Velika ispovijest Mile Elegović

Brutalno iskreno o razvodu, okrutnosti kazališta, ljepoti i samoći: 'Bila sam nesretna, u depresiji stravičnoj, a na van to nitko nije znao'


Barbara Marinović
03.04.2019.14:30
Brutalno iskreno o razvodu, okrutnosti kazališta, ljepoti i samoći: 'Bila sam nesretna, u depresiji stravičnoj, a na van to nitko nije znao'
Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

sažeto

Mila Elegović iznimno je iskren intervju dala za 100posto, govoreći o svom novom projektu, glazbi, glumi, ljubavi - o sebi je otkrila jako puno, a čini se da dosta toga uspijeva zadržati i za sebe


Barbara Marinović
03.04.2019.14:30

'Ciljano sam od četvrte godine znala što želim - želim biti na sceni. Krenula sam kao balerina, a onda završila na sceni - ciljano, idem tamo, na scenu, to je to. Ni u jednom trenu nije bilo za mene druge opcije osim te. Sjećam se tete Silvije pokojne, držala je prijemni za baletnu školu, ja sam došla kao mala i mršava curica, najmanja od svih, najžgoljavija, a ona je bila presretna zbog tog. I to je bilo to. Meni je sve to bilo poznato, normalno, osjećala sam da je to - to. Nikad mi nije bilo strano, osjećala sam da to želim', priča glumica Mila Elegović o počecima svoje karijere. Balet i danas pleše, ode u dvoranu i kroz tu ljubav iz djetinjstva održava svoju formu.

Iza sebe već ima niz uspješnih uloga, poznat je publici i njezin glazbeni svijet, a sada Mila sprema nešto što će objediniti te njezine strane umjetničkog bivstva. Ona je umjetnica, kreativna stvarateljica, intelektualka i pravo je užitak s njom pričati. Mila nema zadrške, ogoljava sebe do kraja i priča čak i o temama koje nisu najjednostavnije, koje su bolne i osobne. S druge stane, najintimnije dijelove svog života i osobnosti nekako uspijeva zadržati. Za 100posto dala je veliki intervju i otkrila što sprema za publiku krajem travnja, kako je gradila lik legendarne 'Irene Grobnik', ali i kakav odnos ima s bivšim suprugom, legendom fotografije - Ivanom Balićem Cobrom.

Priprema show od 70 minuta u vlastitoj produkciji

Poslovnog, duhovnog, osobnog. Svega ima s njom, tako jedinstvenom. Publici uskoro priprema koncert u jednom neobičnom izdanju, ni sama ne zna točno kako nazvati ono što će publici uskoro ponuditi. 'To je koncert u jednom neobičnom izdanju, skupila sam sve svoje iskustvo i kad me pitaju što to jeste, ja ću to ostaviti gledateljima i slušateljima da prosude jer ne mogu reći ni da je cabaret, ni da je stand up, niti mjuzikl. To je jednostavno moj show koji ima sve te varijante, ali izlazi iz okvira. Ja tu putujem kroz jednu priču koju sam napisala, koju govorim i koju pjevam, koju prikazujem i plešem. Sa mnom je pet plesačica koje glume, pjevaju i plešu u isto vrijeme. To su moje kolegice iz 'Komedije' koje su se profilirale kroz godine ne samo kao balerine, već mogu svašta raditi. Imam bend, kolega Adalbert Turner iz Komedije glumi dva lica, tu imam i gostujućeg glumca, svaki put će biti drugi. Show ima dvije varijante, jedna je kazališna, a druga je klupsko-eventska, ovisno o prostoru i namjenama za što je potrebno. Imam te dvije varijante', priča Mila.

Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

Pokazuje trailer najavu za ono što je snimila i ima tu svega. 'Pjevam neke poznate, ali svoje pjesme. To sam sve spojila u jednu priču koja ima glavu i rep, ono što je također zanimljivo jest da je cijela priča u stihu. Sve je u stihu i pomiješala sam svoj 'mišung' stvari, a sve je u formi koncerta. Ostajemo u koncertu, digla sam ga na svoj nivo i malo mi je teško jer ljudi vole znati o čemu se radi. Nije samo koncert, ima svašta u tome, imam puno gaža i različitih programa te repertoara, zabavnih, kazališnih, filmskih, kroz godine mi je došlo da bi to stavila u takav nekakav moment. Show će trajati nekih sat vremena i deset minuta, u vlastitoj je produkciji, a premijera mu je na otvorenju festivala Gfuk u Krapini 26. travnja. Mislim da se danas u showbiznisu događa jedna stvar - spajanje stvari na neuobičajen način. Sve je izmišljeno davno, sve je postavljeno, sve je viđeno i jedino je zanimljivo kako nešto napraviti, ne što, jer se sve već zna. Jako mi je bitno da svoj autorski dio pisanja stihova i glazbe jesam uspjela inkorporirati'.

Prvi je ovo takav projekt za glumicu

Kritikama se ne zamara i želi se, kaže, igrati. U takvoj je životnoj fazi da si to može priuštiti. 'U glazbu sam krenula i shvatila da me mainstream glazba ne doživljava dovoljno zanimljivom da bi sve moje pjesme i uratke puštali na radijima jer su svi oni jako oprečni, više bih rekla art nego estrada. S druge strane, nemamo na tržištu prostora za takve stvari. Imala sam velike razgovore sa svojim diskografom, bilo je to jako bolno i teško. Rekli su mi: Gle, sad se moraš odlučiti što ćeš, hoćeš li ići u mainstream - što mene ne zadovoljava, drugačije je od onog što radim, pa sam odlučila na kraju to pičiti, pa kako god. Morala sam se odreći, s druge strane, nečega što je meni jako važno. Volim biti uspješna, užasno mi je to važno, volim doživljavati uspjeh. Moj kompozitor i aranžer Dusper mi je rekao: 'Kad se odrekneš te želje, tad ćeš zaista uroniti u glazbu kako treba'. Tako sam ja sad na jednoj prekretnici. Sve sam na kraju inkorporirala u ovo, sve što je u mojoj nekoj estetici'. Prvi je ovo put da Mila radi nešto svoje na ovakav način, cijelog osmišljavanja projekta i postavljanja istog na noge.

'Uvijek se čovjek boji hoće li to proći ili ne, s druge strane se ne bojim zato što sam već 45 minuta tog programa pokazala ljudima na gažama, ja sam to već malo istestirala tako da sam vidjela što im paše, a što ne. Ljudi vole ljepotu, zanima ih jedan neuobičajeni način pričanja priče, a da ih ne opterećuje. To su pjesme za koje se oni mogu vezati, s druge strane to su moje pjesme koje im opet nešto kažu jer slušaju što ja kažem. I imam i nemam strah'. Na projektu je radila od devetog mjeseca, sama je sebi i producentica pa je radila, kako kaže, na 'refule'. 'Kad bih imala jednu gažu za neki event pa sam si kupila scenografiju, druga gaža - pod, treća gaža kostimi za mene i balerine. Radila sam komad po komad, nisam radila stalno, napravila bih dva broja pa pustila, pa tri pa pustila. Sad sam morala to odraditi do kraja. Cijeli koncert ima orkestraciju, cijelo vrijeme svira muzika koju radi Robert Polgar koji radi angažmane za to kao jedan mali filmski skor koji cijelo vrijeme ide u pozadini i bend od četiri glazbenika s kojima sam to radila. Moram napomenuti i koreografkinju Moranu Paškiević! Stalno se prelijeva iz jednog u drugo. Jako sam zadovoljna time jer mi je uvijek dobro kada imam ideju u glavi i kad se to materijalizira. Taj put je dug i samotan, međutim sad sam se već naučila kod albuma da ja to mogu. Meni je to kao ženi bilo jako važno'.

Bruno Konjevic / CROPIX

Kritike bole, ali treba to primiti i s time živjeti

Pravo je vrijeme za to, ocjenjuje Elegović. 'Ono što žena u svojim četrdesetima mora raditi jest da stavi svoj život pod mikroskop i da vidi da li je njena kreativna snaga oslobođena u pravom smislu. E sad, kako ja nisam jedan dio života odživjela kako sam htjela. Konkretno, svaka žena mora roditi - bilo to dijete ili kreacija. Negdje mora stvoriti, inače se razboli, nesretna je, tužna... Meni su te četrdesete donijele hrabrost da imam svoj glas, da kažem, da napišem, da stvorim, napravim... pa kako god. Po tom putu ima jako puno glasova koji ti govore: 'Ne, nije dovoljno dobro, nisi dobra', i oni će vječno biti prisutni, ali sam se naučila da to primite, to boli i teško je, ali s time morate kao umjetnik i izvođač živjeti. Možete potrošiti novac, trud, vrijeme, dati sav svoj talent, a onda će netko sa strane doći i reći da je to užas', kaže Elegović. I to je jednostavno tako. Ne bježi od činjenice da su ružne kritike bolne. 'To je jako teško, jako boli, i svaku tu ranu nosite u sebi, ona se ukleše u vas, jer mi sve pamtimo. Sve što vam netko kaže, sve je to tu negdje. Valjda to tako i mora biti. Nosim to, dobijem udarac i nosim ga, dalje idem. Iako vam dođe milijun puta da odustanete, kreativna sila bdije nad vama, jako vjerujem u to da kad čovjek nešto stvara, stvara tu kreativnu energiju, život daje nečemu, a život se pobrine sam za sebe'.

Tri godine u kazalištu nije bilo angažmana, zašto? Ni danas ne zna

U svijet glazbe, koju također jako voli stvarati, Elegović je ušla nakon što tri godine u kazalištu nije radila ništa. Ni danas nije saznala koji je razlog bio tome, zašto tri godine nije imala ulogu u svom matičnom kazalištu. 'Nikad nisam saznala da li sam nekome stala na žulj ili se to naprosto tako dogodilo. Kazališne igre zakulisne su vrlo zeznut moment, a i ne mora biti. Nikad nisam saznala, iako bih voljela da jesam. Voljela bih da mi je netko rekao da sam nešto loše odigrala ili nekog uvrijedila, nešto napravila, međutim, vi to ne saznate, a ja nisam htjela po tome čeprkati. Uvijek imam neki svoj javni život, i tad sam postojala, međutim, nisam radila tri godine nijedan novi naslov u 'Komediji' i to me strašno frustriralo. Bila sam nesretna, u depresiji stravičnoj, a na van to nitko nije znao. Jer, koga se na kraju i to tiče? U toj silnoj boli me nazvao, U isto vrijeme sam razgovarala s Klašterkom s HRT-a koji mi je rekao da napišem nešto svoje. I to nikako nije išlo, šest mjeseci se ništa nije događalo. Međutim, ja sam samo plakala, sublimirala svoj život i razmišljala o njemu i razmišljala kako da to napišem i onda je to samo izašlo van, ti stihovi - cijeli album 'Kradljivice srca'. Išla sam u srednju glazbenu školu, svirala klavir, on je oduvijek u mome dom, od pete godine sviram klavir. Išla sam i u baletnu i u muzičku. To se pojavilo i samo krenulo i kada sam donijela svoj prvi uradak Dusu, kada je on to vidio - rekao je da je to ok, dobro. Tad sam shvatila da imam nešto u sebi. Sjećam se kada sam imala promociju albuma na Fashion.hr-u, znam da se Vinko Filipić hvatao za glavu, prvi put izlazim van, svi blogeri sjede. Užasno je riskirao čovjek, znam da je. Ja sam izvela nastup uz 14 glazbenika, ja taj strah ne mogu opisati. To se održavalo na Tomislavovom trgu. Mislila sam da ću umrijeti, ali prošla sam kroz to. Obrve su se podigle, ali mi nitko nije mogao reći da to nije profesionalno jer je zaista bilo profesionalno. I onda sam krenula raditi singlove. Svake godine mi se dogodi neka nova pjesma. Imala sam nakon tog prvog albuma kreativnu krizu, tad se otvorilo drugo polje, vrlo brzo sam s tim estradnim momentom završila i otvorila taj jedan novi muzički svijet u koji ja tek sad uplovljavam. Vidjet ćemo tek sad što će biti', kroz smijeh pripovijeda glumica.

Foto: Arhiva/CROPIX

Pisanje je spiritualna stvar

Reakcije publike osluškuje, no ne treba joj priznanje da bi bila sretna. Nekad je upravo priznanjima jako gravitirala, bila su joj potrebna. Danas, kaže, više nije takav slučaj. 'Tog sam se odrekla, iako sam neko vrijeme željela priznanje. Svi to jako želimo, to je u nekoj našoj potrebi, međutim sada, nakon svega što sam prošla, pomirila sam se. Bez obzira na sve, a bilo je jako teško'. Voli i taj kreativni proces stvaranja teksta, iako na neki način smatra da nadahnuće dolazi od Boga. 'Mislim da je umjetnost potpuno duhovna, spiritualna disciplina i mislim da sve što čovjek kreativno radi jest u izravnoj vezi s izvorom života. Kad to radim, što više radim, ja vidim da to nije moje, ne mogu vam to opisati. To samo kroz mene prođe, ja to napišem svojim jezikom, ali to nije moje. To je dar koji dobijete. Kako sam ja duhovna i religiozna osoba, onda kažem da je to dar od Boga. Agnostik će to tumačiti na svoj način. Shvaćam ono što se kaže 'božansko nadahunće'. Ono je zaista povezano s višim dijelom vas i zaista je čudno stanje, ali vrlo normalno i prirodno i lako. Teško je u njega ući, ali to samo izađe van kad se uđe u njega. Kao kad radite kazališnu predstavu, u jednom trenu se stvari zakompliciraju i mislite da će sve propasti, svi se posvađaju, ovaj hoće ovo, onaj ono. Emocije se uzburkaju, ali kreativni proces kada se pokrene, postane život za sebe i on se za sebe pobrine, sve se sredi na kraju. To je nevidljiva nit u koju ljudi ne vjeruju jer sve mora biti vidljivo, na mobitelu i egzaktno. Gube vezu sa svojom spiritualnošću, tehnologija im postaje spiritualnost - što je jako loše', ocjenjuje Elegović.

Svoju religioznu stranu, kaže, ne krije, no oprezna je u izjavama jer ljudi, kaže, imaju potrebnu sve iskriviti. 'Ljudi imaju potrebu sve iskriviti, što mislim da je u stvari princip zla - to je izobličavanje nekog ili nečega. S druge strane se i vlastita duhovnost strašno zlorabi, ljudi njome manipuliraju tako da sam ja shvatila da je to vrlo intimno, osobno i vaše pa ja time ne mašem, niti je to potrebno. U stvaranju mi je spiritualnost koja je za mene poistovjećena s religioznošću, mjesto otkud smo došli i umjetničko stvaranje strašno su povezani, ja to tako gledam'.

Irena iz 'Bitangi i princeza' ušla u legendu

Objašnjava nam i 'Irenu Grobnik', plavušu iz serije 'Bitange i princeze' koja je ušla u legendu. Krivo joj, pak, kaže, što se takve serije više ne snimaju. 'Krivo mi je što se nešto novo nije dogodilo otada, takvog stila. Nije se ponovilo jer kad se u vremenu i prostoru dogodi klik - u tom trenutku se dogodi petero, šestero ljudi, dogodi se scenarij, redatelj, ideja. To se tada dogodilo. Kad se stvari poklope na neki svoj, samo svoj način, onda se to dogodi dobro i onda to tako odživi i ostane. Žao mi je što Hrvatska sebi nije priuštila još jednu tako dobru seriju i što smo završili na sapunicama. Meni je to strašno. Ispalo je da su sapunice neka vrijednost, a nisu. Meni nisu. Glumci ih rade zbog love, ali vi zaboravite vrlo brzo na njih. Od toga ne ostane ništa. Eventualno pamtim samo jedan lik iz sapunice, a to je Nives Ivanković kao Seka. Ona je jedina ostala kao netko tko je napravio nešto, a ovo ostalo, brate mili - grozno. Odem ja na audiciju, ali valjda iz mene izbija ta neka vibracija da ja to ne mogu. Svi odemo zbog para. Žao mi je što su sve sapunice. 'Novine' su mi jako dobre, ali to je dramska serija. Ne bih ponavljala 'Bitange', to niti ne treba. Smatram da je Kulenović sjajan redatelj i žao mi je što ne radi ponovno sitcom. Mi kolege glumci smo dobro kliknuli tada, i dobro smo napisani bili, što je jako važno', kaže i prisjeća se kako je dobila ulogu.

Zadnja stigla na audiciju, ulogu dobila, a dugo bila najlošije plaćena u ekipi

Zanimljivo je da je Mila posljednja stigla na audiciju za seriju, a usto je bila i daleko najmanje plaćena. 'Irena je prve dvije sezone bila najneomiljeniji lik u seriji, ti komentari koje sam dobivala od kritika, te uvrede koje sam dobivala na račun glume, glasa... To nikad neću zaboraviti. Ona je bila toliko iritantna ljudima, nisu razumjeli valjda, čak i kazališni establishment je smatrao kretenizmom to što radim. Čula sam takve komentare za sebe, to je toliko boljelo, uvrede da glumatam, vrištim... Nitko nije shvatio, vrlo malo ljudi je shvatilo da radimo američki sitcom tipa 'Will&Grace' gdje karakteri izlaze iz okvira, nisu realni, na jednom su rubu racionalnosti pa se vrate natrag. Tek nakon dvije godine je Irena postala omiljena i kako su godine prolazile, kako su ljudi više i više to gledali, ona im je postala bliska. Zadnja sam dobila tu ulogu. Sve hrvatske glumice su bile na tom castingu, ja sam došla zadnja. Imala sam tada već preko 30 godina, a oni su htjeli nekog mlađeg komada. Spremila sam se dobro, imala sam dvije inspiracije - jedna je bila Mira Sorvino u filmu 'Mighty Afrodity' Woodyja Allena, a druga je bila Miss Piggy, ona ima taj 'kissi kissi' moment. Onda sam došla i dobila ulogu, uz skepsu, i bila sam plaćena puno manje nego ostali. Kasnije sam se izborila', priča Mila.

Kazališni establishment, taj svijet, strašno je okrutan. 'Stravično je okrutan taj kazališni svijet. Showbiznis je okrutan jako, no ovo gore se brine za vas. Ako ste odabrani umjetnik, ako vas taj posao odabere, nevidljiva ruka se pobrine za vas. Puno radim na sebi, puno sam se odricala jer jako volim ovaj posao. Te muke i boli nekako preživite, u nekim godinama kad prođete te paklove, onda ste ok, malo vas ostave na miru, ali nikad niste sigurni. Pad se može dogoditi svake sekunde. Vi kao glumac živite koliko trajete'. Dodaje kako na sebi uvijek treba raditi i nikada ne pomisliti da ste najbolji.

Foto: CROPIX

Privatni život, kaže, ne skriva, no ne želi ga niti dijeliti bez potrebe. 'Javnoj osobi je teško započeti vezu jer ako i započne pa onda ona prerano izađe u javnost, to je uništi iste sekunde, vrlo često. Mi ljudi živimo u svijetu gdje svake subote misliš da ćeš sresti ljubav svog života, s druge strane, živimo u svijetu koji je užasno seksualiziran i sve se svelo na neku pornografiju. Partnerstva su jako bitna u životu, ali s druge strane, ja sebi ne mogu dozvoliti neke stvari. Ne mogu. Intima je intima, nešto što je samo vaše, s time da ja uživam lijepi odnos s medijima i poštuje se moja odluka. Dosljedna sam po tom pitanju. Nije da skrivam, ali niti ne otkrivam, pokušavam živjeti svoj život najbolje moguće', priča Elegović.

Samoću podnosi dobro, ona donosi i određenu slobodu. Neke žene nemaju, kaže nam, privilegiju sjesti u automobil i otići gdje god žele. 'Ja kao žena uživam jednu slobodu koju druge žene ne uživaju. E sad, to je fantastičan osjećaj, super, činjenica da možete u svakom trenutku ući u svoj auto i otići gdje god želite, da vas nitko ne pita, da se zatvorite u svoja četiri zida, da ste tu potpuno slobodni. No, trebaju vam ljudi. Imam jako puno prijatelja, imam super odnos sa svojim bivšim mužem jer ne možete funkcionirati skroz sami. To je glupost. E sad, partnerstvo se dogodi ili ne dogodi. Meni se dosad nije dogodilo nešto što bih mogla pokazati javnosti. Ako se bude dogodilo, neću skrivati, ali neću o tome nikad ni pričati', jasna je. 'Biti sam zna biti gadno vikendom, nedjelja mi nije lijep dan, ali s druge strane, imam neke stvari koje druge žene nemaju, neke slobode koje nisam ni iskoristila do kraja. Uživam u osjećaju da nikome ne dugujem ništa'.

'Moramo braniti neke svoje uloge'

Sretna je što iza sebe ima brak i iskustvo suživota. Feministicom se nikao ne bi nazvala, dapače. 'Ma kakvi, ne. Ne volim to zato što mislim da su emancipacija i feminizam napravili košmare nama u glavama, mislim da su se uloge pomiješale po pitanju seksualnosti, mislim da žene više nisu žene nego polumuškarci, imamo te neke polužene i polumuškarce i to se meni ne sviđa. S druge strane, dobro je da mogu raditi svoj posao, zarađivati, imati pravo glasa, da sam osoba koja postavlja svoje granice. Ali, feminist u nekom takvom smislu nisam. Sve više mi se čini da moramo braniti neke svoje uloge. Nema to veze s mojim gledanjem na slobodu seksualnog izbora, to ne. Ali, to sa spolovima je jako puno drame napravilo u odnosima. Bila sam udata i sretna sam zbog toga. Emancipacija nam daje neke impute da idemo nekim stazama koje nas čine nesretnima, s time da ja vidim sebe kao promatračicu jer sam umjetnica i promatram svijet oko sebe'.

Foto: Arhiva/CROPIX

Odnos s bivšim suprugom Ivanom Balićem Cobrom i danas je jako značajan za Milu, iznimno su bliski i ona ga i nakon razvoda smatra svojom obitelji. 'Kad je osoba puno starija od vas, kad ima životno iskustvo, kad ima pređen taj cijeli krug koji je lišen pitanja i odgovora, kad je to netko... Nisam očekivala da će mi se to u životu dogoditi, znam da je to neuobičajeno, naš odnos nije završen, završila mu je ta neka faza tog nekog bračnog, muško ženskog odnosa, ali on je meni iz nekog razloga potreban, a i ja njemu, pa se taj odnos nastavio. On nema djece, ja nemam djece, on mi je velika podrška, suradnik mi je, i strašno je zaslužan za moju karijeru, jako puno i mislim da se tu razvila neka vrsta mentorstva između nas. Tu sam doživjela da ljubav ako je prava - nikad ne umire, samo prelazi u drugi oblik, ona ne iščezne ako joj ljudi pristupaju s poštovanjem'.

Bivši suprug dragocjen joj je i danas

Nije očekivala, dodaje, da će ostati toliko povezana s njim. 'Nisam očekivala da ću ostati toliko povezana i dobra s bivšim mužem, da će on biti moja obitelj jer ja nemam brata, sestru, roditelje, djecu i to mi je neuobičajeno, malo onako francuski kako bih rekla. Tu me život iznenadio. Najteže mi je kod sebe prihvatiti te neke neuobičajene stvari, ali je tako', dodaje kroz smijeh. Nije se moralo tako dogoditi, no Cobra joj je dragocjen. 'Nije morala, moglo je otići u to da ja odem svojim smjerom, Cobra svojim, ali on je dragocjen, jako dobar i vrijedan. Teško je u ovom svijetu naći iskrene i dobre osobe'.

Veliki je fotograf, logično, i veliki esteta. Elegović kaže da je današnja ljepota profanirana. 'Fizička ljepota je toliko profanirana, ne dao ti Bog da si fizički ugodan oku jer onda si sigurno loša i isprazna osoba koja ne poznaje trud i nema vrline. Svi ljudi koji pišu o tome kako žene putem izgleda dobivaju ne znam što, ja isto tako mogu reći da sam zbog svog izgleda vrlo često bila kritizirana i stavljena u neku šablonu, to je isto neka vrsta zlostavljanja'.

'U mom poslu mi je izgled i puno pomogao. Njegujem se da bih mogla dugo i uspješno, zdravo raditi i imati široki raspon uloga. Fizički izgled nas određuje i ja uživam u tome, iako je to jako teško, to je odricanje cijelog života. Ne bih pod nož zbog ljepote, toga me strah, no tko voli - nek' izvoli. Nemam problem sa starenjem, poštovanjem života, ne pada mi napamet da s 50 izgledam kao da imam 25. Mislim da to nije pristojno, to sebi ne želim. S druge strane postoji cijeli dijapazon neinvazivnih zahvata koji pomažu. Rezala se ne bih, stvarno ne'.

Živimo u pornografiji reality showa

Propadanje tijela ne treba, kaže, shvaćati na loš način. 'Teško je prihvatiti propadanje tijela ako nemate u sebi izgrađenu ženstvenost i personality, vrijednosti, da znate što su vaše dobre i loše strane. Ako nemate izgrađeno samopouzdanje. I naborana, starija žena može biti seksi - samo to treba moći. To vam pokazuje koliko su žene uplašene i robuju toj pornografskoj kulturi koja se razvila. Jesam na Instagramu jer moram biti zbog posla, ali meni to izgleda kao pornografska estetika. Pornografija reality showa u kojoj živimo. Ja volim profinjenost, volim da su žene žene, da su sređene, da su uređene, da fino razgovaraju, da se fino ponašaju i da su sigurne u sebe. E sad, doći do toga danas? Možda je lakše napraviti umjetne si**', kaže glumica.

Foto: CROPIX

Spomenuvši Instagram, zanimalo nas je i na koji način Elegović gleda na društvene mreže. Smatra da su naglasile ljudske osobine i ne želi cijelog života biti prisutna na mreži. 'Razmišljam da za dvije godine napravim jedno javno povlačenje s te žiže javne scene jer mi se naprosto to više neće dati. U nekim godinama počinjete živjeti tiše i s neke druge strane. Sve te tranzicije treba prihvatiti, biti u skladu s njima, društvene mreže danas mladi ljudi žive i kroz njih funkcioniraju. Gubi se veza s nekim starim znanjima, koja se nasljeđuju, kao da su ištekani iz genealogije svojih predaka, kao da žive potpuno drugačiju svijest. Nisu podaci samo u pitanju, nego kao da su lišeni jednog dijela ljudskosti koju im tehnologija oduzima. Imaju problem s fokusom i komunikacijom. Zato mladi imaju duševne probleme, ogroman je to problem, ogroman', ocjenjuje.

Neke svoje životne odluke, kaže, rado bi promijenila. Nije željela reći koje, no svakako ih je htjela mijenjati. 'Nisam od onih koje će reći da bi sve ponovile jer nisam, ne bih. S ovim saznanjem ne bih, ali znam da je to tako moralo biti', zaključila je Mila tim riječima intervju, prisjetivši se tete Silvije koju smo smjestili na početak teksta. Ipak je baletna trenerica motivirala tada četverogodišnju djevojčicu da se otisne u svijet glume i pozornice - i da s nje ne silazi.

Mila Elegović

ivan balić cobra

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter