Samo jedno pitanje: Zašto?

Hrvatski bend obradio je 'Bohemian Rhapsody', a ovo su još neke tragično loše obrade zbog kojih osjećamo susramlje


Ines Madunić
25.11.2018.18:00
Hrvatski bend obradio je 'Bohemian Rhapsody', a ovo su još neke tragično loše obrade zbog kojih osjećamo susramlje
Petar Krajačić Vilović

sažeto

Neke pjesme jednostavno se ne bi smjele dirati


Ines Madunić
25.11.2018.18:00

Coveri ili prepjevi pjesama česta su pojava u glazbi i nema tu ništa loše. Uglavnom se radi o hommageu koji umjetnici daju svojim idolima, žele udahnuti novi život pjesmama koje su ih na neki način obilježile ili se samo dobro zezaju. Koji god bio razlog, uvijek postoji strah da ćeš u coveru potpuno uništiti pjesmu i to je puno češći scenarij. Rijetko kad dogodi se da umjetnik uspije otpjevati tuđu pjesmu na svoj način, stvarno unese svoj stil u nju i da joj potpuno novi zvuk.

Uspjelo je to, recimo, Johnnyju Cashu s pjesmom "Hurt", originalno u izvedbi Nine Inch Nailsa. Cash je pjesmu prilagodio sebi i ispalo je genijalno - mnogi ni ne znaju da se ne radi o originalno njegovoj pjesmi jer mu je savršeno sjela. Tko bi se ljutio da mu netko tako oplemeni pjesmu?

Ipak, postoji i ona druga strana, mračnija i tužnija strana covera. Ne sumnjamo u dobre namjere, no neke se pjesme jednostavno ne bi trebale dirati jer su savršene takve kakve jesu. Zaista nema potrebe da se na Mona Lisu slikaju dodatni motivi - pa tako nema potrebe da u javnost pustite svoju obradu neke kultne pjesme.

Nedavno je takvu pogrešku napravio bend Pravila igre. Miljenici domaćih radio postaja i tinejdžerica odlučili su odati počast nikad prežaljenom Freddieju Mercuryju i Queenu. U redu, nema ništa loše u tome, ali dečki su uspjeli izabrati baš Bohemian Rhapsody. Kako vidimo da pjesma traje kraće od četiri minute, a original je dugačak oko šest minuta, pretpostavit ćemo da se Pravila igre nisu upuštala u izvođenje opernih dionica, no teško je to reći jer nitko nije uspio poslušati ovu pjesmu do kraja.

Ako se osjećate hrabro, izvolite. Mi smo se prisjetili još nekih obrada zbog kojih nam je neugodno i postavljamo samo jedno pitanje: Zašto?

t.A.T.u.: How Soon Is Now (The Smiths)

Klasik The Smithsa jedna je od pjesama koje su obilježile generacije. Genijalan rif Johnnyja Marra i predivna tuga koja izbija iz svakog Morrisseyevog stiha ne trebaju nikakvu intervenciju. Ali, netko se domislio kako bi baš obrada "How Soon Is Now" bila savršena za ruski fake lezbo duo i njihov prvi album. Zašto, nije nam do danas jasno.

Vjerojatno je netko čuo stihove "I am human and I need to be loved, Just like everybody else does" pa zaključio kako to rezonira s mladim (fake) lezbijskim parom.

Iskasapile su instrumentalni dio jer valjda nisu uspjele pronaći nikoga tko bi uspio odsvirati tu dionicu, Da ne pričamo koliko je jasno da nijedna od njih ne zna pjevati. Ukratko, strašno. Ne ponovilo se.

Fall Out Boy: Love Will Tear Us Apart (Joy Division)

Slušajte, nitko nema ništa protiv slatkih emo momaka iz Fall Out Boyja, ali, isto tako, nitko ih ne bi poistovjetio s genijalnim Ianom Curtisom i Joy Divisionom. Nije da podcjenjujemo nečije osjećaje, ali prilično smo sigurni da su Ianovi bili puno dublji i iskreniji od svih dečki iz FOB-a.

"Love Will Tear Us Apart" predivna je pjesma o gubitku, melankoliji i beznadnosti, savršeni klasik koji je također odgojio generacije. Curtisov vokal sve bi uspio pretvoriti u predivnu gotičku bajku, dok vokal Patricka Stumpa zvuči kao da se upravo s dečkima napušio u podrumu roditeljske kuće i svima govori da će biti rock zvijezda. Neusporedivo.

Britney Spears: I Love Rock'n'roll (Joan Jett/The Arrows)

Na ovom primjeru jasno se može vidjeti koliko obrada može biti dobra i loša. Naime, "I Love Rock'n'roll" originalno je pjesma The Arrowsa, a Joan Jett ju je obradila i objavila sedam godina poslije i tek onda je postala veliki hit. Bezvremenski. Britney ga se dohvatila u onoj fazi kad je odlučila pokazati svijetu da je odrasla i seksi, a ne više samo pop princezica. I uništila pjesmu.

Njezina zavijanja nikako ne idu uz ovu pjesmu, ali najvažnije od svega - nitko joj ne vjeruje. Obučena u kožu od glave do pete s tamnim sjenilom na kapcima i razbarušenom kosom, Britney misli da se pretvorila u rokericu. Ali, svi znamo da nije. Ako vam publika ne vjeruje i ne izgledate vjerodostojno dok izvodite neku pjesmu, čemu onda sve to?

Hilary Duff: My Generation (The Who)

Objavljena 1965. godine na istoimenom albumu, "My Generation" je jedna od najvažnijih pjesama u povijesti rock'n'rolla. The Who su tim albumom počeli svoju dugogodišnju uspješnu karijeru rock bogova, a pjesma je zauvijek ostala posveta tinejdžerskom buntu. "I hope I die before I get old" jednostavno je nenadmašan dio glazbene povijesti, kao i mucanje Petera Townshenda.

Hilary Duff odlučila je snimiti obradu ovog klasika, a zašto je nitko nije zaustavio ostaje vječno pitanje. Pjesma je zaista neslušljiva, pretvorena je u ljigavi pop pjesmuljak koji nema nikakve posebnosti, a činjenicu da je slatka Hilary promijenila tekst i otpjevala "I hope I don't die before I get old" uopće ne treba komentirati.

Limp Bizkit: Faith (George Michael)

Kao jedan prilično loš bend koji nije toga svjestan, Limp Bizkit je, naravno, pretpostavio da može obrađivati klasike i tako zaraditi još više novca. Prije nego što je Fred Durst otpjevao "Behind Blue Eyes" grupe The Who i uništio rock klasik, zezao se i s pop klasikom. "Faith" Georgea Michaela predivna je pjesma o slobodi, slomljenom srcu i nadi, a Limp Bizkit pretvorio ju je u... Nešto jako loše.

Teško je pronaći riječi za nešto tako loše. Osim što jezivo loše pjevanje Freda Dursta zvuči kao kad upadnete na karaoke u 3 ujutro, cijeli aranžman zvuči kao da se Limp Bizkit ruga Georgeu Michaelu. Stvarno? Nije jasno zašto ih George nije tužio za javno sramoćenje ili samo tražio zakonsku zabranu da Limp Bizkit ikad radi obrade. Ili bilo kakve pjesme uopće.

Kelly Osbourne: Papa Don't Preach (Madonna)

Madonnin hit iz 1986. godine pravi je pop dragulj, kao i cijeli "True Blue" album. Madonna se dotaknula tinejdžerske trudnoće, pitanja pobačaja te odnosa oca i kćeri. Sredinom osamdesetih bila je to velika stvar, pjesma je bila kontroverzna jer se smatralo da promiče tinejdžersku trudnoću, a kad je papa Ivan Pavao II pozvao talijanske fanove da bojkotiraju njezine koncerte u sklopu te turneje, posvetila mu je baš tu pjesmu.

Kelly Osbourne, poznata jedino po tome što je njezin otac ujedno i otac metala, uzela je ovaj klasik i iživjela se na njemu. Pop rock verzija bila je, doduše, veliki hit, njezin je album objavljen na vrhuncu popularnosti reality showa "The Osbournes", ali imati toliko malo poštovanja prema kraljici popa i jednoj od najboljih pop pjesama 80-ih stvarno je nedopustivo.

glazba

Freddie Mercury

Pravila igre

Queen

obrade pjesama

coveri pjesama

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter