Životna priča velikana

Bio je najveći jugoslavenski komičar, a otišao je u siromaštvu. Potresnim govorom dirnuo je sve, a od principa nije odustajao ni pod koju cijenu


Barbara Marinović
01.04.2019.19:30
Bio je najveći jugoslavenski komičar, a otišao je u siromaštvu. Potresnim govorom dirnuo je sve, a od principa nije odustajao ni pod koju cijenu
Screenshot: Youtube

sažeto

Miodrag Petrović Čkalja prije 95 godina rodio se u Kruševcu. Prvi april donio je 1924. godine jednog od najvećih komičara na ovim prostorima


Barbara Marinović
01.04.2019.19:30

Zvali su ga najvećim komičarom Jugoslavije, iako on te uloge nije bio do kraja svjestan. Igrao je, s druge strane, u nizu televizijskih serija i filmova kojima je uveseljavao sve nacije i narodnosti. Miodrag Petrović Čkalja rođen je prije točno 95 godina u Kruševcu. U tom gradu završio je gimnaziju i poslije Drugog svjetskog rata postao član dramaturgijskog studija Radio Beograda. Put ga je ubrzo odveo na državnu televiziju te je polako postajao sve popularniji.

Iza njega je ostao niz uloga, a nezaboravne uloge odigrao je u 'Kamiondžijama' i 'Vrućem vetru'. Ostavio je Čkalja iza sebe i više od 90 filmova, bio je legenda komedije. No, nažalost, nije dočekao dostojanstvenu mirovinu i starost. Njegova kolegica, naša diva Nela Eržišnik, otvorenim je pismom privukla pozornost javnosti, a sve nakon što je čula da njezin kolega trpi siromaštvo. Treba znati da je Petroviću onemogućeno nastupanje kad je na vlast došao Milošević. Nije se slagao Čkalja s tadašnjom vlasti i iznosio je svoj stav otvoreno, a to ga je koštalo angažmana.

Potresni govor prilikom dobivanja nagrade za životno djelo

'Imam 76 godina, i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se prvo svojoj ženi, pa djeci, nevjesti, producentu, redatelju. Ali, budući da sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa kolegici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod stola, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje. Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti', zaključio je Čkalja zbog svega kad su mu uručili nagradu za životno djelo. Tada je rekao ove riječi koje su se mnogima urezale u pamćenje. Bilo je to 2002. godine, svega godinu prije negoli je preminuo. Od njega su se tada u Beogradu oprostili najbliži - unučad, sin, snaha te supruga Dragica. Takva je bila Čkaljina želja, nije htio da se radi pompa oko njegovog odlaska, želio je samo svoje najbliže uz sebe. Nije čak želio niti pogreb po običajima pravoslavne crkve. Iako je bio vjernik, razočarao se zadnjih godina života u instituciju, smatrajući da nije stala na stranu čovjeka onda kad je trebalo.

Ljubav sa suprugom Dragicom trajala je od mladosti pa sve do kraja

Cijeli život supruga Dragica posvetila je njemu, bila mu je stalna podrška i kada su se vjenčali, napustila je svoj posao te postala domaćica, sve kako bi podržavala njegov odabir i karijeru. Vjenčali su se mladi, 1948. godine, na prvi dan proljeća. Nekoliko godina kasnije dobili su sina Čedomira. Kada je upoznala Čkalju, Dragica je bila prevoditeljica i novinarka te daktilografkinja. Iako je svoj posao voljela, nikad se nije pokajala što ga je zbog obitelji napustila. 'Znam što me želite pitati: Da li sam zadovoljna životom u sjeni Čkaljinog sjaja, ili točnije, životom za druge. A radila sam nekada, vrlo davno, kao spikerica na radiju. I voljela sam svoj posao. Ostavila sam ga radi svojih najbližih - bez žaljenja i kajanja. Sve sam investirala u svoju obitelj, podržavala supruga, podigla divnog sina, sada pomažem u podizanju unuka i pri tome sam imala puno sreće. Ne tvrdim da moj život može i treba poslužiti kao recept, ali meni odgovara, a to je ipak najvažnije', iskrena je bila supruga pokojnog Čkalje u intervjuu koji je dala prije nekoliko godina.

Smatraju ga jednim od najboljih glumaca na ovim prostorima

Kritičari ga smatraju jednim od najboljih, ako ne i najboljim glumcem ovih prostora. Pamte ga kao glumačkog virtuoza i čovjeka koji je humorom 'liječio dušu'. Pisale su tako Novosti o njegovom ogromnom talentu. Opterećivalo ga je, s druge strane, što nije mogao izaći na ulicu zbog velike popularnosti. Snimio je više od 90 filmova, a pred kraj života osjećao se usamljenim. Naime, njegovi voljeni kolege polako su odlazili u vječnost, a Čkaljin osmijeh se gasio.

Čovjek principa koji od njih nije odstupao ni pod koju cijenu

Iako je otišao u nezahvalnoj materijalnoj situaciji, pritom razočaran okolnostima koje su pogodile njegovu Srbiju, Čkalju nisu zaboravili ni danas, njegov rad ostao je velika ostavština brojnim generacijama. Kada je glumac preminuo, njegov sin je medijima ispričao kako obitelj dobiva izraze sućuti iz svih država bivše Jugoslavije. Dokaz je to koliko su Petrovića cijenili. Osim nesumnjive glumačke kvalitete, bio je i čovjek principa. Nije se libio kritizirati ni državu ni Crkvu kada je shvatio da su izdali malog čovjeka - koliko god ga koštalo. Uvijek se, na kraju krajeva, ljudima i obraćao - izvlačeći ih iz često sumorne i teške realnosti, odvodeći u svijet smijeha.

Miodrag Petrović Čkalja

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter