Zgrožena svime što je doživjela na hrvatskoj obali

'Izlazi mi prvi grašak znoja! Recite mi, tko je tu lud?! Čovjek koji ima viruse i ne pokušava ozdraviti, vjerojatno će umrijeti'


100posto
25.07.2019.19:00
'Izlazi mi prvi grašak znoja! Recite mi, tko je tu lud?! Čovjek koji ima viruse i ne pokušava ozdraviti, vjerojatno će umrijeti'
Foto: Instagram

sažeto

Paola Valić Bekić neugodno je iznenađena svime što je proživjela na svom godišnjem odmoru...


100posto
25.07.2019.19:00

Divno li je biti na godišnjem! Čovjek se zaista obnovi, zaliječi neke stare rane, udahne novi zrak, sretne stare ljude, upozna neke nove, ali onog trenutka kad se slučajno prikopčaš u realni svijet, ne ginu ti nove rane. Naša najveća rana su iskrivljene vrijednosti ovog društva u kojem živimo, a kojima svjedočimo na svakom koraku, u realnom svijetu...

Stvari koje su nekada bile bitne, danas su nebitne, a one koje su kod ljudi izazivale sram, danas su na visokoj cijeni. Ali neću sada filozofirati o tome, nego samo nastaviti primjećivati ono što se jednostavno može promijeniti na bolje, a ne mijenja se. One neke životne sitnice koje nam svima otežavaju boravak na ovom mjestu!

Slikovito opisano - odlučiš na godišnjem otići u dućan, nisi baš tako munjen da ne znaš imaš ili nemaš novaca na kartici... ali,evo, na otoku kartica jednostavno ODBIJA poslušnost bez obzira što na njoj ima sredstva za plaćanje. 'Ali, imam, nemoguće je da je odbijeno', izlazi mi prvi grašak znoja.

'A vjerujem vam, ali jednostavno, nekad nam kartice ne rade. Neki dan mi je gospođa iz Njemačke dala karticu, odbilo ju je, da bi na mobitelu provjerila kako su sredstva s računa već skinuta, ali kartica jednostavno nije prihvaćala transakciju... i onda se vratila nakon dva sata, da joj ipak nakon nekog vremena stigao storno kupnje. To vam je još ništa; jednom sam ja dala sama svoje novce umjesto drugih, jer mi bude žao ljudi. Nisu oni krivi što je tako kako jest'.

Bankomati skidaju ogromnu proviziju, neki drugi nikakvu, ali imaju posve jednake oznake

Imala sam sreću, pa sam poznavala gospođu, donijela sam gotovinu kasnije, ali čovječe, pa zar mora tako sve funkcionirati kao na Divljem zapadu? Već sam polako počela vjerovati u teoriju urote, jer nikad ranije u ovom mjestu nisam vidjela toliko puno bankomata na doslovno deset koraka!

Svakih deset koraka jedan bankomat; oćeš' ova banka, oćeš' ona banka, oćeš' europska banka, nema kaj nema - ali provući karticu što i jest njezin smisao, e, pa ne može to samo tako lako! Najveća fora je što neki bankomati skidaju ogromnu proviziju, a neki nikakvu - a mogu imati posve jednake oznake! Sad vi meni recite, tko je tu lud...?!

'Nisam mogao odbiti ponudu, zaista su mi ponudili veliku svotu novca za najam prostora za bankomat', iskreno će jedan mještanin. Ok, i opet se vraćamo da je sve u lovi! U svoj onoj lovi koju su nam pokrali, kradu i dan danas, otimaju na svakom koraku. Neki dan, isto čitam- koncesionar neke plaže na Krku naplatio je 'MJESTO U HLADU'!

Ne sjećam se točno gdje da sad ne kopam po bespućima interneta, ali negdje jest! Mjesto u hladu - 15 KN! No, čovjek srećom nije takva škrtica i pokazao je ipak da mu nije stalo samo do novaca jer mala djeca plaćaju samo 10 kuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti primjerice oca s malim sinom koji kupuje mjesto u hladu samo za dijete. Kako bi onda sjedili skupa na plaži!? Morali bi biti točno na crti gdje počinje hlad tako da je jedna u hladu a drugi na suncu. Ili biti razdvojeni?

Odakle tom čovjeku uopće takva ideja padne na pamet? Možete li zamisliti taj trenutak kad se tog sjetio!? Kako mu je lice izgledalo!? Meni prvo pada na pamet Golum iz 'Gospodara prstenova' i 'his precious'. Ajaj.

Grešaka je tako puno svuda oko nas

Lovu ti vole uzeti i raznorazne mobilne mreže, one su u tome prvaci! Još ako si na bonove, a ne stalni pretplatnik, onda ti tek deru kožu, a ako se slučajno na nešto požališ - uvijek te preusmjeravaju na drugu službu, pa na treću službu, pa umrem dok mi se ne javi netko!

Kao neki dan mojoj prijateljici- žena kupi bon za mobitel, ukuca ga i stigne joj obavijest da je bon nevažeći. Prvo je na kiosku pokušala objasniti da su joj prodali krivi bon, ali gospođa prodavačica joj objašnjava kako je to nemoguće jer je bon tek friško 'isprintan'. Pa zovi onda službu za korisnike, pa oni zovu dalje svoju službu koja zove opet neku službu, pa nakon pun kufer čekanja shvate kako ne paše broj bona i serijski bon i da je ipak neka pogreška u pitanju; pa, iskreno- boli me patka što paše ili ne - žena je ukucala i želi svoj račun, to nije njezina greška!

Grešaka tako puno svuda oko nas, a ljudi koji pokušavaju nešto popraviti je sve manje. I eto, dolazimo do te stvarne bolne istine. U našoj zemlji nitko ništa ne pokušava popraviti. Neki glume da to rade, ali u stvarnosti nitko to ne radi.

Naša zemlja je bolesna, ima virus

Naša zemlja nije dobro. Bolesna je. Ima virus. Odnosno, ima nekoliko virusa. Čovjek koji ima viruse i ne pokušava ozdraviti, vjerojatno će umrijeti. Isto tako umire i naša zemlja. I svi znamo da je bolesna, ali nitko joj iskreno ne želi pomoći. Sad već znamo i sve više ljudi (pogotovo mladih) je svjesno što se događa.

Znamo i uzroke bolesti, ali svejedno se ništa ne mijenja. Svatko tko želi promjenu, vrlo brzo će bit udaljen i lagano diskvalificiran. Važno da klinci na Krku moraju učiti njemački kao glavni jezik, to je bitno. Jer nije glavni engleski kojim se sporazumijeva većina svijeta, nego je glavni onaj jezik koji procijene hotelijeri. Super!

Zapravo- to je pametno, da - jer ionako će ti klinci svoju sreću, očito, kad tad potražiti na njemačkoj adresi... Bome' i meni dođe s vremena na vrijeme. Da opalim gibanicu što dalje iz ovog nereda gdje se više ne zna tko pije, tko plaća... Zna se samo tko krade!

Zamisli koja ironija, zna se - i još se ništa ne poduzima!

Dođe mi da se zaputim negdje kak' vele Bogu iza nogu, u sređenu i urednu zemlju gdje se zna što tko čini. Gdje stvari funkcioniraju od najmanjih sitnica do najvećih. Uzeti njihove modele politika, uvesti stroge mjere, recimo za prodaju i kupnju alkohola, kazniti sve kretene koji se voze kao da su na rallyu... A tek onda da ne govorim što i kako bi kaznila sve one koji žele i dalje pljačkati našu zemlju.

Službeno, postali smo pravi cirkus!

Cirkus u hladu, samo u vašem gradu - petnaest kuna dan!

Paola Valić Bekić

paola valić

newsletter

Prijavite se na Newsletter