Hrvatska ima pobjednicu na Sanremo Junioru 2024., uglednom pjevačkom natjecanju za djecu od šest do 15 godina.
Ime joj je Zoe Šestan, a Grand Prix je osvojila zahvaljujući impresivnoj interpretaciji vrlo zahtjevne pjesme britanske glumice i pjevačice Cynthije Erivo “Stand Up”.
Bila je to toliko impresivna izvedba da zatvorenih očiju nikada ne biste pogodili da je izvodi 12-godišnja djevojčica, i to još iz Pule, s obzirom na to da ju je uz zrelost krasila i ta gospel tamna boja glasa.
- Još ne mogu vjerovati i tek sada počinjem shvaćati da sam pobijedila. Iskreno, nisam mislila da ću išta osvojiti na festivalu jer je tamo bilo stvarno puno dobrih pjevača, ali evo... - govori uzbuđeno Zoe, odlična učenica šestog razreda Osnovne škole Šijana.
Omiljene emisije
Pobjedu je odnijela u subotu 17. travnja kasno navečer u Ariston Theatre of Sanremo. U finalnoj konkurenciji bilo ih je 26, a sveukupno je na nastup na tom hvaljenom natjecanju pretendiralo više od 1000 djece iz cijelog svijeta.
- Nakon što sam izašla iz Aristona, ljudi su se htjeli slikati sa mnom, a jedna mala djevojčica iz Kazahstana mi je prišla, čestitala i poklonila čokoladu prekrasno umotanu u svileni papir. Kada smo izašli van, ljudi u autima su nam stajali, trubili, bilo je divno - dijeli svoje impresije Zoe, koja pored toga što sjajno pjeva, svira klavir i gitaru. Tremu kaže, nije imala. Bila je među posljednjima za nastup, pa se strah od scene, umjesto da dodatno nabuja, na kraju smanjio.
- Tamo sam bila s drugim izvođačima, pa smo pričali i baš nam je vrijeme brzo prošlo. Oni koji su nastupili prije mene ispričali su mi kako je bilo i da nije strašno, pa nisam imala veliku tremu - objašnjava.
Iza Zoe je i nekoliko godina raznih festivalskih nastupa po Europi, među njima kao prvi veliki festival WAPA Vive le France u Parizu, potom Euro Pop Contest Perle u Berlinu i posljednji WAPA Viva Italia u Rimu, gdje je osvojila Super Grand Prix, a od kojeg je prošlo godinu dana, pa i tu ima utakmica u nogama. Dovoljno da nakon Sanrema razmišlja da bi sada voljela raditi autorsku glazbu, a potom i ići na neki glazbeni talent show.
- Prije sam više pratila televizijske showove, ali sada više nemam baš toliko vremena. Od svih tih emisija najviše volim “The Voice” i “A stranu”. Kada bih imala dovoljno godina, možda bih se prijavila u “The Voice” jer tamo je puno bolja vrsta pjevača, ali bih se prije toga voljela posvetiti svojim pjesmama, onima koje su napisane baš za mene - ističe djevojčica koja najviše voli one vrste glazbe koje većinom i izvodi, a to su rock, R&B, funk, blues,...
Oštra selekcija
Pjeva odmalena, još od vrtićke dobi, kada su joj bile tri-četiri godine, a tada je krenula na klavir i godinu poslije na gitaru. Talent je naslijedila od svoje mame Rosane Nenadić, koja svoju životnu profesiju nije usmjerila prema glazbi jer kaže kako joj je, za razliku od Zoe, nedostajalo hrabrosti, odlučnosti, želje, karizme da ljude povede, digne na noge. A ova učenica sve to ima, tu silnu želju jednog dana postati zvijezda, imati svoju publiku. Hoće li tako biti i za dvije godine, njezina mama ne zna, prepušta joj odluku svjesna da se djeca s godinama mijenjaju. Važno joj je samo da radi ono što želi i što je veseli. Za sada je to već godinama glazba, no neki aspekti toga poput natjecanja po Europi su vrlo naporni, kako fizički tako i financijski, pa su obje zaključile kako im je ovo posljednje takvo putovanje.
- U Sanremo smo išle potpuno mirne i spremne, no veliki je napor kada su djeca od 12 godina uključena u takve stvari. Međutim, Zoe to fantastično podnosi jer je odlučila biti profesionalka. Ona to želi i potrudit će se za to, kao što se trudi za uspjeh u školi. Išle smo tamo ne nadajući se ničemu, čak smo ljudima iz našeg istarskog kraja, koji su nam zdušno pomogli da dođemo na ovo događanje, napisali da ne očekuju ništa jer je već velika čast biti među 1000 kandidata iz cijelog svijeta, koliko ih je zapravo bilo kada se gledaju pretkvalifikacije. Naime, neke zemlje poput Australije i Kazahstana imaju prednatjecanja, pa se nakon žiriranja izabere jedan predstavnik koji ide u Sanremo. Ostale zemlje, kao naša, koje nemaju nacionalno natjecanje, javljaju se kao pojedinci, no nije nužno da će ih odabrati, dati im priliku da nastupe, za razliku od onih koji imaju nacionalni konkurs. Ove godine napravili su vrlo oštru selekciju, ali i povećali broj kandidata koji će nastupiti na Sanremu. Inače ih je 15-ak, a sada ih je bilo 26, na što su se odlučili upravo zato što ima sve više tih nacionalnih natjecanja - objašnjava Nenadić.
Istinski prestiž
No već stići na Sanremo Junior, inače 15. po redu, bila je velika avantura. Nakon promišljanja i premišljanja treba li ići na još jedan festival, i to još toliko skup, a novca nemaju, mama i kći ipak su odlučile poslati prijavu, i to gotovo u posljednji tren.
- Zoe i ja smo dva dana prije zaključenja natječaja odabrale pjesmu. Sve je bilo ludo, nismo znale idemo li ili ne, možemo li si to priuštiti uopće, kako ćemo. Mi živimo jedan najobičniji život i živimo ga ne baš jednostavno, a nismo više planirale ići na natjecanja. Ipak, Sanremo je u svijetu vokalnog natjecanja za mlade apsolutni prestiž. Rekli smo - idemo na to, ionako nas neće primiti. Brzo smo morale izabrati pjesmu i odlučile smo se za tu pjesmu iz filma “Harriet” o heroini Harriet Tubman, koja je bila jedna od najvećih američkih heroina borbe protiv ropstva - govori Nenadić.
Odluka je nakon pretraživanja pala na “Stand Up”, no onda su još trebale proniknuti koja je Zoena interpretacija te pjesme. Pronašle su je oko ponoći, a onda ujutro razmaknule kuhinjske elemente, dobile dva metra praznog zida i s maminim mobitelom koji malo radi, malo ne radi iz šestog puta snimile izvedbu koju su poslale žiriju. Začudo, uz takve produkcijske uvjete, javljeno im je da su ušle u finale. No tu nije bio kraj preprekama.
- Borile smo se i kako sklopiti financijsku konstrukciju za otići u Sanremo praktički sve do samog kraja. Sve do iskrcavanja iz autobusa u 17.40 u Zagrebu, što je bilo prije mjesec dana kada smo putovale da bi Zoe bila na pripremama kod jazz pjevačice Lele Kaplowitz, nismo znale hoćemo li moći, a onda nam je javljeno da će se uspjeti riješiti novac koji nedostaje da se može procesuirati prijava, nakon što je već stigla obavijest da je primljena. Zoe inače nigdje ne uči pjevanje, mi si to ne možemo priuštiti niti imamo gdje u Puli, što će nam biti veliki izazov kroz nekih godinu dana jer je u redovnom sustavu ponuđeno samo klasično solo pjevanje i tu smo u dilemi što učiniti - ističe Nenadić.
Njezina kći sada pohađa glazbenu školu, kamo ide na klavir. Od gitare je morala odustati nakon tri godine školovanja jer u drugom smjeru država ne participira i on se dodatno plaća, i to iako je iznimno talentirana i za taj instrument. No barem je prepreka kako stići do Sanrema zahvaljujući donacijama bila riješena. No ni ondje nije bio jednostavno jer djeca s orkestrom Sanremo Junior, koji broji 32 člana, imaju tek dvije probe, ali na kraju se dogodilo ono što im nije bilo ni na kraj pameti da bi se moglo dogoditi.
Rock producenti
- Daljnji planovi? Zoe je otišla spremna u Ariston, spremna da kaže da nije dobila ništa. Po festivalima je od prvog razreda osnovne, prvo naravno onima u Hrvatskoj, i rekli smo da nam je ovo zadnji. Iskreno, ni ja nemam živaca više sve to organizirati, razmišljati kako to financirati, tražiti tko će je učiti pjevati. A i Zoe je rekla da ne vidi smisao u tome da ide od festivala do festivala. Kada dosegnete određenu razinu, što vam preostaje? Samo dječji Eurosong koji HTV nažalost više ne organizira. Zato bismo voljele da počne stvarati neku svoju karijeru. Naći dobre autore koji mogu pogoditi barem jedan od tih njezinih senzibiliteta i početi raditi na pjesmama i njezinom glazbenom izričaju. Mi smo već dobili jednu pjesmu i prihvatit ćemo je, imamo namjeru do kraja godine je snimiti u studiju i snimiti videospot. Trebaju nam i rock producenti, a s druge strane i što respektabilnije glazbene prilike, događanja, suradnje - otkrila je za kraj Rosana Nenadić.