Jesu li filmovi o superjunacima stvarno loši?

'Avengersi su Ratovi zvijezda nove generacije, ali to je više lunapark nego film. I u tome nema ničega lošega. Stariji samo gunđaju'


Ines Madunić
28.11.2019.12:25
'Avengersi su Ratovi zvijezda nove generacije, ali to je više lunapark nego film. I u tome nema ničega lošega. Stariji samo gunđaju'
Profimedia

sažeto

Pitali smo stručnjake što misle o filmovima o superjunacima koje redatelji starije generacije vole mrziti


Ines Madunić
28.11.2019.12:25

Filmovi za idiote, tematski parkovi, cinična vježba, komoditet stvoren da bi generirao novac za korporacije, sranje... Veliki redatelji u posljednje vrijeme kao da se natječu koji će od njih na kreativniji način popljuvati filmove u superjunacima, trenutno najgledaniji i tržišno najisplativiji filmski žanr na svijetu.

Tako je Martin Scorsese izjavio kako to "nisu filmovi, nego tematski parkovi", James Cameron "pričama o muškarcima s manjkom testosterona bez obitelji koji dva sata rade stvari opasne po život i pritom uništavaju gradove", Jodie Foster kaže kako taj žanr "uništava navike američke i globalne publike", a dvostruki oskarovac Alejandro González Iñárritu uspio je reći kako ih mrzi, kako se radi o "kulturnom genocidu" (kulturocidu? op.a.) te kako smatra da se tamo "ubijaju ljudi samo zato što ne vjeruju u ono u što oni vjeruju i to je vrlo desničarski". Francis Ford Coppola ne razumije "što netko može dobiti gledajući stalno jedan te isti film, a takvi su Marvelovi filmovi, ne postoji nikakav rizik u njima".

Istina je da živimo u vremenu superjunaka na filmu, svake godine najuspješniji blockbusteri upravo su oni iz Marvelovog studija, a za razliku od ranije, kad su okorjeli fanovi uglavnom bili ljubitelji stripa - jer se ti filmovi na njima i temelje - danas je demografija obožavatelja superjunaka jako široka.

Guilty pleasure i isprazni eskapizam?

Gotovo je nemoguće da u posljednjih pet godina niste pogledali nijedan takav film, neovisno o tome jeste li fan i jesu li vam se svidjeli. Ali, sve su glasniji komentari kako se radi o praznom eskapizmu i kako bi nam ti filmovi trebali biti "guilty pleasure".

No, činjenica je da je svaki masovno popularni žanr ujedno i ozloglašen, odnosno stavljen u ladicu banalizma i površnosti, i ne samo u filmu. Sapunice su tako šund pa bismo svi trebali gledati Sopranose ili se sramiti do kraja života; Ariana Grande je sranje, ali ako ne voliš Led Zeppelin, zadrta si seljačina, itd.

Masovna je kultura uvijek percipirana kao nešto za neobrazovane ljude bez ukusa pa čim nešto postane popularno treba to odbaciti kao nepoželjan način ispunjavanja potreba za zabavom.
No, treba li sve biti visoka umjetnost i moramo li zaista paziti da se ne uvučemo u privlačan svijet superjunaka koji nam obećavaju da će na kraju, ipak, sve biti u redu?

"Što je loše u eskapizmu? Film se razvio zbog eskapizma. Ljudi gledaju filmove zbog eskapizma, inače bi gledali kroz prozor. Filmovi su možda glavni generator mitopoetičkog doživljaja kroz 20. stoljeće. Naravno, to ne znači da filmovi nisu i milijun drugih stvari, ali samo zato što neke druge 'dimenzije' i 'dubine' nećemo naći u Imaxu, nego na filmskim festivalima i revijama, na Netflixu i HBO-u pa na kraju krajeva možda i na YouTubeu, ne znači da je kraj svijeta", kaže Velimir Grgić, producent, scenarist i filmski kritičar.

Slično mišljenje ima i Jakov Novak, jedan od organizatora zagrebačkog festivala stripa Crtani romani šou, veliki poznavatelj i ljubitelj stripa te novinar.

"A 'Vuk s Wall streeta' nije eskapizam? Buniti se da su priče bilo koje vrste eskapizam je isto kao i buniti se zbog snijega zimi. To su filmovi za mlade. Zato u 'Spider-Manu' nauče da se moraju nositi s odgovornošću, a u 'Vuku' nauče neke druge stvari", kaže Novak.

Lana Brčić

Ništa protiv filmova o superjunacima nema ni redatelj i kritičar Anđelo Jurkas, kao ni protiv eskapizma koji oni nude.

"Obožavam filmove o strip junacima. Neki od njih su ujedno i ozbiljni umjetnički potpisi i zabavna remek djela ('Unbreakable', 'Joker', prvi i drugi 'Avengersi', prvi 'Kickass', prvi 'Sin City', zatim crtići 'Izbavitelji', 'Big Hero 6'), neki samo vrhunski zabavni rollercoaster (prvi 'Iron Man', zadnja dva 'Batmana', 'Spiderman' franšize, 'X Men - Wolverine'), neki popcorn pizdarije s više ili manje smisla ('Ant man', 'Suicide Squad', 'Deadpool', 'Shazam', 'Vrana', 'Čuvari galaksije', 'Wonder woman'), a neki uvreda za mozak i inteligenciju vrtić publike, a kamoli više ('Green Lantern', 'Catwoman'). Kao i svi drugi žanrovi, stilovi i vrste filmova, možeš naći fantastičnih i grozomornih. I apsolutno su razumljiv proizvod ugađanju popcorn publike željne vizualnih SF akcića i podražaja na onom dječjem nivou. Brainless-painless. No, sve je do pristupa scenarija i produkcije", kaže Jurkas, dodajući da se nikako ne slaže s time da takvi filmovi odgajaju nezahtjevnu publiku ili srozavaju kriterije.

Sve je to, zapravo, PR

"Filmovi nemaju moć preodgajati niti micati osnovnu ćeliju društva koja je obitelj. Oni su tu da zabave. Posljedica brzine i nefiltriranja informacija u 21. stoljeću te površnosti konzumiranja sadržaja je općeniti sociološki problem, a ne specifikum filmova. Filmovi su posljedica, nikako uzrok", zaključuje.

Komentare redatelja koji su popljuvali ovaj žanr sva trojica naših komentatora smatraju neprimjerenim i gotovo jednoglasno zaključuju da se ipak radi o nekim drugim frustracijama velikih Coppole, Scorsesea, Camerona i Iñárritua.

"Naravno da su blockbusteri kao vožnje u tematskim parkovima, oduvijek su bili. Mislim da Scorsese gunđa kao što su nekad starci gunđali na njegove filmove, a to je ionako sve dio PR-a. Određene kritike drže vodu: drugi i drugačiji filmovi bi trebali moći doći do šire publike, ali su krivo usmjerene. Superjunaci će kao i vestern i ep i svaki drugi holivudski žanr izgubiti na popularnosti i to je to. Disney dominira tržištem i praktički kontrolira cijene ulaznica, ali to nitko neće spomenuti. Cameron radi za njih", kaže Jakov Novak, koji filmove u superjunacima gleda često i nisu mu svi odlični, ali tako je sa svim filmovima unutar nekog žanra, naglašava.

Velimir Grgić na sličan je način prokomentirao kritike slavnih redatelja na filmove koji nisu njihovi.

"Hoćeš reći, oni su ljuti jer sve manje ljudi gleda njihove filmove i filmove koji oni vole? Ne možeš tjerati ljude da vole ono što ne žele i da gledaju što ih ne zanima, niti da žive tvoju mladost i tebi drage segmente povijest tebi drage umjetnosti. Nitko nikoga ne tjera da gleda superheroje, oni su jednostavno odraz trenda - sadržaji za stariju i tzv. zahtjevniju publiku preselili su na TV, a publika za tzv. 'klasične' filmove srednjeg budžeta, filmove koji su desetljećima činili potporni stup cijele industrije, više gotovo da i nema.

Iva Kunac

Radije gledaju serije. Ili igraju videoigre. Ili su na internetu. Dan i dalje ima 24 sata, samo je opcija puno, puno više. Ostao je prostor za niskobudžetne projekte i visokobudžetne spektakle, koji sukladno napretku tehnologije i pretvaranju kinodvorana u sveobuhvatnija višedimenzijska iskustva, postaju novom dominantnom silom - jedni su tu da se puni sadržaj brojnih digitalnih platformi, a drugi da zarađuju milijarde u kinima", kaže Grgić.

Banaliziranje banalizacije

On filmove o superjunacima ne gleda jer ga, kaže, ne zanimaju i to nije "njegov" žanr.

"Život je kratak da bih gledao ljude u tajicama kako lete, ostavljam to drugima. Ali većinu tih superherojskih hitova ionako ne doživljavam kao film, više kao lunapark. Generalno ni kao klinac nisam pretjerano čitao superherojske stripove, a kao mlad javno sam promovirao tzv. alternativnu strip scenu, djela koja su svojim narativnim bogatstvom i bliskošću sa stvarnim životom bili 'otpor' Marvelu i DC-ji kao dominantnim silama na tržištu, poput svojevrsnog indie filma u odnosu na najokorjeliji mainstream Hollywood.

I danas ću svakako radije tri puta pogledati sedam sati dugu melodramu Lava Diaza nego jednom 'Avengerse'. Ali to ne znači da ću pljuvati 'Avengerse' kao banalno smeće napravljeno za idiote. Čemu? Oni su visokokvalitetni proizvod na polici s takvim proizvodima, a svaka druga reakcija na njihovo postojanje i uspjeh je ravna suzama vlasnika vrhunskog vintage bicikla koji ne može shvatiti zašto puno više ljudi u 21. stoljeću želi voziti Ferrari nego njegov dvokotač.

Usto, nedavno sam čuo jednu 20-something djevojku kako oduševljeno konstatira da su, citiram, 'Avengers' 'Ratovi zvijezda' njezine generacije. To nije PR, nego iskreno mišljenje onih kojima su ti filmovi namijenjeni. Nisu rađeni za Scorsesea i Inárritua, a ni za mene. Ali za milijune drugih jesu", objašnjava.

Općenito, većina se kritika usmjerenih prema ovom žanru, toliko popularnom, a toliko ozloglašenom, usmjerava na činjenicu da oni nemaju klasičnu dramsku radnju, da su likovi površni, radnja banalna, a poruka se svodi na "dobro uvijek pobjeđuje".

"Naravno da banaliziraju filmsku umjetnost. U svoje je vrijeme Monet banalizirao slikarstvo, Beatlesi glazbu, Herman Melville književnost... Povijesne knjige su pune 'banalizatora', onih koji ih za to optužuju malo manje", zaključuje Jakov Novak.

Na istom je tragu i Anđelo Jurkas, koji ponovno ističe da nisu svi filmovi o superjunacima jednako dobri.

Srđan Vrančić/Cropix

"Da ti filmovi banaliziraju film mogu tvrditi samo površno sagledani segmenti i analize tih djela. To jesu filmovi u kojima je u većini slučajeva naglasak na oniričkom, u smislu prvenstvenog zadovoljavanja potrebe za akcijom i specijalnim efektima dok uslijed toga dramski segment često padne u drugi plan ili pati. Ali to nikako nije pravilo - sve uvijek ovisi o pametnom scenariju, redateljskom konceptu i pristupu razmrdavanja šablone superherojskih filmova. Koliko im produkcija, naravno, dopusti jer ne zaboravimo da, za razliku od našeg državnog protektorata nad snimanjem filmova, u svijetu su filmovi ozbiljan biznis i zdrava ekonomija te izvor zarade", zaključuje Jurkas.

Mijenjaju li filmovi društvo?

U svojim kritikama žanra, kojih su se dotaknuli ne samo redatelji i filmski radnici nego i novinari stranih pop kulturnih izdanja, filmovi o superjunacima nazivaju se i savršenim sedativom naroda. Neizbježne su i opaske o milenijalcima, razmaženoj generaciji koja ne cijeni ništa i nikoga osim svog tosta s avokadom, a superjunaci su samo jedan od načina na koji opravdavaju njihovu pasivnost u političkom i društvenom smislu.

"Neki kritičari nemaju pojma što govore, plošno pseudoanaliziraju i površno se dotiču segmenata za koje nemaju kompetencije. Dokle god nemaju reference u sociološkom smislu takva trabunjanja mogu zaintrigirati eventualno publiku 'Petog dana' ili slične pseudointelektualne kružoke koji na svaku izvaljenu glupost nađu 7 i pol dlanova za aplaudiranje pa misle da su im naočale i mrki pogled opravdali 'tezu'. Pasivnost publike potiče cineplexizacija kino publike i kompletna promjena percepcije filma u kojem je njegova društvena odgovornost još uvijek potisnuta u odnosu na zabavni segment filma kao stožernog dijela industrije zabave i showbizza. Jadno društvo koje mora u filmu tražiti žrtvu i metu za pasivizaciju svog stada", kaže Jurkas.

Čini se, na kraju, da je sukob struja oko superjunaka zapravo sukob generacija.

"Siguran sam da su to govorili i za filmove koje su ti kritičari gledali dok su bili mladi. Danas putem interneta tisuće klinaca izmjenjuje ideje o temama svakog filmova s tisućama drugih. Vrlo aktivno konzumiraju svoje medije, a i nije da ne prosvjeduju", zaključuje Jakov Novak.

Možda starija generacija naprosto ne razumije što je današnjim klincima zanimljivo i podcjenjuje njihovu sposobnost razlučivanja stvarnosti i fikcije? Ne bi to bio prvi put. Kad su se pojavile realistične video igre, strah od povećanja nasilja u stvarnom životu prerastao je u jednom trenutku u paniku, a da ne govorimo kako su dežurni dušobrižnici optuživali Marilyna Mansona za školski masakr u Columbineu jer su napadači slušali njegovu glazbu.

"Stvarno je fascinantno kako proizvodnja panike funkcionira od generacije do generacije - prvo će nam mladež osakatiti suknje koje otkrivaju koljena, a onda slijedi apsolutni kolaps civilizacije od seksa i nasilja u kinodvoranama. Sad evo i superheroja! Film se toga naslušao u zadnjih stotinjak godina i previše. Ali internet danas trpi sve pa tako i svakakve 'analize' svega i svačega.

Jednostavno rečeno, sve se mijenja i ničija mladost neće živjeti vječno - film je kroz čitavo 20. stoljeće doslovno svakih deset godina bio nešto drugo u odnosu na ono što je bio desetljeće ranije. Sada je to što jest, a tko zna što će biti sljedećih deset godina. Ne treba biti čangrizava babetina koja se ne može pomiriti s time da će klinci odrasli s internetom i jutjuberima prije pustiti suzu na smrt 'Iron Mana' nego na 'Ponoćnog kauboja' i 'Serpico'", zaključuje Velimir Grgić.

Pa hoćete li petak navečer provoditi pred Netflixom i gledati tri i pol sata "The Irishmana" ili otići u kino na neki novi superjunački blockbuster, bitno je imati na umu da je sve to dio velike industrije zabave - činjenica da gledate jedno ili drugo ne čini vas pametnijim ili boljim od onih drugih. Pitanje je samo ukusa, ili možda čak - godine rođenja.

Anđelo Jurkas

Velimir Grgić

Jakov Novak

superjunaci

filmovi o superjunacima

redatelji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter