Obiteljski izazovi Željka Königsknechta

'Kćeri sam praktički sam dijagnosticirao dijabetes jer sam bio hipohondar, a druga kćer poznatija je od mene, zaustavljaju je na ulici za autograme'


Ines Madunić
14.11.2019.20:00
'Kćeri sam praktički sam dijagnosticirao dijabetes jer sam bio hipohondar, a druga kćer poznatija je od mene, zaustavljaju je na ulici za autograme'
Neja Markičević/Cropix

sažeto

S glumcem zagrebačkog Kerempuha pričali smo o njegovom novom filmu, obitelji i neobičnim hobijima


Ines Madunić
14.11.2019.20:00

Radi se o glumcu kojem sigurno znate lice, pa i glas, ali vjerojatno se mučite s njegovim prezimenom. Željko Königsknecht angažiran je u Satiričnom kazalištu Kerempuh, ali često ga gledamo na malim i velikim ekranima. Od 19. studenog u kinima dolazi novi film Ivana Gorana Viteza, "Dopunska nastava", koji je Königsknecht definirao kao "politički znanstveno-fantastični triler s jakom dozom socijalne tematike".

"Stvarno smo pokrili sve u tom filmu! Dotiče se svih ovih tema, a iskreno, kad smo ga snimali počeli smo se bojati da bi se takav scenarij mogao dogoditi u stvarnom životu jer smo svjedočili nevjerojatnim situacijama", kaže glumac.

"Dopunska nastava" prati talačku krizu u osnovnoj školi koju prouzroči ogorčeni otac jer mu bivša supruga nije dala da vidi kćer na njezin rođendan.

"Glumim gradonačelnika koji prvo pokušava spasiti stvar, a onda shvati da bi mogao dobiti neke političke bodove pa se odluči na drastičan potez. Dakle, ja sam jedan lokalni šerif, vrlo pragmatičan tip koji će svaku situaciju okrenuti u svoju korist. U filmu ima puno govora o korupciji i socijalnoj tematici koja je u našoj državi, nažalost, sve češća tema", kaže.

Königsknechtu je ovo treći film s Vitezom, nakon "Narodnog heroja Ljiljana Vidića" i "Šume summarum" pa kaže da mu je postao "kućni glumac". S njim u ovom filmu, koji u domaća kina dolazi 19. studenog, glume Milivoj Beader, Anita Matić Delić, Marko Cindrić, Darko Janeš, Janko Popović Volarić...

"Vitez piše uloge s glumcima na umu pa mi je još prije dvije godine rekao da će imati nešto za mene. Mislim da je to dobro jer to znači da je jako informiran kao i da zna koje su nam mogućnosti i što od nas može očekivati", priča.

I sam roditelj - iz drugog braka ima sina Petra, a iz trećeg blizanke Hanu i Tessu - kaže kako je upućen u to da u našim školama danas ima vršnjačkog nasilja.

"Ima svega, neki dan su mi kćeri pokazale video u kojem učenik maltretira profesoricu u srednjoj školi, pa to je strašno. Mislim da takvo ponašanje potječe iz kuće, a nastavnici moraju podnositi puno toga za mizerne plaće. Sjećam se pedagoških mjera kad sam ja išao u školu - dobio si po ruci ili bi te pognuo učitelj iza uha ako si bio zločest i roditelji se nikad nisu bunili", kaže glumac.

Borba s dijabetesom

Inače, u obrazovanje svoje djece uključen je kao i svaki drugi roditelj - ide na roditeljske sastanke, pomaže ako što treba, ali im daje da se razvijaju u svom smjeru.

"Sa sinom nisam imao nikakvih problema jer je on to sve sam rješavao, a sad i njima dvjema pomažem. Tessa je talentirana za crtanje i bavi se fotografijom, objavljuje vlogove na YouTubeu i jako je poznata. Jednom su nas u gradu zaustavila neka djeca i tražila autogram. Ja sam mislio da žele moj, a zapravo su htjeli njezin", smije se Željko.

Hana, inače minutu starija, dobro piše i talentirana je za sport, a iako nijedna nije izrazila želju za glumom, on kaže da bi ih podržao, ali samo ako su zaista talentirane.
Inače, o Haninom zdravstvenom stanju glumac je progovorio prije četiri godine, kad je tada 11-godišnjakinji dijagnosticiran dijabetes.

Biljana Gaurina/Cropix

"Praktički sam joj ja dijagnosticirao dijabetes. Prepoznao sam njezine simptome jer sam u srednjoj školi bio hipohondar i medicinska enciklopedija bila mi je omiljena literatura. Naravno da smo svi morali promijeniti navike, cijela se obitelj mora u to uključiti. Ne možeš sad jesti kekse i čokoladu pred djetetom koje to ne smije. Primjerice, prilagodili smo prehranu pa smo ubacili integralne žitarice umjesto uobičajenih, koristimo kokosov šećer i slično.

Svi smo se prilagodili, a ta je prehrana zapravo i zdravija za sve nas. Ja sam se bio malo opustio pa sam jeo kao i prije, a zatim sam se vratio na njezin režim i smršavio sam 15 kg. Naravno, malo je sad nezgodno zbog puberteta i hormona zbog kojih je teško kontrolirati sve, ali tehnologija je napredovala i kad izađe iz puberteta može živjeti potpuno normalan život", kaže Königsknecht.

O svemu je odmah htio javno pričati jer je shvatio da postoji puno predrasuda o dijabetesu i to je htio promijeniti.

"Imao sam konkretne primjere za to, čuo sam od prijateljice da njezinu kćer djeca u školi zbog toga ismijavaju, svašta se događa jer ljudi nisu informirani. Neki su mislili da je to zarazna bolest! Mi s time nismo imali problema, u Haninoj školi svi su bili zainteresirani saznati što više kako bi mogli reagirati ako je potrebno. Ja stalno ponavljam kako je to zapravo stanje, a ne bolest", rekao nam je.

On i supruga uključeni su u rad  Zagrebačkog dijabetičkog društva, koje organizira i edukacije po školama, ali i druge akcije koje su jako važne za osobe oboljele od dijabetesa.

Osim što je aktivan u dijabetičkom društvu, u matičnom kazalištu je sindikalni povjerenik te se, iz te pozicije, nada kako će se uskoro početi raditi na poboljšanju Zakona o kazalištu, koji je donesen početkom devedesetih.

Odmalena je znao - bit će glumac

"Otad se praktički uopće nije dirao i postoji puno stvari koje se trebaju uzeti u obzir", kaže glumac. Njegova je obitelj usko vezana uz kazalište; naime, njegova supruga Irena radi kao šminkerica u kazalištu Trešnja. Zanimljivo, radi sa Željkovom prvom ženom, Višnjom Babić, glumicom i današnjom ravnateljicom Trešnje.

"Mi smo ostali prijatelji, vjenčali smo se s 21 godinom i to je bilo više onako iz štosa. A moju današnju suprugu zna već 30 godina, zajedno rade cijelo to vrijeme. Moj drugi brak je bio nešto ozbiljniji, ali smo bili jako različiti. Sin iz tog braka pripao je meni i današnja supruga ga je odmah prihvatila. Jako su dobri kad se udruže protiv mene", smije se.

Goran Mehkek/Cropix

A iako je svojedobno bio izjavio kako mu je hobi podizati tužbe protiv svih, kaže da je to već postala tema šale svih njegovih prijatelja jer je toliko često morao sudskim putem utjerivati honorare koje su mu dugovali da je zaista prešlo skoro u naviku.

"Kćeri me često pitaju zašto ne odvedem suprugu u kino, a nama je već dosta tih stolica koje se sklapaju. Društveni život nam je bogat pa u slobodno vrijeme radije gledamo filmove kod kuće. Pogledam i koju seriju, ali za njih nemam toliko vremena. I zbog posla nam je to komplicirano jer vikendima oboje radimo pa rijetko kad možemo otići negdje", objašnjava.

Königsknecht je u Kerempuhu angažiran otkad je diplomirao na Akademiji, odmah je dobio stipendiju, a glumom se htio baviti praktički otkad zna za sebe.

"S obitelji sam se preselio iz Vukovara u Zagreb i sjećam se školske zadaćnice u 5. razredu osnovne škole na temu 'Što želim biti kad odrastem'. Posljednja rečenica moje zadaćnice bila je: 'Kad odrastem bit ću glumac.'Završio sam opću gimnaziju, odnosno Centar za kulturu i umjetnost po Šuvarovom sustavu i to me jako dobro pripremilo za Akademiju. Bilo mi je potpuno prirodno da to upišem. Sjećam se i da me tadašnja djevojka pitala što ću ako me ne prime. Dotad mi to uopće nije palo na pamet, ta mogućnost da ne upadnem. Onda sam brže-bolje prijavio na Filozofskom poljski i češki jezik, ali srećom, primili su me na Akademiju od prve. Završio sam u roku i tad sam već primao stipendiju kazališta u Splitu, koju su onda iz Kerempuha morali vraćati jer su me oni htjeli.

Tamo sam počeo odmah nakon diplome. Postao sam slobodnjak 1993. godine jer je tad bio manji ansambl i išli smo iz premijere u premijeru. Imali smo i dosta noćnih predstava pa sam u jednom trenutku imao 36 predstava u 24 radna dana. Zato sam postao slobodni umjetnik. Zaposlio sam se ponovno kad su mi se rodile kćeri, ali opet su nakrcali ulogama pa je potrajalo dok se nismo dogovorili. Sad imamo 'pomlađeni' ansambl i prirodno više nemam toliko uloga kao prije. Nema tu nikakvog jala ni zavisti, to je prirodna selekcija. Ja sam glumim dede, iako mi svi stalno govore da se ponašam kao da imam 28, a ne 58", smije se Željko.

Boris Kovačev/Cropix

Ali, čak nije ni šala - u Kerempuhu trenutno traju probe za predstavu "Bilježnica Robija K." u režiji Marine Pejnović, koja će premijeru imati 22. prosinca, a u kojoj Königsknecht glumi Didu sa Šolte.

"Drago mi je da ćemo opet imati kontroverznu predstavu", kaže kroz smijeh.

glumac

Scena intervju

kazalište

hrvatski film

domaći film

Kerempuh

Željko Konigsknecht

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter