji danas i moje dijete ima, mucao sam do neke tinejdžerske dobi. Poslije se to ispravilo, skoncentrirao sam se dok sam prilazio curama pa je to išlo sve bolje i bolje (smijeh). Totalno sam bio miran i povučen tip, bio sam neprimjetan, oni koji su išli u školu sa mnom znali su me kasnije pitati kakav sam ja đak zapravo bio. Vrijeme je učinilo svoje. Sjećam se vremena kad nije bilo televizora, a kada su se pojavili - počelo se tada nekad nešto svirati, čuo sam gitaru na TV-u i rekao: 'E, to hoću'. Na neki način, koliko god je to bilo doba da je do gitare bilo teško i nemoguće doći, naročito do električne i prave, nekako sam na neku foru i sretan što je tako. Tu prvu pravu gitaru koju sam kupio, imam je i danas. To mi je daleko najdraža gitara, najvrjednija je. Bile su to sedamdesete negdje. To je poseban osjećaj, ne bavim se politikom ni sistemima, ali to kada nekako polako dolazite do nečega, to je super, to stvara vrijednost u glavi. Baš sam sretan što sam prošao taj 'križni put' glazbenički - od garaže i podruma - do stadiona', dodaje Kalember.

Prvi bend 'Helium' odveo ga je do prvih ozbiljnih gaža

Prve ozbiljnije glazbene korake napravio je s bendom 'Helium', koji je osnovan 1972. godine. Već iduće, krenule su prve ozbiljne gaže. 'Bilo je i prije nekakvih bendova, skupljali smo instrumente i uređivali podrume, ali s tim bendom sam počeo nastupati. Svirali smo plesnjake po Zagrebu, ljetnu gažu u Svetom Filipu i Jakovu. Bio je veliki kamp, bilo je par tisuća ljudi svake večeri, nama je to bio Woodstock tih par mjeseci. (smijeh) Taj period mi je vrlo drag, pamtim doslovce sve iz tog perioda. Svirke su trajale po plesnjacima negdje do 1976., 1977. godine, a onda sam se odlučio biti profesionalac'. Nije trebao dugo čekati na karijeru profesionalnu karijeru, dobio je poziv u jedan profesionalni bend u kojem je neko vrijeme sa starijim kolegama radio nešto ozbiljnije svirke.

Foto: Biljana Blivajs / CROPIX

Krajem sedamdesetih je, pak, došlo do prekretnice. Ili studij ili estrada. 'Svojedobno sam Bebeku rekao da je on kriv što se ne bavim nečim časnijim, što nisam danas nekakav doktor ili poduzetnik!', sjeća se Kalember i nastavlja: 'Pitao me Bebek zašto mu to govorim, a ja sam mu rekao da je baš na tom raskršću krenulo 'Bijelo dugme' i ja sam jednostavno znao da želim raditi isto to'. Stoga nikada ozbiljnije nije razmišljao baviti se nekakvim drugim poslom. 'Nakon srednje glazbene škole, bio sam u razmišljanju hoću li ići Akademiju i svirati jednog dana u orkestru, ili ću biti u bendu i imati dugu kosu - prevagnulo je ovo drugo'.

Streloviti uspjeh 'Srebrnih krila'

'Srebrna krila' ubrzo su ga odvela do velike slave. 'Negdje '76. godine počeo sam misliti o ozbiljnom bavljenju glazbom, baviti se time profesionalno. Želio sam raditi velike koncerte. Napravio sam koncept u glavi, skupio dečke koji su odgovarali tome. Možemo ući u anale po jednoj stvari - ne znam tko je tako brzo uspio. Strašno brzo', priča i dodaje da su doživjeli poneku odbijenicu, no to ih nije pokolebalo. 'Ma kakvi, i to je u redu, i to je dobro', jasan je Kalember. Put do uspjeha nikada se ne gradi samo uspjesima. 'Prošli smo period od par godina nošenja snimki pa je bilo: 'Ok je, ali imate li još nešto?'. I to je super, ništa to ne bih mijenjao. Nije me nikad to obeshrabrilo. Već dugo znam da je faul sastavni dio sporta, a tako je i u životu. Faul je sastavni dio puta kojim idete. U svakom vremenu je nešto teško, a nešto lako. U ono vrijeme bilo je teško snimiti nešto. Danas 'to nešto' doma možete snimiti. Doći do nosača zvuka bilo je užasno teško, ali ako imate dobru pjesmu, a onda su bila dva programa na televiziji bili ste na Nedjeljnom popodnevu, i svi su vas vidjeli', priča Vlado.  

Singl 'Ana' koji im je napravio Đorđe Novković, poharao je bivšu Jugoslaviju. U njihovoj karijeri Novković je igrao veliku ulogu, a s Kalemberom je dijelom veliko prijateljstvo sve dok iznenada nije preminuo. 'Đorđe je otac zabavne glazbe na ovim prostorima. Svi smo mi prije toga nešto radili, ali je to bila kopija nekog zapada. A kopija je, kakva god bila, kopija. On je napravio koncept zabavne glazbe na ovim prostorima, a mi smo mu se svi priklonili. Surađivali smo jedno pet, šest godina. Napravio nam je par albuma i bili smo veliki prijatelji', kaže glazbenik.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

Život u koferu

Ubrzo ih tijekom posjeta Bugarskoj tamošnji mediji prozivaju balkanskim Beatlesima. 'Bugari su nas prozvali balkanskim Beatlesima. Mi smo, iz meni samo djelomično razjašnjenih razloga, bili fenomeni u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Bugarska mi je još prihvatljiva jer smo im donekle razumljivi, mogu shvatiti tekstove, ali Rumunjska i Mađarska gdje nas nijedne riječi ne razumiju, ne znam kako smo se tamo proslavili'.

Ogromne popularnosti koju tada već imaju kao bend, i koju Vlado ima sam kao frontmen, nisu bili svjesni. 'Vi te takozvane popularnosti niste nikada svjesni. To nije stanje - bilo vam je hladno, pa vam je sada toplo. U jednom trenutku vas ljudi počinju prepoznavati, onda svirate, dođu ljudi, dođe ih puno. Ajmo reći da smo to željeli i radili smo na tome, nije to ono - nešto dobiveno. I kad je to došlo, bilo nam je ok. Shvaćali smo to tako da ćemo svirati, a puno će nas ljudi slušati i gledati. Ako je to popularnost - super'.

Ništa im, s druge strane, nije bilo ni teško ni naporno. Ni snimati konstantno nove ploče, ni putovati s koncerta na koncert. 'Nije to naporno, ma kakvi. Kada je čovjek mlad, jako mlad, i ima gorivo u obliku adrenalina - ništa vam nije teško. Iz današnje perspektive, imam kompletnu sliku. Mi bi krenuli na turneju - svaki dan - drugi grad. Noćni je to život, jutra nije bilo. Probudili bi se svi između 10 i 12 ujutro, popili kavu, odradili nekakve press konferencije, i onda bi sjeli u auto jer je idući koncert 70 ili 100 km dalje. Radilo se to tako nepovezano. Mi bi vam tamo došli, odradili tonsku, otišli do hotela koji je uvijek bio blizu, oko sedam navečer autom do mjesta gdje je koncert. Unutra sve spremno i poštimano, samo se presvučemo i odsviramo. Nakon toga sjednemo u garderobu, šalimo se, odmorimo, a nakon toga idemo jesti'. Nikada se, dodaje, ne smije jesti prije nastupa.

Radili smo gluposti da bi se održali zdravima u glavi, stimulanse nismo koristili

Hrana, a s njom i druženja, dolazila su kasnije. 'Poslije se ide u restoran, a tamo su uvijek bili prijatelji, poznanici, onda bi se tako ostalo do nekog doba, a nakon toga idete spavati. I tako svaki dan. To je taj tempo. Prođe tako 15, 20 dana, a ja više nemam pojma u kojem sam gradu. Meni se znalo puno puta dogoditi (pretvarate se u kofer lagano i to je dobro, dobacuje Vlado) da bi došli u neki grad, gdje bih ja tek tada pitao: 'Čuj, gdje smo?'. On veli: 'Đakovo', ja kažem: 'Okej'. Izašao bih na binu i pozdravio krivi grad. Bilo je i tih štoseva, znali su namjerno reći krivi grad. Bilo je onda reakcije, a ja bih sve izvrnuo na šalu. Sve su to neke adrenalinske fore. Da bi se ostalo u glavi zdrav, treba biti tih smicalica i pošalica. Bilo je tih gluposti koje smo si radili, bila je to ekipa koja nikada nije konzumirala ništa težeg, čak ni alkohol. Bilo je to pravilo te naše ekipe. Nismo imali potrebu za time, nismo bili ti tipovi. Nije nam trebao stimulans da se dobro zabavimo'.

Kalembera potom pitamo i o činjenici da je u toj silnoj popularnosti bio najveći miljenik ženske populacije. 'Da bi u životu uspjeli, morate imati sve elemente uspjeha, a između ostalih - i sreću. Mi smo imali tu sreću, ako je to već nešto veliko, da smo upali u vrijeme idolopoklonstva. To je taj sindrom Beatlesa, prvi put se tada pojavio na ovim prostorima. Nema to veze s nama, to je bilo takvo vrijeme, tada su se u novinama pojavili posteri, a na njima su bili ljudi koji su u novinama i javnosti. Bilo je to vrijeme kad je teen populacija morala imati idola. Vi kao cura niste fora ako nemate idola. Danas to nije fascinantno i to je nestalo. U to vrijeme je bilo normalno na koncertu vrištati, bio je to način ponašanja na koncertu. Cure su nas pratile iz fore, to je tada bila moda', objašnjava svoju popularnost jednostavnim trendom.

Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

Odlazak iz benda i samostalna karijera

Negdje u drugoj polovici osamdesetih Kalember je otišao svojim putem, u gradnju samostalne karijere. Smatrao je da bend treba napraviti pauzu, no nije bilo nikakvog konflikta. Računica je bila jednostavna. 'Bili smo veliki profesionalni pogon, dosta je ljudi bilo u tzv. timu i u principu je to poslovna stvar. Kad smo došli u fazu da nam je dvorana vizualno puna, a fali 15 - 20 posto publike, odlučili smo napraviti pauzu. Mi smo tad u minusu, iako i dalje sve izgleda puno. Kad su turneje počele ulaziti u relativnost rentabiliteta, tada zaustavite sve. Imali smo velike troškove i da smo odradili turneju koja je samo vizualno puna ostali bismo u velikom minusu, i onda to nema smisla. Došlo je vrijeme da napravimo pauzu, mi tad nismo znali da treba raditi pauze. U glazbenom poslu postoji izreka: 'I pauza je muzika'. Tada smo mi to, uvjereni da je to pravilno, radili hiperprodukciju, i vjerojatno zasitili tržište', ocjenjuje Kalember.

U bend je tada stigla Lidija Asanović, a Vlado krenuo dalje sam. Devedesetih je, tvrdi, njihova glazba bila demode, no 2012. pojavila se ideja i potreba da se njih trojica ponovno okupe. I uspjeli su. 'Svirat ćemo dok nas nije ružno za čuti i vidjeti. U principu glazbenici umiru prirodnim putem, dođe vrijeme kada vas ljudi više ne žele vidjeti i čuti i onda vas sami odstrane. I ne, ne strahujem od toga', jasan je glazbenik.

Kornelije Kovač i Lepa Brena donijeli mu singl koji je danas simbol nekog minulog vremena

Nije tijekom karijere bio dijelom svega jednog benda, svojedobno je sjajno funkcionirao i unutar '4 asa', benda koji se okupio 2003. godine. Jurica Pađen, Rajko Dujmić, Alen Islamović i Vlado Kalember okupili su se kao vokalisti i instrumentalisti. 'Sastali smo se i znali da je to nešto dobro. Koliko dobro, nismo imali pojma, i u principu bi to bilo još dulje trajalo da onda nije krenulo okupljanje 'Bijelog dugmeta' i 'Novih fosila Fosila', a kada od četiri ostanu dva asa, onda to više nisu toliko jake karte', kroz smijeh je komentirao Kalember, dodavši da su ipak odradili više od sto sjajnih koncerata.

U njegovoj karijeri bilo je i suradnji koje su jednostavno previše pamtljive da bi se zaobišle. Stoga smo ga pitali i kako je došlo do suradnje na pjesmi 'Jugoslovenka' Lepe Brene. 'Snimao sam album u Slavoniji, u Bošnjacima, vrlo blizu Srbije i Beograda. U principu, čini mi se da me nazvao Kornelije Kovač koji nam je svima bio veliki autoritet. Rekao mi je: 'Napravili smo nešto Breni, radimo, zamišljeno je da pjevate ti, Daniel Popović, Islamović'. Rekao sam ok, a oni su došli iz Beograda u studio s trakama. Došli su i pustili singl, super mi je to zvučalo iako mi taj pop s elementima narodnjaka nije bio blizak. Rekli su da otpjevam taj svoj dio, ja sam to napravio i to je izišlo'. Pitam ga odmah i je li nostalgičan, ipak pjeva pjesmu koja je do danas simbol nekog vremena. 'Nisam nostalgičan, ne', kratko kaže Kalember koji politiku jednostavno ne voli, ne sluša i ne konzumira.

Kolateralni dobitnik vremena idolopoklonstva

'Nisam političan. Ne volim ni politiku ni političare. Imam osjećaj da se često prepucavaju samo radi nas, raje koja navija. Ja nisam navijač nego kritičar. Ne razumijem što je u politici toliko magično i ne znam što bi ti ljudi radili, kakve vještine imaju, izvan tog svijeta?', pita se glazbenik i dodaje da nije za varijantu u kojoj bi komentirao sisteme, vođe, vlast i vlastodršce - ni nekad ni sad.

Kalember je 1984. godine s Izoldom Barudžijom predstavljao Jugoslaviju na Eurosongu - i ponosan je na taj period, iako Eurosong tada nije bio toliko bitan. 'Meni je jako drago što sam bio tamo, imao sam osjećaj da je glupo baviti se glazbom, a ne ići na Eurosong. Isto kao što sam smatrao da je glupo živjeti, a ne ići u Egipat i vidjeti piramide. 'Mnogi moji prijatelji iz Italije i Njemačke nisu pojma imali gdje ja to idem. Znate li da Talijani dugo nisu slali predstavnika na Eurosong jer nitko nije želio ići? Oni su slali drugoplasiranog sa San Rema. Kad sam išao te 1984. godine, to se održavao u Luksemburgu, u maloj dvorani. Kada sam pitao organizatore zašto je to tako, rekli su mi da veću jednostavno ne bi napunili'. Sudjelovao je i na Interviziji, odnosno izboru za najbolju pjesmu istočnog bloka! Ponosan je što je na oba natjecanja predstavljao bivšu državu.

Ovaj veliki šarmer tvrdi da je priča o njegovom statusu seks simbola i legende zapravo samo urbana legenda. 'Postoji vam na svijetu puno predrasuda, a to je jedna od njih! Uhvatilo me vrijeme idolopoklonstva pa su tinejdžerice slale pisma i vrištale na koncertima. Ja sam kolateralni dobitnik tog perioda', kroz smijeh otkriva Kalember i dodaje da mu se žene nikada nisu bacale u naručje. Teško je to povjerovati, pogotovo s obzirom na to da je neko vrijeme bio u vezi s najseksepilnijom damom Jugoslavije - Lokicom Stefanović. Plesala je tada za Čolića i bila jedna od onih kojima su žene zavidile.

Ljubav s Anom počela u Splitu preko Rajka Dujmića

'Lijepo smo se družili neko vrijeme. To su bila vremena bez mobitela, ona je živjela u Beogradu, ja u Zagrebu. Sretali smo se, ali obaveze moje i njene... Mnoge veze iz tog doba su iz sile neprilika prestale', priča zavodnik i priznaje da je i prije Ane Rucner razmišljao o braku. Ipak, na taj se potez nije odlučio sve dok mu ona nije ušla u život.

Upoznali su se u Splitu, a ljubavi je kumovao Rajko Dujmić. 'Zajedno smo nastupali u Splitu, a poslije je bilo vrijeme za hranu. Bio je upriličen nekakav gala banket, a ona je na njemu nešto još prigodno svirala, lijepo, klasično. Ja sam veliki ljubitelj klasike, čuo sam da netko krasno svira i pomislim si: 'Što je ovo?'. Sjetim se: 'Aha, to je cura koja je svirala s nama'. Rajko Dujmić mi veli: 'Ja sam s njenim tatom išao u školu'. Ja njemu, iz zezanja, kažem: 'Ja bih to oženio'. Rajko joj je to rekao, bili su kućni prijatelji. Negdje na švedskom stolu, dok sam bio na desertu, dođe ona i kaže: 'Čula sam da bi me oženio, je l' bi', prepričava Kalember i dodaje da je odnos kasnije išao potpuno prirodno. Razlika u godinama nije ga u početku mučila, bilo im je to potpuno prirodno. 'Tek se kasnije pojavi matematika, u početku nema ni toga ni brojki', tvrdi Vlado.

Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

Bliski i nakon razvoda: 'Meni je žao što smo iznimka, a ne pravilo'

I nakon što je njihov bračni staž završen, ostali su u sjajnim odnosima. Rijedak su primjer ljudi koji su ostali bliski prijatelji nakon ljubavnog odnosa. Kalember kaže da mu nije jasno zašto je to čudno. 'Inače sam s ljudima u dobrim odnosima, sa svima, a kako ne bih s bivšom suprugom. Pogotovo s obzirom na naše dijete. Svi elementi za dobar odnos su tu, nikad nam nije bio problem održati takav odnos, zašto bi bio? Meni je žao što smo mi neka iznimka, umjesto pravilo. Ne bih ispravljao svijet, ne znam zašto je kod drugih drugačije'.

Njihov sin prioritet im je i najveća ljubav. Nikada Kalember neće zaboraviti dan kad je njegov sin stigao na svijet. Prisustvovao je porodu. 'Posebna je to emocija. Kad se on pojavio na svijet,u doživio sam čudan osjećaj, kao da se nekakav kemijski proces dogodio, kao da sam nekakvu užasnu drogu uzeo ili lijek popio koji mi je učinio veliku promjenu. To je bio jak i pozitivan stres za psihu i za tijelo', sjeća se najljepšeg životnog trenutka Kalember. Sin je naslijedio sklonost prema glazbi, no ne želi Vlado da njegovo ili Anino zanimanje odrede ono čime će se njihov sin jednog dana baviti. 'Dok sam živ, oko njega ću letjeti kao sokol, ali da me ne vidi, neću mu ništa posebno naturavati. Čak ni kada mu u školi ide ili ne ide, ne smatram da je to neki veliki problem. I dalje je to osnovna škola. Mislim da su djeca danas preopterećena, a to nije samo moje mišljenje. Još uvijek su to zaigrana djeca', rezonira legendarni glazbenik.

Obožava ritual ispijanja kave sa svojim brojnim prijateljima

Sretan je i zahvalan na svemu što u životu ima danas. 'Imam krasno zdravo dijete, imam savršenu bivšu suprugu i što bih sada trebao tražiti od života? Ma ne, sve mi je super. Osim  toga, težište mi je na životu, a ne na karijeru. Radim karijeru da bih živio, a ne obrnuto. Imam ljude s kojima pijem kave, s kojima se družim i čujem. Meni kava bez njih nije kava, bez toga moj život nije dobar i onda sve to nekako neću. Hoću da je tako i meni je super. Ne vidim nekada razloge da u nekim zamjeranjima', priča Vlado.

Kult ispijanja kave obožava i bez njega ne može zamisliti dan, a bliskih prijatelja ima veliki broj. Nisu ga u karijeri okrznuli skandali, nije se sukobljavao, nikome ništa nije zamjerao. Objašnjava to vrlo jednostavno. 'Dobar sam s ljudima, neću reći da im opraštam, nego znam da netko nešto nekad napravi iz neke vrste nespretnosti. Ljudi nekad nešto kažu, a ne žele vam loše, nego tako ispadne. Imam osjećaj da i u svijetu skandala ima puno manje namjere da to tako ispadne nego što to na kraju bude. Nisam skandalozan tip, imam jako dobar odnos s jako puno ljudi, volim ljude, imam puno prijatelja koji su i vani, u svijetu su uspjeli. Divim im se, iako to sam nikada ne bih napravio, živio negdje u svijetu. Zašto? Teško da bih tako uspio da bih sve te prijatelje mogao sa sobom povesti', zaključuje svoju priču omiljeni Kalember.

Ana Rucner

Vlado Kalember

srebrna krila

izolda barudžija

Lokica Stefanović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter