Pokojnom Rajku Dujmiću mnoge su životne situacije, čak i one najjednostavnije, bile inspiracija za pjesmu. Govorio je da su sve njegove pjesme stvarne, jer ako događaj nije istinit ni pjesma ne može biti uvjerljiva. Većinom su to osobne priče ili priče njegovih prijatelja.
U brojnim njegovim pjesmama spominju se žene. Tako se "ničije oči ne znaju ljepše sramiti od Željkinih", "Zrinka je pjegava klinka od 32 godine", a svoje mjesto u melodijama Novih fosila našle su i Ana i Marina. Ali isto tako i Saša.
Pa tko su likovi iz najvećih uspješnica Novih fosila?
Tonka
Nezaboravni hit "Tonka" nastao je u jednoj noći u rujnu početkom '80-ih. Posvećen je istoimenoj supruzi Rajkova prijatelja Momčila Popadića Pope, koja ju je čula čim je nastala u 3 sata u noći.
"Pope je bio kod Rajka u kući u Zagrebu, a ja u Splitu. Pope je napisao pjesmu, a Rajko mu je rekao da si je stavi u zbirku. Dok mu je preko ramena škiljio i već je komponirao. Nazvali su me u prilično netrezvenom stanju i pjevali mi je preko telefona...", prisjetila se Tonka Čović Popadić.
Budući da ne može reći "r" zafrkavali su je i zato su nastali stihovi iz pjesme: "Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more...". To je jedna od najdirljivijih domaćih ljubavnih pjesama, a objavljena je na albumu "Budi uvijek blizu" 1981. godine. Bio je to najprodavaniji album Novih fosila s pola milijuna prodanih primjeraka.
Gospođa Popadić, čiji suprug Momčilo je preminuo 1990. godine, i dan danas kad je čuje teško uspijeva suzbiti suze. Kazala je da je često tužna kad je čuje, ali je ponekad i ljuta jer njenog supruga više nema.
Milena
Rajko je s Fosilima bio u Herceg Novom, svirali su u nekom hotelu. Nakon koncerta prišla mu je djevojka koja je izgledala poput Mireille Mathieu. Mala, sitna, zgodna, crna, ošišana kao princ Valiant. Zvala se Milena, ona i Rajko bili su početkom 80-ih u cvijetu mladosti, generacija. Kliknuli su, svidjeli su se jedno drugom. Bili su mladi i bezbrižni, pričali su do tri ujutro. Oboje su odsjedali u istom hotelu. Bilo je tu i opipljive kemije, no ništa se nije dogodilo.
U sitnim noćnim satima, ispratio je Milenu do sobe, a ona je ušla i ostavila otvorena vrata. No Rajko je Mileni poželio laku noć i zatvorio vrata sobe.
Milena je bila medicinska sestra koja svakog dana ustaje u pola šest i po cijeli dan radi, živi u podstanarskoj sobi, nema ljubavi ni puno prijatelja. Samo radi, bori se za živote drugih ljudi.
- Rajka je njezina požrtvovna priča osupnula i htio je napraviti pjesmu i posvetiti je Mileni, odati počast ljudima medicinske struke koji ga na kraju nisu uspjeli spasiti - govori Toni Volarić, novinar i redatelj, Dujmićev prijatelj koji se s njim godinama sastajao prikupljajući materijale za biografiju za koju su se nadali da će jednog dana objaviti.
Kako tada, 80-ih, nisu postojali moderni digitalni načini snimanja zvuka, Dujmić je uza sebe uvijek imao kasetofon. Bio mu je potreban jer nekada bi ured noći "čuo" melodiju u glavi, dobio bi inspiraciju koja bi ga probudila iz sna, pa bi je ujutro preslušavao.
Tako je jedne noći ustao oko tri sata, sjeo za svoj kućni klavir, još u nekom polutransu i stavio kasetofon na snimanje. Čuo je one uvodne taktove danas već kultnog singla "Milena" i odsvirao ih. Puno godina poslije u makedonskom Negotinu na Vardaru, Novi fosili imali su koncert. Na koncert je došla i Milena, s dvojicom sinova i suprugom. Javila se Rajku prije koncerta, popričali su, a onda je za vrijeme koncerta Rajko zatražio da se ugase sva svjetla u dvorani. Samo su se četiri topa svjetlosti usmjerila na Milenu u publici. Samo za nju, pred punom dvoranom, Rajko joj je odsvirao i otpjevao poznatu pjesmu.
Važna je u toj priči i uloga Zrinka Tutića koji je spasio stihove. Rajko je htio da stihovi idu: "Miriše na varivo/živi kod svekrve/moja Milena". Tutić mu je, kaže Volarić, rekao da je to grozna slika, da ne može to staviti u pjesmu, da žena u koju se zaljubio miriše na varivo, neki grah. Odurno. A još je i ta nezgrapna riječ svekrva ukomponirana. Stoga je Tutić osmislio nove stihove: "Miriše na jabuke/živi ko podstanar/moja Milena" koji se i danas pjevaju.
Saša
Dujmić je jednom prilikom, sasvim slučajno, hodao po ulici iza neke cure. Shvatio je da je zna, jer išao je ranije s njom u školu, stoga je i znao da je strašno bila zaljubljena u jednog dosta starijeg tipa. Zvao se Saša. I baš tog dana dok je Dujmić hodao iza nje, on, ta njena fatalna ljubav, išao joj je ususret, iz suprotnog smjera. Nosio je kaput od devine dlake. On je oženjen, ima dijete, kućnog ljubimca, ali ona ga i dalje voli. Ta patnja koju je vidio u njezinim očima bila je strašna. Hej, Saša, ova cura te voli, pomislio je Dujmić. Ispričao je priču Dei Volarić i ona je napisala tekst. Dvije je godine taj tekst stajao na Dujmićevu klaviru. Proganjao ga je lik te djevojke, nije mogao naći pravu melodiju.
Kasnije, bilo je dovoljno da pjesmu "E, moj Saša" samo jednom puste na Radiju Beograd da postane hit. Takvom brzinom proslavila se još samo pjesma "Zora je" koju je skladao za Nedu Ukraden.
Prema drugoj verziji Saša je ime mladenačke ljubavi Sanje Doležal. Kako je sama pjevačica izjavila za medije: Saša je iz Beograda, a pjesma koja je nastala prije njenog dolaska u grupu učinila joj se zgodnom da je posveti upravo njemu.
Na jednom je koncertu to rekla prije pjesme i tako je ušlo u legendu da je taj Saša, Sanjin Saša.
Lorena, Sanja I Leina
Pjesma "Lorena" nastala je u Dujmićevom tandemu sa Stevom Cvikićem, a inspirirana je bila slikom poznate djevojke u izlogu fotoradnje. Govori o trenutku kad je Cvikić u izlogu slučajno ugledao srednjoškolsku ljubav.
Iako mnogi misle da je "Sanja" posvećena pjevačici Sanji Doležal, to je bila šala Marija Mihaljevića koji je napravio tekst aludirajući na Rajkovu visinu. Pjesma je objavljena na zadnjoj ploči Novih fosila s Đurđicom Barlović - "Za djecu i odrasle".
"Leina" je priča Rajkova velikog prijatelja, pokojnog Duška Gruborovića, s kojim je radio CD "Nizvodno od raja", a govori o njegovom fatalnom susretu s lijepom ruskom balerinom.
