ona zna sve tajne glumaca

Ispovijest glazbenice! Dijete je hrvatskih diplomata, no ni oni je nisu mogli zaštititi od grešaka. Danas ima nekoliko uspješnih poslova


Barbara Marinović
17.10.2019.15:45
Ispovijest glazbenice! Dijete je hrvatskih diplomata, no ni oni je nisu mogli zaštititi od grešaka. Danas ima nekoliko uspješnih poslova
Foto: PR

sažeto

Tena Vodopija dobro je poznato ime zagrebačke urbane scene. Predstavila je ovih dana novi singl, a za 100posto progovorila o svojim karijerama, životu uz roditelje diplomate i tragediji koja ju je rano pogodila


Barbara Marinović
17.10.2019.15:45

Nije primorana baviti se glazbom. Dapače, ima toliko poslovnih aktivnosti da je teško i povjerovati da ima vremena za sve ono što voli i radi. Tena Vodopija poznato je ime urbane zagrebačke scene, prava dama, ljubiteljica lijepog i vlasnica dva kultna gradska mjesta! Stoji iza barova Gavella i Drama, a u oba je utkala dio svoje divne duše. Ne čudi što, primjerice, u Drami borave umjetnici iz raznih kazališta koja joj se nalaze u neposrednoj blizini. Uređenje je fantastično, a atmosfera ugodna i topla. Baš kao što je i Tena sama.

'Tata i Zdravko Šljivac su me još kao tinejdžericu vodili u malu dvoranu Lisinskog slušati jazz'

Prošla je u životu lijepih i teških trenutaka, a o svima njima progovara strastveno i emotivno - onako kako jedino zna. No, otpočeli smo intervju za 100posto s glazbom. Nedavno je objavila singl 'Porota', a etablirala se godinama unazad kao pjevačica modernog jazza i soula. 'Još kao dijete sam s tatom i djedom slušala Louisa Armstronga, BB Kinga, Franka Sinatru. Jednostavno, to je muzika koja se kod nas puštala i pjevala. S obzirom na to da mi je teta operna pjevačica, a i oba roditelja su glazbeno obrazovana (iako im glazba nije struka), valjda je to normalno. Još dan danas s tatom zajammam uz čašu vina ili kakvog dobrog whiskeya, a ponekad ga i na nastupu pozovem da izvede sa mnom 'Autumn Leaves' ili 'Besame Mucho'. Tata i Zdravko Šljivac su me još kao tinejdžericu vodili u malu dvoranu Lisinskog slušati jazz. Šljivac je to prvi prepoznao u meni.  Ipak, ne mogu reći da se u odabiru pjesama čvrsto držim jazza. Dapače, izvodimo i pop i rock stvari, no u svojem, jazzy aranžmanu. Ako hoćete iskreno, nastupala sam kroz godine puno - posvuda. Živjela sam u Skandinaviji i pjevala na cruiserima, nastupala po čitavoj Hrvatskoj, od najeminentnijih klubova do malih kafića, nastupala sam jedno vrijeme i na svadbama. Zbilja sam probala svašta. Osim cajki (smijeh). S vremenom stasaš i počneš vjerovati samome sebi. Počneš birati', počinje Vodopija svoju glazbenu priču. 

'Ne mogu reći da bih se usudila živjeti isključivo od pjevanja'

Pitam je tipično hrvatsko pitanje - ono egzistencijalno. Može li se živjeti od nešto profinjenijih zvukova? Budući da je Tena prvenstveno poduzetnica, glazbu ne promatra kroz prizmu zarade, no ima ljudi koji od toga itekako mogu živjeti. 'Među kolegama koji se bave ovom vrstom glazbe mogla bih nabrojati nekoliko onih koji prilično dobro zarađuju i čija se karijera aktivno razvija. Opet, ima onih koji samo nastupaju, ne rade na vlastitom razvoju, ne skladaju, ne aranžiraju... jednostavno čekaju da im se stvari dogode. Da ih netko pozove, otkrije. Možda je najpametnije da vam odgovorim iz svoje perspektive. Donedavno sam javnosti bila poprilično nepoznata (nekima sam još uvijek), no imala sam oduvijek zbilja puno angažmana i nastupa. Uzimala sam vokalne lekcije, iako pjevam od svoje treće godine. To su brojni kilometri i kilometri dugometražnih svirki, koji prije ili kasnije moraju uroditi plodom, ako imaš žara. Dobro, u mojem je slučaju puno pridonijela činjenica da sam poprilično povezana s ljudima i kroz svoje ostale poslove, a i s time što pjevam doista već jako dugo. No, unatoč svemu tome, osobno ja, sa svojim životnim afinitetima, u ovoj fazi svoje karijere ne mogu reći da bih se usudila živjeti isključivo od pjevanja. Srećom, kod mene je problem taj što oduvijek imam previše poslova, pa nisam na to ni primorana', dodaje Tena.

Foto: PR

Kako glazbu voli bez kalkulacije, tako odmalena obožava i mjuzikle. Davno je, s 18 godina, otišla na audiciju za mjuzikl 'Chicago' u Komediji. Danas igra glavnu ulogu u cabaretu Kontesa. 'Htjela sam biti Velma. Naravno, za takvo što tada nije bilo šanse, ali vidite kako se život posloži sam, ako nešto želiš iz ljubavi, ako živiš srcem. Prije otprilike godinu dana nazvao me g. Miro Ungar, kojeg do tada nisam ni poznavala. Gospodin Ungar glavni je akter, voditelj i producent cabareta u Kontesi. Pitao me bih li voljela izvoditi točke iz mjuzikla 'Chicago' i 'Gentlemen Prefer Blondes' . Naravno da sam pristala a svojevrsna generalna proba bilo je moje gostovanje na koncertu g. Ungara, što mi je bila iznimna čast'.

Pjesma 'Porota' istinita je i potresna privatna balada

Pitam je i o 'Poroti', singlu koji je ovih dana objavljen. U njemu pjeva o bivšoj ljubavi, otkriva nam, radi se o stvarnima događajima. 'Nažalost, radi se o stvarnim događajima. Pjesmu je napisala meni i mom tadašnjem dečku jako bliska osoba, koja je znala koliko se mi, unatoč neizmjernoj ljubavi, mučimo. Tekst mi je prvi put poslala dok sam stajala na šalteru u banci da položim utrške. Kad sam nasred banke počela plakati, shvatila sam što je moja istina. Bilo mi je vrlo jasno da je to pjesma koju ću moći najiskrenije interpretirati, pjevanje srcem bolje je od bilo koje vokalne tehnike', smatra Tena.

No, glazba je tek dio njezinih strasti. U poduzetničke vode ušla je davnih dana, samoinicijativno. Roditelji diplomati bili su na mandatu na Kosovu kada ih je Tena posjetila, a usput turistički išla i na Ohrid. Bilo je to presudno da pokrene vlastitu liniju nakita. 'Uvozila sam bisere i dizajnirala vlastitu liniju nakita od bisera i srebra. Krenulo je tako što su mi roditelji živjeli na mandatu na Kosovu i prilikom posjete njima, turistički sam otišla u Makedoniju, na Ohrid. Vratila sam se u Zagreb s nekoliko poklona nakita od Ohridskih bisera prijateljicama, koje su se oduševile. Vrlo brzo sam u tome vidjela nišu koja na našem tržištu nije pokrivena, otvorila firmu i krenula. Počela sam s prodajom nakita na adventskim kućicama, to je bilo još 2011. Kasnije sam posao proširila na veleprodaju, na dućane kroz čitavu Hrvatsku, uvoz i drugih tipova bisera, čak je u suradnji s dugogodišnjom prijateljicom nastao i drugi brend koji je uključivao bisere, no bio je više orijentiran na urbani i street wear. Danas se biserima više i ne bavim jer sam procijenila da jednostavno više ne osjećam taj drive. Da budem najiskrenija, prije bisera i paralelno s njima sam radila i marketing s kolegicom, rentale smo i pse i mačke manekene i modele za reklame, što je nastalo kao plod mog odlaska iz jedne tvrtke gdje sam vodila marketing. No, to su bili počeci, igra', sjeća se Tena.

Vlasnica 'Gavelle' i 'Drama bara'

Ono što definitivno nije igra jesu njezina dva lokala. 'Gavella' i 'Drama bar' ponos su ove svestrane žene, mjesta su to u kojima se okupljaju gradski umjetnici. Kako je ušla u svijet boem - pitam je, a ona me ispravlja govoreći da ipak više voli riječ 'umjetnici'. Jasno je, obožava tu ekipu ljudi. 'Boema, zanimljiva riječ. Ja više volim riječ 'umjetnici', pa sad, da li su neki od njih boemi, svakako jesu, no moram reći da nisam računala, kada sam u čitav taj svijet ušla, da ću sve te ljude toliko zavoljeti. Svijet je to u kojem nema dalekosežnih kalkulacija, nema prijetvornosti, barem ne u ljudima koje ja osobno dobro poznajem. S njima je uvijek show, zbilja, vjerujte mi, nikad nije dosadno. Ipak, ako moram izdvojiti određen događaj, to bi bio dan utakmice finala Svjetskog prvenstva kada su igrale Hrvatska i Francuska. Nakon odgledane utakmice izašli smo na Frankopansku, 'kidnapirali' bager kojim se kopao teren novog atrija kazališta, i vozili smo se bagerom tako gore-dolje po Frankopanskoj. Mi smo cure bile u kranu i bilo je lijepo i veselo dok nas naš vozač nije izbacio kao kamenje. Srećom, nije bilo ozlijeđenih (smijeh). Toliko je ljubavi, sreće, euforije bilo u nama da mislim da nitko od tada prisutnih to neće nikad zaboraviti', otkriva poduzetnica i glazbenica.

Foto: PR

'U Gavellu sam 'ušla' 'a conto' jedne meni jako bliske osobe, bez koje ju ne bih niti držala, niti bih ju mogla voditi. Dramu sam stvorila sama'

U 'Gavellu' je, dodaje, ušla spontano i preko jedne, njoj, jako bliske osobe. 'U Gavellu sam 'ušla' 'a conto' jedne meni jako bliske osobe, bez koje ju ne bih niti držala, niti bih ju mogla voditi. Dramu sam stvorila sama, iz želje da kreiram mjesto koje apsolutno odgovara mom osobnom lifestyleu, gdje je ugodno, gdje nakon jutarnje kave mogu nešto pametno i pojesti i gdje navečer mogu doći uz čašu vina poslušati live svirku, u ugodnom, ali nepretencioznom okruženju. Također, uredila sam ju onako da najbolje odražava moju razigranost. Volim eleganciju, nježnost, no i dozu hrabrosti, kada uređujem interijere. Drama je moj showroom. Koliko je naporno, ne pitajte! Toliko vremena nemamo', smije se Tena. Lijepe interijere obožava odmalena, a kada je prvi put s roditeljima ušla u Ikeu u Grazu, jedva su je izveli iz nje. Nije ostalo samo na simpatijama prema lijepom namještaju.

Naučila gletati s 15 godina

'Čim sam došla doma, primila sam se mjerenja sobe u koju bih ugurala krevet na kat sa stolom ispod, i ormar pored. Tada sam imala 12 godina. S 15 sam naučila gletati - dok su roditelji gledali TV u drugoj sobi, ja sam počupala tapete i zamijesila glet. Prošlo je desetak godina, studij i diploma ekonomije i managementa, dok nisam skupila hrabrost i poželjela se zaposliti u interijerima. Tada sam radila bisere još, no nakon određenog iskustva i staža u firmi koja se bavi dizajnom i opremanjem interijera, desilo se jednostavno tako da sam kreativu usmjerila u to, uz dakako glazbu! Imam tvrtku koja se bavi contractingom: spaja klijenta sa svime ostalim - dizajn, građevinsko-obrtnički radovi, i opremanje. Nisam one-man band, dakako, za veće projekte angažiram arhitekte, građevince, dobavljače, a tvrtka se bavi i uvozom namještaja i izradom po mjeri. Od interijera zapravo primarno živim, s time da si ne natrpavam nikad više od jednog ozbiljnog projekta 'at a time'. Velika je to odgovornost', tvrdi.

Foto: PR

Roditelji intelektualci i diplomati

U njezinoj obitelji nije bilo poduzetnika pa se u počecima na greškama učila sama. 'Moji su roditelji intelektualci, navikli raditi u velikim državnim sistemima. Jednostavno, ja o biznisu nisam imala od koga učiti, osim onoga što sam učila na faksu. Kada tome pridodate činjenicu da sam zapravo ja sama prilično zaigrana, a ponekad sam bila i šlampava, shvatite značenje mojih grešaka. Srećom, iako donedavno nisu ni živjeli u Hrvatskoj, roditelji su mi uvijek bili bezuvjetna podrška. I danas su. Materijalno, emotivno...', zahvalna im je Tena. S roditeljima diplomatima Vodopija je puno naučila. 'U vrijeme kada je moj otac po prvi puta, nakon duge karijere novinara ušao u diplomaciju, ja sam taman upisala srednju školu. Stoga su tada odlučili ne ići van. Otišli su tek kasnije, kada sam ja već odživjela dvije godine u Skandinaviji gdje sam kao apsolvent dovršavala diplomski rad i zarađivala pjevajući na cruiserima. Posjećivala sam ih često kasnije, u Turskoj, i na Kosovu'.

Diplomacija je, tvrdi Tena, divan posao. 'Dakako, kao i u svakom poslu, ovisi kako ga ozbiljno shvaćate i koliko ste ambiciozni, no kroz tatu sam jako puno naučila, neizmjerno. Lako za to što bih se u posjetima njima osjećala kao princeza na zrnu graška, uz divne i odane ljude koji su tu da ti na svaki način ugode i da te zaštite. Istina, zbilja je fenomenalno biti u toj koži, posebice je bilo meni kao kćeri jedinici, shvaćate, no, ono što sam naučila o ponašanju, o manirama, opća kultura koju sam stekla i najbitnije, što u srži znači biti diplomata-  to mi je pomoglo u apsolutno svim životnim aspektima', ponosna je Vodopija.

Tragedija ju je pogodila jako rano, no ne da se samosažaljenju

Doživjela je tijekom godina života u inozemstvu, tijekom niza poduzetničkih pothvata - veliki broj lijepih, ali i ružnih trenutaka. 'Puno je stvari u životu koje su me obilježile. Jako puno dobrih, no i nekoliko jako, jako ružnih. Kada sam imala 21 godinu umro mi je dečko, a sutradan sam morala nastupati kao da se ništa nije dogodilo. Mislim da je prehrabro iz moje kože govoriti kako bi bilo da je nešto bilo drugačije. Ne bih imala tu sreću, no ni nesreću kojom sam stekla snagu da ni u čemu ne nalazim prostora za izgovor i samosažaljenje, to je najveći čovjekov neprijatelj. Primjerice, etapu mog života iz Skandinavije neki pamte i po tome što sam se doma vratila s dečkom Indijcem koji je inače glumac i plesač u Bollywoodu. Sve što radim, pa tako i kako živim radim s puno energije i emocija. Biti uspješan i ambiciozan ne bi trebalo biti sinonim za zlobu i hladnoću. Baš zato je glazba moja životna konstanta. U njoj nema skrivenih emocija'.

Sve je to njezin privatni život, kaže - život se događa, a ona radi ono što voli. 'Pjevam, smišljam koktele i smoothieje, kreiram interijere. Prije sam se osjećala kao hrčak u kolutu koji osam sati radi za druge pa onda doma malo živjeti. Zato sad i jesam samozaposlena', zaključila je ova divna dama.

Foto: PR

tena vodopija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter