Novi početak Ide Prester

'Malo se smiješno osjećam dok nakon dvoje djece i sedam godina konvencionalnog braka pjevam 'Moj dečko je gay'


Barbara Marinović
03.11.2019.19:30
'Malo se smiješno osjećam dok nakon dvoje djece i sedam godina konvencionalnog braka pjevam 'Moj dečko je gay'
Foto: Admir Buljubašić/CROPIX

sažeto

U velikom intervjuu Ida Prester otkriva kako se odlučila samostalno nastaviti glazbenu karijeru, progovara i o televiziji, odrastanju u Zagrebu, aktivizmu...


Barbara Marinović
03.11.2019.19:30

Drugačija je od drugih, jedinstvena je, vjerna sebi. Urbana zagrebačka djevojka oduvijek kroji neki svoj put - u glazbi, javnom djelovanju, aktivizmu... Ida Prester otvorena je, moderna, inteligentna, sjajna u onome što radi. Ovih dana krenula je novim glazbenim putem, prvi put - sama. Trebalo je hrabrosti, priča Ida u velikim intervjuu za 100posto, no stiglo je pravo vrijeme za to. Sve će raditi samostalno, u svijetu glazbe je već dovoljno dugo da poznaje sve zakonitosti tog posla pa je puna entuzijazma za novi početak.

'Nakon 15 godina bavljenja glazbom, bio je i red da samostalno 'prohodam'. Kroz rad s mojim drugim projektima, bendovima - Lollobrigida, Maika, Frau Casio - naučila sam jako puno o tom svijetu, od prve ideje za pjesmu u glavi, ulaska u studio, spotova, diskografije, nastupa na ogromnim pozornicama i u malim klubovima... Srela sam svakakve ljude, najbolje na svijetu i pune entuzijazma, kao i one druge, doživjela brojne uspone i padove. Više se ne trebam skrivati iza pseudonima i tuđih odluka. Samostalno ću pisati sve pjesme i tekstove, producirati spotove, a sama ću i izdavati svoju glazbu. Ovo sam prava ja, moje misli i trenutne inspiracije, od prve note do zadnje riječi teksta', priča nam Ida o odluci da krene samostalnim putevima.

'Malo se smiješno osjećam dok nakon dvoje djece i sedam godina konvencionalnog braka pjevam 'Moj dečko je gay'

Pitam je boji li se samoće, a ona mi odgovara da je jako sretna i uzbuđena. 'Navikla sam ja na samotan rad, većinu pjesama i sve testove i za 'Maiku' i 'Lollobrigidu' sam napisala sama. Taj dio najviše volim, možda čak i više od nastupa. Zatvorena u sobu sa sintesajzerom, u svom malom laboratoriju... Uživam u toj igri, kao da upadneš u neku fantasy igricu i moraš pronaći tajna vrata s blagom, idealnom melodijom, refrenom. Samo što je sad podvučena crta, simbolički, za 40. rođendan', priča Ida. 'Lollobrigida je moj mladenački bend, divlji, brzi, punkerski. Tulum, party, žurka, sladoled i kokice, Casio i šljokice... sve sam iskreno opisala što me tada zanimalo i sto sam proživljavala. Bilo je ludo, festivali, partiji, putovanja, eksperimentiranja... Ali prošlo je skoro 20 godina, a moj život više nema veze s tim vremenom. Malo se smiješno osjećam dok nakon dvoje djece i sedam godina konvencionalnog braka pjevam 'Moj dečko je gay' (smijeh, op.a.). Zadnja pjesma koju sam napravila za 'Lollobrigidu' je 'Sutra'. Toliko sam uživala dok sam to radila, to je taj smjer koji mi sada paše. Emotivno, laganije, a opet dovoljno bizarno da ima 'moj potpis'. Pa sam shvatila da je teško na istom koncertu povezati one divlje prave Lolla pjesme i ovu novu fazu, treba napraviti novi početak. I eto me', dodaje Ida.

Predstavila je i prvi singl koji će se naći na solo albumu, Ida ga priprema. Dotad možemo uživati u 'Šansi'. Singl je to kojim je Prester napravila zaista izvrstan ulazak u novo glazbeno poglavlje. ' Šansa je fantazija o svim onim propuštenim šansama, poljupcima, dodirima, plažama i tetovažama koje smo mogli imati s ljubavi našeg života, al' on ili ona to nisu htjeli. Odbili su nas i tako izgubili cijeli jedan mogući život. Tako da je 'jedna šansa blistava, zasjala i nestala'. Dosta razmišljam o životu, koliko je od svega toga sto danas imamo i živimo sudbina, a koliko obična slučajnost? Što bi bilo da ste ostali sa svojim prvim dečkom ili curom? U kojem smjeru bi vaš život išao? Ovo je posveta svim tim nedoživljenim uspomenama', objašnjava glazbenica.

Vizualno je predstavila isto toliko kvalitetan spot, koncept koji je željela - realizirala je u potpunosti. 'Htjeli smo napraviti spot koji izgleda kao kombinacija Wesa Andersona, Oompa Loompasa iz Willy Wonkine tvornice čokolade i plesnih koreografija Esther Williams. Kad smo pronašli onu školsku sportsku dvoranu koja izgleda kao iz neke švedske drame - znali smo da imamo super bazu da napravimo baš ono što smo zamislili. Tu je glavnu ulogu odigrala redateljica spota Maja Uzelac, koja je ujedno i scenograf i kostimograf. Ja sam htjela puno plesati u spotu, to mi je bila želja, da probam. Ali, koreografkinja Dunja Jocić nije bila impresionirana mojim umijećem, pa me postavila na krevet, a profesionalni plesači glume i plešu oko mene. Za sljedeći spot ću mjesecima vježbati, pokazat ću joj kakva se Josephine Baker skriva u meni', smije se glazbenica i autorica.

Foto: CROPIX

Stiglo je iskustvo i samopouzdanje koji ranije nisu bili tu

Na albumu radi, kaže, nada se da će izaći do ljeta. Danas to više nije toliko važno kao prije jer ljudi slušaju pjesmu po pjesmu, priča Prester, no ona se trudi da na albumu sve estetski bude jedna cjelina. 'Neću album ni imati u fizičkom izdanju na CD-u. Napravit ću par vinila za najveće fanove, i to je to. Bitno mi je da na kraju svaki detalj bude onakav kakav sam zamislila, zato i radim solo album'. Samostalnost ima svoje prednosti i mane, kao i rad u kolektivu. 'Fino je raditi u kolektivu kad možeš delegirati dužnosti, pa si rasterećeniji. Ali što je više ljudi, to je više kompromisa. Pokušavali smo uvijek naći balans da nitko nije oštećen ni natjeran da radi nešto što mu ne odgovara, ali onda nitko nije ni zadovoljan u potpunosti. Tako je u svakom kolektivu, obitelji, timu. Ima puno prednosti i mana'.

Zašto je baš sada donijela odluku o solo vodama? Kaže, stekla je samopouzdanje i iskustvo koje ranije nije imala. 'Kad radiš timski i na svoj rad dobiješ negativnu kritiku, uvijek možeš reći - da, tu smo pogriješili, ali znaš kako je, ja sam htjela ovo, on je htio ono, oni nešto deseto... To je klasika. Kad su zasluge, onda smo svi zaslužni. Kad je kritika, onda je to zbog drugih. Sad više toga nema. Sama sam kriva za sve što nekom ne valja, sve odluke su moje i spremna sam na sve reakcije. Za to treba životnog iskustva i samopouzdanja kojeg ja ranije nisam imala', objašnjava Ida zašto se nije ranije odlučila na ovakav potez.

Privatne fotografije

'Nisam slijepa, vidim kakvi su trendovi, vidim što ljudi vole, za čim čeznu, pogotovo mladi'

U svemu je, pa i glazbi, vjerna sebi. Svjesna je da plovi suprotno od tržišne struje koja izbacuje nove žanrove i nameće nove trendove. O tome, priča, uopće ne razmišlja, sve što radi, radi jer u glazbi gradi svoj svijet mašte - suptilan, rasplesan, šaren. 'Ja živim i radim u svom svijetu, tako je bilo oduvijek. Super mi je bila reakcija na gotov spot Voje Aralice, producenta koji mi je radio aranžman. Rekao je - predivno mi je ovo! Doduše, nema nikakve veze s okolinom i vremenom u kojem živimo, k'o da je iz paralelnog svemira, ali baš je dobro! Mislim da je pogodio bit. Ne opterećuje me realnost, ne mogu se zamarati time u glazbi, za društveni komentar pišem kolumne, nemam potrebu u pjesmama niti se prilagoditi vremenu, niti ga kritizirati. U muzici gradim svoj svijet iz mašte, suptilan, rasplesan, šaren. Moja glazba je eskapistička, bijeg od stvarnosti, a ne deskripcija stvarnosti. Nisam slijepa, vidim kakvi su trendovi, vidim što ljudi vole, za čim čeznu, pogotovo mladi. Pratim i tko su im idoli, koja im je priča, koja estetika. Jala, Rasta, Buba i ostali, apsolutno najveće zvijezde ovih prostora, superstarovi. Svijet skupih auta, lake love, luksuznih brendova, napucanih žena. Totalno su uboli duh vremena, to mladima imponira, to je zvuk 2019., ne samo kod nas. Skidam im kapu kao vrhunskim poduzetnicima. Moja muzika i životni stil je totalni antipod, uopće me ne inspiriraju te teme, nikad nisu, niti za to imam talenta. Radim svoje, teže je jer je za puno uži krug, al ne bih taj krug mijenjala ni za što. Na svojim društvenim mrežama sam okupila divnu ekipu, nevezano samo uz glazbu. Ljudi koji razmišljaju o budućnosti, ekologiji, odgoju svoje djece, preispituju se, trude se da svijet učine ljepšim, boljim i šarenijim. Tu je moje mjesto', jasna je Prester.

Foto: CROPIX

Glazba joj je čista ljubav i radost: 'Nikad nisam mislila živjeti od glazbe, ni danas ne živim od nje'

Prve glazbene korake je napravila kada je kao djevojčica krenula u osnovnu glazbenu školu. Počela je prve pjesme pisati sa svega osam godina. No, nikad to nije radila da bi zaradila! 'Nikad nisam mislila živjeti od glazbe, pa ni danas ne živim od nje. Prve pjesme sam počela pisati s osam godina, na početku osnovne glazbene škole. Od kad znam za sebe sam slagala tekstove i melodije, to je moj prvi životni izbor i interes. Ali, uvijek samo za sebe, bez ikakvog financijskog plana i cilja. Studirala sam ekonomiju i politologiju, nikad nisam imala iluzije da od takve glazbe mogu živjeti. A nekako i iskrenije pristupam svojoj muzici ovako, nemam pritiska niti grča. Živim od voditeljskih angažmana, a glazba je moja čista ljubav i radost'. Iskrenog srca i čistih namjera krenula je raditi i u 'Lollobrigidu', bend nastao 2003. godine. Nije mogla ni sanjati da će je taj bend odvesti do velikih svjetskih pozornica. 'Nitko se od nas nije obogatio, da se razumijemo, ali pozornice na kojima smo nastupali, festivali, feedback publike... To je sve višestruko nadmašilo moja očekivanja s početka, ni u ludilu nisam sanjala da će to biti toliko intenzivno i toliko dugo trajati. Glazba mi je zapravo obilježila život, ostale stvari kojima se bavim i zarađujem su puno manje senzacionalne. Sve je krenulo kao šaljivi girl punk bend. A onda nas je zvao Exit, pa nastup pred 40 tisuća ljudi na njihovom main stageu, pa nastup pred 100 tisuća ljudi na Beer Festu, pa na ogromnom Boomtownu u Engleskoj, Norveškoj, Austriji, dobili smo i dosta nagrada.. To su sve divna iskustva. Ali meni je najvažnije da sam ostala vjerna svom stilu koji je daleko od svijeta estradnih recepata'.

'Njemačka me resetirala. Totalno me oslobodila'

Nije u životu samo glazba ona koja joj je donijela neponovljiva iskustva. Neka ipak duguje isključivo vlastitim odlukama i odlukama. 'Njemačka me resetirala. Totalno me oslobodila. Tamo sam upoznala ljude koji su sasvim vam sistema i žive neki svoj odabrani život ne opterećujući se društvenim normama i očekivanjima. Nijemci se čine hladni i uštogljeni, ali zapravo je društvo u kojem sam bila daleko fleksibilnije. Ljudi nisu pod pritiskom karijere i zgrtanja para, svakih par godina napuste posao, odu na godinu dana lutati svijetom i onda se vrate i započnu cijelu karijeru iznova, u nekom sasvim novom području! Meni je to bilo fascinantno. Naravno, mogu si to dopustiti jer su bogato društvo, ali meni je lekcija bila da se nikad ne doživljavam previše ozbiljno. Život je igra i osluškivanje vlastitih potreba i instinkta. Ne dopuštam si da uđem u kalup, dajem si prostora da rastem i mijenjam se kroz cijeli život', otkriva glazbenica i voditeljica.

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Briljanteen došao slučajno i otkrio njene sjajne afinitete

Kao voditeljica predstavila se publici na HRT-u vrlo rano. Lijep je to početak jedne druge strane njezine karijere. Ida se dokazala kao vrsna televizijska voditelja, zajedno s Ivom Šulentić i Franom Domitrovićem. Vodili su 'Briljanteen'. Na televizijsku je stigla preko glazbe. 'Redatelj Briljanteena, Vladislav Knežević, vidio me na nekom koncertu i pozvao na audiciju. Trebala mu je baš takva 'spaljena' mladenačka energija. Odmah smo kliknuli, a onda sam desetak godina 'brusila zanat' kroz tu emisiju. Nikad je neću prežaliti, Briljanteen je bio oaza urbane kulture na televiziji, užasno mi je krivo što ga više nema. Iako smo Iva, Frano i ja emisiju davno prerasli i prepustili je mlađim voditeljima, ipak je to emisija za teenagere. Ljudi se većinom boje kamere i bježe od nje, ja s njom nemam nikakav problem, ona mi je kao dragi prijatelj, sugovornik. Zato i mogu biti opuštena u tom poslu, potpuno sam ista na kavi s prijateljima i dok vodim emisiju, to svi komentiraju. Volim taj posao, otkrivanje zanimljivih priča i razgovore s interesantnim ljudima... Vjerojatno ću mu se opet vratiti, kad se zvijezde poklope i dođe pravi projekt'. Od djetinjstva je brbljava i znatiželjna, ali i odgovorna. Roditelji joj kažu da je uvijek znala red. 'Nisam bila nestašna i neobuzdana, to je sve došlo kasnije, i puno sam čitala, nisam bila previše društvena tada, to mi je bila najdraža aktivnost. Roditelji su radili, mama kao psiholog, a tata kao fizičar u Institutu iz kojeg nije izlazio od jutra do mraka, pravi profesor Baltazar. Odgajala me zapravo baka Ana, predivna gospođa iz Zenice, prava dama. Doživjela je 101 godinu, sama živjela na 4. katu bez lifta i svaki dan odlazila obavezno na plac i u crkvu. Rekla je - jednom kad legnem, gotovo je, odustala sam. Baka Ana mi je najvažniji lik iz djetinjstva i velika inspiracija općenito u životu', sjeća se Ida.

'Tata mi je stalno tupio - znanje je najvažnije, upijaj sve kroz cijeli život, radi na sebi'

Od roditelja je, kaže, pokupila glad za novim znanjima i ozbiljnu radnu disciplinu. Znanje se od djetinjstva nametalo kao prioritet. 'Tata mi je stalno tupio - znanje je najvažnije, upijaj sve kroz cijeli život, radi na sebi. Nakrcali su me svim mogućim izvanškolskim aktivnostima, išla sam paralelno u srednju glazbenu školu i klasičnu gimnaziju, francuski, ples... Ne znam kako sam izvukla živu glavu kroz šklovanje', smije se Ida i nastavlja: 'Ja sam si te prioritete danas drugačije postavila, meni je život bez stresa i s osmijehom ipak daleko važniji. Drugačije ću odgajati svoju djecu. Ali sam im zahvalna na radnim navikama i koncentraciji koju sad imam. Nakon onakve škole, ostatak života mi se čini kao dječja igra, uz sve obaveze koje imam', dodaje.

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Kampanja za samopregled!

Neizostavno je s Idom Prester pričati na i na temu aktivizma, on čini veliki dio njezinog života. Ovih dana odradila je izvrsnu kampanju, onu kojom žene educira o načinu na koji se obavlja samopregled dojki. Nije shvatila isprva da će na videu biti bez majice. No, shvatila je vrlo brzo zašto je to važno napraviti - i to baš na takav način. 'Na snimanje sam došla u tankoj majici, nisam shvatila da je koncept da budem gola, 'pa sve se vidi i kroz majicu', branila sam se. Objasnili su mi da takav video neće privući nikakvu pozornost, nitko to neće gledati. Danas se moraš izboriti za svaki view na internetu, u šumi svih sadržaja. Osim toga, ako je meni neugodno skinuti se i pokazati svoje zdravo tijelo, kako je tek ženama bolesnim od karcinoma? Kakva bi to bila poruka srama? Nisu me dugo nagovarali, kad sam si to tako postavila, bez ikakve neugodnosti sam se skinula. To su obične ženske majčinske grudi u jednom edukativnom medicinskom tutorialu. Gledam ih svaki dan pa sam se valjda navikla, ne vidim u tome ništa senzacionalno. Drago mi je da su poslužile za takav cilj. Doseg kampanje je nevjerojatan'.

Roditelji su preživljeli zahvaljujući ranim dijagnozama

Nije je susret s dijagnozama zaobišao u životu. I majka i otac su u jednoj fazi života oboljeli, a Ida je iz svega izvukla pouku koju ponavlja i sebi i drugima. 'Kad je tata obolio, imala sam 15 godina. Nije nam to predstavio kao neku dramu, već kao malu komplikaciju. Na svu sreću, melanom je bio u ranoj fazi, ne baš na početku, ali dovoljno da prođe s ogromnim ožiljkom na prsima. Taj ožiljak me cijelu mladost opominjao koliko su ti samopregledi bitni. Majka je oboljela pred sedam godina. Nismo uopće razmišljali o nekom fatalnom ishodu, to nije bila opcija. Krenula je odmah na kemoterapije, pa na operaciju i već godinama su rezultati uredni. Moji roditelji su živi isključivo jer su doktorima došli na vrijeme. To je lekcija koju neću prestati ponavljati cijeli život. Znanost je najveće blago koje imamo, koristite to ogromno znanje i vjerujte znanstvenicima', jasna je Prester.

'Kao mlada sam bila idealist, sad sam vise utopist. Manje vjerujem, više sanjam'

Isplati li se baš uvijek govoriti sve što mislimo, pitam je pri kraju intervjua. Glasna je Ida, priča o svojim stavovima, drži se svojih principa. Jasno joj je da se puno više isplati, kaže, davati intervjue samo za časopise o modi i ljepoti. 'Ne isplati se, naravno. Puno se više isplati davati intervjue samo za časopise o modi i ljepoti, praviti se blesav i uzimati lovicu od sponzora. Možda ipak i nisam toliko inteligentna na kraju krajeva', smije se i dodaje: 'Živim jedino kako znam i u skladu sa svojom savješću'.

To je na kraju dana najvažnije. 'Kao mlada sam bila idealist, sad sam vise utopist. Manje vjerujem, više sanjam. Moje bitke su male, lokalne, znam da se ne mogu boriti na velikom frontu. Svijet o kojem ja sanjam nije u trendu, igru vode hladni ljudi. Zato svi djelujmo u vlastitom dvorištu, radimo dobre stvari, reciklirajmo, pomažimo ljudima u nevolji, gledajmo kvalitetne filmove, slušajmo/svirajmo muziku koja grije srca... I tko zna, možda i ostale zarazimo jednog dana. 'And the world will be as one', što bi rekao John Lennon', zaključila je žena širokog i toplog osmijeha.

Ida Prester

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter