Što kažu na HRT-u? Mogu li Zagreb i Hrvatska u slučaju da u Švedskoj pobjedi Baby Lasagna organizirati Eurosong 2025. u našoj zemlji?
- Hrvatska radiotelevizija je izuzetno ponosna na dosadašnji uspjeh i popularnost hrvatskog predstavnika na Eurosongu Baby Lasagne i sretni smo što se ime Hrvatske pronosi diljem Europe. HRT razumije zanimanje javnosti kada je riječ o mogućnosti organizacije Eurosonga 2025. u Zagrebu pa iako je riječ o hipotetskom pitanju HRT je svakako otvoren za razmatranje takve mogućnosti i smatra da bi mogao samostalno organizirati Eurosong ukoliko hrvatski predstavnik pobijedi na Eurosongu. Nadalje, uobičajena praksa je da zemlje domaćini Eurosonga rade u suradnji s European Broadcasting Union (EBU) kako bi osigurale uspješnu organizaciju natjecanja. S obzirom na to da je EBU krovna organizacija po pitanju Eurosonga, HRT bi svakako surađivao s njim - poručuju s HRT-a.
- Naravno da možemo organizirati Eurosong u Hrvatskoj, a pobijedimo li u svibnju u Švedskoj, onda ćemo to i napraviti - potvrđuje Tomislav Štengl, urednik HRT-ovog projekta ‘Dora‘ i šef naše eurovizijske delegacije, kojeg pitamo koliko bi koštala ta priča.
- Teško je sada toliko unaprijed kazati koliko bi stajala organizacija Eurosonga u Hrvatskoj, jer ukupna cijena ovog spektakla ovisi i o tome koliko je zemlja domaćin spremna izdvojiti, odnosno ovisi o mogućnostima zemlje koja to organizira. No ako se dogodi ono što svi priželjkujemo, HRT bi tražio potporu grada domaćina, kao i hrvatske Turističke zajednice, jer je Eurosong zbog svoje atraktivnosti, gledanosti i popularnosti pravi ‘bingo‘ za turizam i promociju same zemlje i grada domaćina - napominje Štengl, koji odrješito demantira medijske kalkulacije prema kojima bi organizacija Eurosonga stajala oko dvadeset milijuna eura.
- Ponavljam, to ovisi od zemlje do zemlje - naglašava Štengl.
Doista, svake godine trošak Eurosonga varira jer ovisi o doprinosima svih zemalja sudionica. Svaka od tih zemalja doprinosi proračunu, zajedno s domaćinom i gradom, a tu su i prihodi od sponzora i prodaje ulaznica. Naknada je različita za svaku zemlju, ovisno o čimbenicima poput BDP-a do njezine veličine, piše Eurovision TV u članku u kojem se navodi da televizijska kuća zemlje domaćina također doprinosi s u prosjeku između 10 i 20 milijuna eura, no ističu da se potreban novac može namaknuti i na druge načine.
- Naravno da može. Prisjetimo se da je prije nekoliko godina nastup malteške eurovizijske predstavnice Destiny financirala turistička zajednica Malte jer dobro znaju što to dugoročno donosi jednoj turističkoj zemlji. Sjećam se i da je Turistička zajednica Izraela također uložila puno novaca 2018. godine u marketing Nette za vrijeme trajanja Eurosonga u Lisabonu ne bi li pokazali da bi baš oni bili idealan organizator iduće godine unatoč nesigurnim političkim uvjetima - podsjeća Branimir Mihaljević, skladatelj s eurovizijskim iskustvima i predlaže:
- Bilo bi idealno da se već sad u priču uključe naše turističke zajednice jer tko zna kada će nam se ovakva prilika ponovno pružiti, a siguran sam da će se u slučaju naše eurovizijske pobjede u financiranje projekta uključiti Hrvatska turistička zajednica, TZ Istarske županije, te TZ grada Zagreba, ali i brojni sponzori koji će u tome vidjeti profit jednak onome koji donose, na primjer, nastupi hrvatske nogometne reprezentacije kada ostvaruje vrhunske rezultate, te da neće dopustiti da takva velika organizacija u slučaju toliko željene, a nikad bliže pobjede Hrvatske, spadne samo na trošak HRT-a. To bi bilo loše za sve. Prisjetimo se samo detalja da su nakon organizacije Eurosonga 1990. svim djelatnicima HRT-a neko vrijeme bile smanjene plaće kako bi se pokrili troškovi, a u današnjim omjerima troškova to bi bila samo kap u moru - kaže Mihaljević.
Eurosong se, inače, financira članstvom u Europian Broadcasting Unionu koje plaća svaka zemlja sudionica. EBU svake godine od članarina zarađuje od 7 do 10 milijuna eura. Najveća europska gospodarstva (njemačko, britansko, francusko, talijansko i španjolsko) iz zemalja tzv. ‘Velike petorke‘ plaćaju najviše, na temelju EBU-ova ‘načela solidarnosti‘, koje kaže da najimućnije zemlje trebaju ‘nositi najveći teret‘. Zauzvrat, ‘Velika petorka‘ automatski ulazi u eurovizijsko finale. Ostale zemlje, koje finale Eurosonga moraju izboriti dobrim plasmanima u polufinalnim večerima, doprinose različitim iznosima u zajednički fond. Zemlje kojima su te naknade previsoke povukle su se s Eurosonga. Ipak, glavni trošak organizacije na plećima je zemlje domaćina, a iznosi organizacije varirali su od godine do godine. Eurovision TV piše kako je švedski Malmo 2013. godine navodno potrošio oko 18,4 milijuna eura na domaćinstvo spektakla. Također, procjenjuje se da je Moskva ‘svoj‘ Eurosong 2009. godine platila oko 38, 5 milijuna eura, dok je njemački Dusseldorf ova priča 2011. godine stajala oko 27 milijuna eura. Najskuplji Eurosong zbivao se, prema procjenama, 2012. godine u Azerbajdžanu, čiji je grad Baku platio oko 65 milijuna eura. Lanjski Eurosong Veliku je Britaniju, računa se, stajao oko 35 milijuna eura. Kao televizijska kuća domaćin, BBC je snosio najveći dio računa, britanska je vlada pridonijela s 11 milijuna eura, a sam Liverpool uložio je dodatnih 4,5 milijuna eura.
Isplati li se onda uopće organizirati Eurosong? Itekako!
- Ekonomski učinak veći je od uloženog novca, a procijenili smo ga na 25,3 milijuna eura, s tim da smo taj iznos na koncu i premašili - kazala je lani Claire McColgan, direktorica kulture u Gradskom vijeću Liverpoola, s kojom se slažu i gradski oci Torina, grada koji je 2022. potrošio oko 10 milijuna eura na organizaciju Eurosonga, a uloženo je sedmerostruko vratio kroz turizam.
- Domaćinstvo Eurosonga daje sjajnu priliku da se brendiramo pred širokim gledateljstvom, da se hvalimo ljepotama naše zemlje, uspjesima naših sportaša i općenito podsjetimo međunarodnu javnost na naša dostignuća i doprinos svijetu. Tu su Nikola Tesla, Faust Vrančić, Ivan Meštrović, Miroslav Krleža... Sljedeće godine je 1100 godina od krunidbe prvog hrvatskog kralja... Sve to možemo promotivno iskoristiti - kaže eurovizijski znalac Ivan Tandarić, i nastavlja:
- Kako nisu sve televizijske kuće u stanju organizirati tako veliki televizijski događaj, televiziji zemlje domaćina nerijetko se dodjeljuje supervizor natjecanja, a u organizaciji natjecanja angažira se i prošlogodišnju ili jednu od zadnjih televizija koje su organizirale natjecanje (uz švedsku televiziju zadnji organizatori bili su BBC i Rai). HRT bi svakako imenovao kreativni i izvršni tim i osmišljavao temu natjecanja, logo, pozornicu, koncept showa, eurovizijske razglednice... Inače, uspoređujući našu Doru s Eurosongom, moj je dojam da HRT to uvijek radi ziheraški, kao klasičan festival. Osobno bih volio da se ambicioznije i hrabrije postave u tom pogledu - priželjkuje Tandarić, na kojeg se nadovezuje Ivan Horvat, urednik portala eurosong.hr:
- Vjerujem i znam da Hrvatska i HRT to mogu organizirati uz pomoć i savjete vanjskih kolega koje su to sve prošle prethodnih godina, pogotovo uz iskustvo Šveđana, zbog čega vjerujem da će HRT ponajviše tražiti njihovu pomoć, bilo savjetodavnu, bilo egzekucijsku. Sama organizacija ovog spektakla je zaista zahtjevna i sadrži veliki broj aktivnosti koje treba ispuniti. Ako se sve dobro i pametno organizira, ona može donijeti i financijski plus gradu-domaćinu, zbog čega je, po meni, bitna dobra komunikacija na razini HRT - država - grad. Ipak, nadam se da se u želji za financijskim plusom neće dogoditi da se cijene naglo povećavaju kao što je recimo bilo prošle godine u Liverpoolu, ali i u gradovima u kojima se Eurosong održavao i prije. Zato je, na primjer, za Malmö dogovoreno unaprijed da se cijene hotelskog smještaja fiksiraju za dva eurovizijska tjedna - govori Horvat.