U razgovoru s Goranom Baretom nema "fige u džepu". On je mračan, osebujan, brutalno iskren i vjerojatno najveći rock pjesnik ovih prostora. Bare u svemu ide do kraja, njegovi stihovi ni najmanje nemaju cenzure niti uljepšane verzije njegove životne priče; njegove pjesme odraz su njega samog, u svim nijansama "teških boja". A do kraja će se, najavljuje, dati i na svom dosad najvećem koncertu, koji će sa svojim Majkama održati 22. prosinca u zagrebačkoj Areni.
Bare istinski uživa u nastupima i to je njegov najintimniji dodir s publikom, a Arena je ipak, kaže, pomalo izazov. No, sprema se rock spektakl jer Zagreb za ovog jedinstvenog Vinkovčanina ima posebno značenje.
‘Arena mi je izazov‘
- Svakako će biti malo drugačije jer će taj presjek ljudi u publici biti šarolikiji. Na primjer, moj doktor hoće doći na koncert i njegovi kolege i obitelj. Bit će različiti profili, a ja sam navikao na svoju publiku. No, koncert će biti onakav kakav ljudi očekuju, do daske. Radimo probe, ubacujemo nove pjesme. Da napomenem, to uopće nije trebao biti koncert u Areni, već u Ciboni, ali se pretvorilo u tako nešto veliko. Pokušavam ostati pri zemlji i da to odradim kao što uvijek činim. Više mi je frka jer imamo novog klavijaturista u bendu, što je jako važan član, pa njega uvježbavamo da i on uživa. Već s nama svira neko vrijeme, ali Arena je nešto posebno i hoću napraviti show u Zagrebu jer tu živim i tu ima najviše ljudi koji me slušaju - priča nam Bare.
Zagrebačka publika, uz onu splitsku, uvijek mu je bila najnaklonjenija, pa s njima ima i poseban odnos.
- Što je jest, jest, odjednom se veliki koncert pretvorio u spektakl i radimo sve da ljudima damo najbolje. Goste nikad nemamo na koncertima, ali za Arenu ćemo ubaciti neke nove pjesme i malo proširiti repertoar. Svirat ću i pjesmu ‘Sunce više ne izlazi‘, a iako neće zvučati kao onaj snimak s televizije, jer nema gudača, bit će jako zanimljivo. Probali smo i zvuči dobro. Uglavnom, neke smo stvari doradili jer smo na koncertima vidjeli da nisu onakve kakve bismo mi htjeli. Svaki dan imamo probu, do ponedjeljka, pa odmor i koncert, i definitivno će biti najbolje na svijetu - bez imalo sumnje tvrdi.
Obećao da neće nastupati pijan
Ova je godina za Bareta i Majke bila ispunjena izvrsnim koncertima u sklopu njihove velike turneje, a upravo će onaj u najvećoj zagrebačkoj dvorani biti svojevrsni dragulj u kruni.
- Koncerti su dobri jer sam obećao svojim dečkima da više neću nastupati pijan i držim se obećanja. Sad je sasvim drugačije, i oni se osjećaju ljepše, a i meni je jednako tako. Ranije sam to radio jer ti prije koncerta bude dosadno i onda si sav nabrijan čekajući da izađeš na pozornicu, pa se malo po malo napiješ. Kreneš tako da se opustiš, pa sve ode ukrivo. Sad pazim na to i bit će sve OK - siguran je.
Upravo se navršava 40 godina od osnivanja Majki, no Bare nikad nije bio čovjek od obljetnica. Međutim, kroz četiri desetljeća bilo je brojnih momenata za pamćenje, kako dobrih, tako i onih poprilično teških.
40 godina Majki
- Bilo je tu raznih faza, pa čak i onih o kojima ništa ne znam jer sam bio u takvom svijetu da se ne sjećam kako je to izgledalo. Ljudi mi pričaju, a ja nemam pojma da se dogodilo. Ali, sve u svemu, kad se sve zbroji, ne bih ništa mijenjao. Zadovoljan sam s onim što sam napravio. Doduše, ne baš skroz zadovoljan, posebno ne s počecima. No, bio sam u takvom gradu, u Vinkovcima, gdje sam rastao i gdje nisi mogao drugačije raditi. Jedino si mogao raditi s gitaristima ili bubnjarima. Ja sam mislio nešto drugo, ali ispalo je ovako. Kad razmislim, moja lirika i tekstovi su sve to održali u počecima na nivou. Kasnije, kako sam postajao sve popularniji, tako su i muzičari htjeli raditi sa mnom i sad imam zaista najbolji bend s kojim sam ikad svirao. Vjerojatno više neću ni svirati s boljim. Zbilja su dečki, bez zezancije, čisti profesionalci i glazbenici do panja, kako bi se reklo. Oni me savršeno kuže. Na koncertima imam poseban odnos s publikom i s njima komuniciram sa samo nekoliko pokreta, bilo rukom ili nogom i oni odmah znaju što mislim. Znaju kad pjevanje prepuštam publici, točno se sve razumije, tako da sam jako zadovoljan. Skoro pa komuniciramo telepatski. Sa svojim bubnjarom i menadžerom Alenom Tibljašem sviram od početka stoljeća, a i većina ostalih je dugo sa mnom - prisjetio se.
Najiskreniji čovjek domaće estrade
Bare je bez ikakvog pretjerivanja definitivno najiskreniji čovjek domaće glazbene scene, pa i onda kad bi netko drugi brojne stvari zadržao za sebe. Nikad nije mario za tuđe mišljenje, pa i kad se borio sa stigmom droge. Sa svojom glazbom ipak je ostao iznad svega, iako su ga, priznaje, ponekad smetali komentari o njegovu životu.
- Trudio sam se biti iskren. Nekad te, naravno, zasmeta što se o tebi govori, ali to sve prođe. Kad sam se počinjao baviti glazbom kao pozivom, upitao sam se: ‘Kako ti to, Bare, sad misliš?‘ i odlučio sam se na čistu istinu i ništa drugo. Nema druge. Istina boli, ali ta bol je jako kratkotrajna, a laž je komotna i opet kratkotrajna. No, prije ću živjeti u istini nego u laži. Inače, većina ljudi toliko živi u laži da su sami sebi počeli vjerovat da je to istina, a onda, kad ih saspe njihovo pravo stanje, trgnu se i to ih zaboli pa se osjete ‘provaljeni‘ - objašnjava.
Bare je nerijetko i kritičar društva, politike, a svoje se mišljenje nikad nije bojao izraziti, ne mareći pritom obraća li se javno i najvišim državnim dužnosnicima. Ovaj osebujni glazbenik revno prati zbivanja u zemlji i svijetu, pa je i ovom prilikom prokomentirao aktualno stanje.
- Mislim da je svijet trenutno na najnižoj točki otkad postoji. Učili su nas u školi kako je bilo prije, ne znam to, ali znam kako je danas. Otkad sam ja rođen, nikad nije bilo gore. Čuo sam činjenicu da se u svijetu vode 52 rata. Ako se toliko ratova vodi, što se tu ima dalje komentirati. Imamo dva gadna, glavna rata, prije svega Ukrajina. Sad dobivamo istinu i o Ukrajini, sad su se i Ukrajinci počeli svađati i ta njihova elita među sobom. Slaže se cijela slika, da je Ukrajina iskorištena, silovana. A što se tiče Bliskog istoka, Izraela i Palestine, znam da će sada puno ljudi podivljati zbog mog stava, ali što im ja mogu. Izrael ide vojskom na terorističku organizaciju, a vojskom se ide na vojsku. Vjerujem da Izrael ima dovoljno iskustva s terorističkim organizacijama, pa vjerojatno ima i antiterorističke vojne jedinice koje su mogli tamo poslati da se to pročisti. Međutim, oni idu s vojskom i njih se ne tiče gađaju li vrtić ili školu, to se gazi sve živo. Tako da nemam nikakvih simpatija prema njihovu ponašanju. Štoviše, narod koji je proživio toliko patnje kroz povijest, da ide tako brutalno, to mi nije jasno. Tim svojim ponašanjem ugrožava i nas, Europu, Ameriku i sve kontinente jer se svi ljudi islamske vjeroispovijesti dižu. Nije dobro i ne znam kuda će to ići. Amerika lagano napušta Ukrajinu, kao i NATO. Ukrajina ostaje sama i to nikad neće biti ispravljeno - smatra glazbenik.
Novi album
No, vratimo se glazbi, jer nakon što završi veliki zagrebački koncert, Bare i Majke vraćaju se u studio i rade na novom albumu.
- Mi smo već počeli raditi na ostalim pjesmama za album, ali vidjeli smo da nemamo baš vremena, pa smo odlučili da ćemo sad uvježbati orkestar do kraja, da u Areni izađemo napumpani do daske, radije nego da mrčimo neku pjesmicu pa je ne snimimo kako treba. Sve što radimo, idemo raditi ponovo. Poslije Nove godine ja i producent radimo na novom materijalu i kad sve završimo, bend se skuplja, idemo u Sloveniju, to snimimo i to je to. Mislim da će do početka ljeta sve biti gotovo - najavljuje.
A Bare se sprema u daljnjoj budućnosti i na album s obradama njemu najdražih pjesama, poput klasika Edith Piaf "Non, je ne regrette rien".
- Polako, prvo ćemo napraviti trilogiju čiji je prvi album ‘Nuspojave‘. Recimo, onaj ‘Teške boje‘ bio je više ‘majkast‘, odnosno zvučao je kao album Majki, ali ‘Nuspojave‘, sad ovaj i još jedan, a onda slijedi album s obradama, što bi se reklo za kraj života. Što reći, već imam 60 godina. I sam se iznenadim kad to shvatim. Mislio sam da ću doživjeti najviše 40 godina, a evo, već 20 je prošlo. Ja sam se nadao, nadao, ali ne ide - smije se Bare.
‘Teške boje‘ donijele probleme
Svojevremeno je ispričao kako mu je njegov veliki hit "Teške boje" najgore što mu se dogodilo, da mu je ta pjesma svojom popularnošću donijela gomilu problema i da se u to vrijeme doslovno morao skrivati od obožavatelja.
- Istina, ali to se sad smirilo, pa to mogu objektivno sagledati. Ta pjesma, koliko je donijela lošeg, toliko je donijela i dobrog, jer se sva ta muka koju sam proživio poslije te pjesme ipak isplatila i financijski. A nakon ‘Puta ka sreći‘ digli smo se na još višu razinu. Ali, zaista se nisam mogao obraniti od ljudi, sad se smirilo i mogu proći ulicom da me nitko ne gnjavi, hvala Bogu. Sad, kad se osvrnem na to sve, izdržao sam i sve je OK - pomirljivo će Bare.
A da kod svoje glazbe pristaje samo na savršenstvo, dovoljno govori činjenica da je cijeli jedan album bacio u smeće, ne osvrćući se ni najmanje na trud uložen u njega.
- Taj je album bio lošija verzija ‘Teških boja‘ i uopće me to nije zanimalo. Nisam ga htio vidjeti niti slušati i rekao sam da ga gone, spale i da ni slučajno nekome ne dođe u ruke, da ga slučajno ne štampaju. Jer, ljudi su takvi, čim se dočepaju nečega, briga ih i objave sve. Ne daj Bože da to izađe. Užas. No, puno ideja s tog albuma završilo je na ‘Nuspojavama‘, ali sasvim izokrenuto. A s ‘Nuspojavama‘ sam jako zadovoljan i tim se albumom ponosim. Taj koji sam šiknuo prije toga, ne znam što mi je bilo. Valjda su mi ‘Teške boje‘ bile stalno u glavi, pa sam zastranio - otkrio nam je.
Želje i planovi za budućnost vezani su isključivo uz glazbu.
- Moja ambicija je da snimam i nastupam dokle god mi zdravlje i um to dopuštaju. Dokad će to biti, ne znam. Dokle god budem mogao, to ću raditi najbolje što budem mogao, a kad shvatim da radim gluposti, onda ću prestati - zaključio je.