Iako joj je tek 26 godina, za mladu, nadarenu i simpatičnu Tesu Litvan, glumicu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, govore da je "najzaposlenija glumica u Hrvatskoj". Nedavno je bila premijera filma Gorana Dukića "Nosila je rubac Črleni", prve hrvatske komedije snimljene na kajkavštini u posljednjih pedeset godina (‘Tko pjeva zlo ne misli‘), igrala u HNK-ovom ‘Don Juanu‘, a ljubitelji televizije mogu je gledati u sve popularnijoj seriji ‘Metropolitanci.‘
Na opasku kako je najzaposlenija, Tesa, inače kći poznatog novinara i urednika Gorana Litvana, kroz smijeh kaže kako to nije baš tako.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- Puno sam radila u posljednje dvije godine, ali tek je sada sve to izašlo u javnost, pa svi misle da sam to sve odmah odradila. Tabloidi su pisali kako naporno radim, a ja sam to čitala na plaži, hahaha - kaže nam mlada Zagrepčanka. Idemo u razgovor, kako se ono kaže, "od stoljeća sedmog". Tako je još kao malena djevojčica bila uključena u različite glumačke radionice, neko vrijeme provela i u ZKM-u. Scena ju je oduvijek privlačila, ali nije gajila prevelike nade da će postati prava glumica, najviše ju je zanimala arhitektura. Primjećujemo kako je, umjesto nebodera i mostova, počela graditi sve impresivniju umjetničku karijeru pa upisala i završila Akademiju dramskih umjetnosti u koju je, čime se ne može baš svatko pohvaliti, upala iz prve pod mentorstvom poznate Urše Raukar, a završila ju je u klasi poznatog redatelja Krešimira Dolenčića.
- Ma, sve je to u glavi. Ja sam bila potpuno posvećena samo pripremama za Akademiju, ništa drugo nisam radila. U tom sam periodu dobila pet kilograma, a da nisam ni primijetila. Samo sam štrebala, po deset sati dnevno sedam dana u tjednu bila sam na ADU, to je bio možda najveći stres kojeg sam doživjela, ali isplatilo se. Moja Uršica me sjajno pripremala i jedan njen citat nikad neću zaboraviti. Nešto se dogodilo, raspala sam se, rasplakala, a ona me zagrlila i rekla "vražji je to posao", dok sam ja ridala. Radila sam tada Čehovljevu Irinu. Završila sam nakon šest godina jer sam jednu godinu produžila za pisanje diplomskog rada - otkriva nam.
Ni obitelj nije bila najsretnija kada im je priopćila da će na ADU. Otac novinar rekao je kako je to jako stresno i teško (kao da novinarstvo nije, op.a.), a majka menadžerica u jednoj poznatoj tvornici slatkiša ("Nisam se zato zdebljala, hahaha") isto je bila zabrinuta.
- Rekli su da nikad nemaš svoje vrijeme, da je to komplicirano, no ja sam kao i uvijek bila vrlo uporna i tvrdoglava. Kad ja nešto odlučim "nema majci", to mora tako biti. Kad su shvatili da to baš želim nije im bilo drago, ali sada kada vide da živim od svoje struke sasvim pristojno, sad im je to super i dođu na svaku predstavu, gledaju sve filmove i serije... Danas me zvala na ručak, rekla sam joj da ne mogu jer imam intervju i fotkanje za Jutarnji, a ona mi je odgovorila da joj obavezno javim kad će biti objavljeno da može pročitati. Sve prati - kazuje nam glumica koja živi sama sa psom dalmatinerom kojeg je, radi boja, nazvala Panda, a u Teatru Exit ga je vodila i da joj pravi društvo na probi pa je postao pravi kazališni ljubimac.
No, prvu ozbiljniju ulogu, i to odmah filmsku, dobila je još prije upisa u ADU, sa samo 17 godina u trećem nastavku serijala o poznatom Koku iz romana Ivana Kušana. U filmu ‘Koko: Ljubav ili smrt‘, kojeg je režirao piščev sin Danijel, glumila je djevojku Melitu. Publika, ali i stručna javnost odmah su je zapazili pa je već s 21 godinom ušla među honorarce u našu najveću nacionalnu kazališnu kuću, gdje već pet godina uspješno i neumorno radi.
Kaže kako podjednako voli film i kazalište, ali kazalište zna biti zabavnije jer nijedna predstava nikada nije jednaka, događaju se greškice koje gledatelji ne primijete, a najsmješnije je kada si glumci međusobno rade spačke. U predstavi ‘64‘ Olga Pakalović često puca i okreće se po pozornici, a mi iz prikrajka, gledatelji nas ne vide, joj se beljimo! A ona pokušava ostati ozbiljna (smijeh). Ali, ako netko zezne, svi smo tu da ga izvučemo i da predstava ide dalje - otkriva nam Tesa.
Trenutno je opet vrlo zaposlena, dnevno je na dvije probe nove drame HNK "Plodna voda", a slobodno vrijeme koristi za odmor i šetanje psa, učenje tekstova, sinkroniziranje crtića...
U Italiji je snimila film ‘Settembre‘, a na premijeri ‘Don Juana‘ dobila je, jer se obnažila, kompliment za najljepše grudi HNK. Ne ljuti se na to pitanje, kaže kako joj nije nikakav problem pokazati svoje tijelo ako to uloga zahtijeva i ako je opravdano.
Pred njom je dosta uloga u predstojećoj sezoni, nova intendantica Iva Hraste Sočo priprema mnogo toga, no detalji još nisu poznati.
Vraćamo se kajkavštini i filmu "Nosila je rubac črleni" gdje se morala družiti s treniranom svinjom Bebom. Zanimljivo je da joj je partnerica u tom filmu bila Areta Ćurković koja je također, da to pristopjno kažemo, igrala sa svinjom u kontroverznom filmu Dalibora Matanića.
- Sa životinjama i djecom najteže je raditi. U filmu glumim djevojku koja se zaljubi u seoskog svećenika i rodi mu dijete. Imala sam odličnu i vrlo jednostavnu suradnju s kolegama, baš nam je bilo lijepo. Najviše je problematičan rad sa životinjama i djecom, a ja sam imala i svinjicu i malenu koja glumi moju kćer, tako da je to bilo najzahtjevnije. Imala je manje od četiri godine, ne može još shvatiti neke stvari. Mi izađemo iz kadra i ja joj šapnem "tiho!", a ona glasno pita "a zašto!?" Tako da sam morala smišljati nekakve tihe igre za nju, dizala sam je i spuštala taj dan jedno 700 puta, svi mišići su me boljeli, ali bila je jako slatka. Na kraju dana nije htjela ići Nataši Dorčić nego se primila meni za vrat i nije htjela ići nikome drugome. Svinjicu je "hendlala" Nataša, Bebi je bilo vruće, ponašala se kao zvijezda, nije htjela po asfaltu hodati, bilo joj je vruće, morali smo je odmarati... Ali, uspjeli smo sve - kaže, dodavši kako je svinja prošla višemjesečni trening prije snimanja.
Kako se upoznaš sa svinjom?
- Dođeš i kažeš bok, hahaha. Ma ne, bitno je da se navikne na tvoju prisutnost. Slušaju, vrlo su inteligentne, znala je sjesti, ali je i vrlo tvrdoglava. Na te neke stvari ne možeš utjecati - odgovara.
Snimanje je trajalo mjesec i pol dana. Tesa je rođena Zagrepčanka, roditelji su joj iz Koprivnice. Iako se u njenom govoru kajkavski, pa čak ni onaj zagrebački, nimalo ne osjeti, zbog toga joj nije bio nikakav problem "prešaltati se" na kajkavštinu. Dalmatinski bi dijalekt, kaže, mnogo teže savladala.
- Kad kajkavci pokušavaju u Dalmaciji pričati dalmatinski, njima je to smiješno, a tako je i kad oni dođu k nama - veli. Otkriva kako se nije previše pripremala za ulogu, ali je najveći bio problem ući u lik trudnice. Pokušavala se udebljati, ali je imala premalo vremena da se malo zdeblja kako bi joj lice izgledalo punije. Dva mjeseca uoči snimanja učila je trudnički, pomalo gegajući hod. Morala je nositi umjetni trbuh, i to čak dva u dvjema fazama trudnoće.
Ističe kako je bilo vrlo zabavno surađivati s Cinkušima koji u filmu glume seoski svadbeni band.
Vraćamo se na odnos svećenika i seoske djevojke u koju se on zaljubljuje. Kaže kako o tome nema baš nikakvo mišljenje, niti je za, niti protiv u stvarnom životu. Slično su rekli i Cinkuši kad smo nedavno razgovarali, uz šalu da je bolje da se zaljubi u Baru neg‘ u Jožeka.
- Meni je to tak‘ svejedno, nek se raspope, nek se ne raspope. U ovom filmu moj se svećenik ne raspopi nego ode u drugu župu, a ja ostajem sama pa se udam za seoskog bedaka koji niš‘ ne kuži, rekli su mu da me mora oženit i to je i napravio - veli.
Iako je radnja filma smještena u vrijeme Domovinskog rata, on se gotovo i ne spominje, već se otkriva seoski način života i sve njegove kontroverze, apsurdi, mane i prednosti.
Što se kazališta tiče, u HNK i drugim kazalištima je u proteklih pet godina ostvarila niz zapaženih uloga poput Roxane u Cyrano de Bergerac (2017) u Crossroads Repertory Theatre, Elviru u Teatru Exit u predstavi Don Juan, Jelu u Povratku redateljice Arije Rizvić na Eurokazu, U HNK je glumila u "Svaki tvoj rođendan" Renea Medvešeka, "Glumica" redatelja Pascala Ramberta, Antigonu redateljice Angele Richter gdje je bila član kora, a u predstavi "Tko pjeva zlo ne misli" bila je alternacija Perici i Ani Šafranek, kao i Vanji Matujec.
Ivica Buljan angažirao ju je kao pukovnikovu djevojku u predstavi "Kafka na žalu", a Arija Rizvić pozvala je ju je u "64". Uslijedila je suradnja s Marinom Pejnović gdje je bila Ada u predstavi "Genijalna prijateljica", te "Povijest pčela" Erika Ulfsbya, a ove se godine opet vratila Don Juanu, ali ovaj puta u HNK i to u ulozi Charlotte.
Primjećujemo prekrasan bijeli heklani džemper koji je uklopila s jednakom bijelom heklanom kapicom.
- Da, to sam ja napravila. Nona me naučila, pa mi je bilo dosadno kad sam slomila gležanj i odlučila sam heklati. Sad stalno heklam, prodajem to ili poklanjam prijateljicama, otkriva.
Svestranost je preslaba riječ jer hobiji su joj još sviranje ukulela, klavira, plesanje baleta, plesanje općenito, pjevanje, jahanje i tenis. Uz sve to, spava li uopće!?
- Katkad - kroz smijeh odgovara.
