za neke uvijek junak, za druge terorist

Zvonko Bušić oteo američki avion sa željom da svijetu skrene pozornost na borbu za hrvatsku neovisnost, da bi na kraju u toj neovisnoj Hrvatskoj sam sebi oduzeo život


Mia Peretić
10.09.2018.17:00
Zvonko Bušić oteo američki avion sa željom da svijetu skrene pozornost na borbu za hrvatsku neovisnost, da bi na kraju u toj neovisnoj Hrvatskoj sam sebi oduzeo život
arhiva EPH

Mia Peretić
10.09.2018.17:00

Prošle su 42 godine otkako je, na današnji datum 10. rujna 1976. Zvonko Bušić sa suprugom Julienne Eden Bušić, i još trojicom hrvatskih političkih aktivista oteo putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 koji je putovao od New Yorka do Chicaga, a u kojem se nalazilo 80-ak putnika, s ciljem da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom kako bi svijet upozorili na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji.

Zrakoplov oteli prijeteći lažnim bombama, a na kraju eksplodirala prava, ona koja nije bila u avionu

Otmičari zrakoplova su, nedugo nakon polijetanja s njujorškog aerodroma La Guardia, stjuardu uručili poruku koju je trebalo prenijeti pilotu, a u kojoj je pisalo da se u avionu nalazi pet bombi, da je još jedna postavljena na željezničkoj stanici Grand Central, te da će, ako njihovi zahtjevi da se Deklaracija o hrvatskoj neovisnosti objavi u medijima New York Timesu, Chicago Tribuneu, Washington Postu, Los Angeles Timesu i International Herald Tribuneu u Parizu ne budu ispunjeni, detonirati sve eksplozivne naprave.

arhiva EPH

Ono što tada nitko osim skupine otmičara nije znao jest da su sve bombe u zrakoplovu bile lažne, osim one postavljene na Grand Centralu, za koju je Bušić u poruci objasnio gdje se točno nalazi i kako je sigurno detonirati.

arhiva EPH

Za razliku od Bušićeve otmice, koja je djelovala pomalo naivno, ali svakako filmski i po principu Nemoguća misija ambiciozno, ispunjavanje zahtjeva za objavom Deklaracije o položaju Hrvatske u američkim medijima i nije bilo problematično. Naime, valja imati na umu da je tijekom hladnoratovskog razdoblja Amerika bila alergična na komunizam i sve njegove inkarnacije. Svi su mediji, osim Herald Tribunea, objavili spomenutu deklaraciju. Također, svi su gradovi izbacili letke, bilo iz aviona ili helikoptera.

arhiva EPH

Čitava je akcija do jednog trenutka završila bez žrtava. Naime, oteti je zrakoplov doletio do Europe, sletio u parišku zračnu luku Charles de Gaulle, a svi putnici i članovi posade izašli su neozlijeđeni. Nažalost, eksplozivna naprava koju je Bušić ostavio u jednom pretincu podzemne željeznice Grand Central eksplodirala je prilikom pokušaja deaktivacije, usmrtivši američkog policajca Briana Murrya, te ozlijedivši još trojicu njegovih kolega.

Zločin i kazna

Zbog otmice zrakoplova i pogibije policajca Zvonko Bušić je 1977. godine u Americi osuđen na kaznu doživotnog zatvora, kao i njegova supruga Julienne Bušić, koja je puštena 1990. godine. Ostala trojica sudionika dobili su višegodišnje zatvorske kazne.

arhiva EPH

Američka stranica Justitia, internet platforma koja pruža otvoren pristup američkim sudskim transkriptima i drugim pravnim resursima, detaljno navodi kronologiju slučaja, kao i svjedočenja optuženika u žalbenom postupku.

Tako piše kako su svi optuženici svjedočili na suđenju, te da je Zvonko Bušić priznao svoju ulogu organizatora i čak pokušao u potpunosti preuzeti krivnju na sebe. Obrana mu se temeljila na tvrdnjama da nije bio u stanju stvoriti svjesnu namjeru o počinjenju djela za koja je optužen. Supruga Julienne je, prema navedenim transkriptima, svjedočila da nikada nije namjeravala sudjelovati u otmici aviona, no da je to ipak učinila vjerujući da je trudna i bojeći se da Zvonka više nikada neće vidjeti. Druga dvojica sudionika, Petar Matanić i Frane Pešut, tvrdili su kako su pozvani da s Bušićem otputuju na tajni politički sastanak u Chicago, gdje su trebali isporučiti navedene letke. Tvrdili su i da ih je Bušić, pod prijetnjom smrću, prisilio da sudjeluju u otmici.

arhiva EPH

Također, u kronologiji sudskog procesa piše da je, prema svjedočenju Dr. Bernarda L. Diamonda, stručnjaka za psihijatriju i pravo "Zvonko Bušić bio u abnormalnom mentalnom stanju, te da smatra da je takvo abnormalno stanje bilo na tolikoj razini da je okrivljenika spriječilo da prakticira uobičajen, razuman i slobodnovoljni čin koji bi doveo do odluke o počinjenju takvog zločina, te stoga zaključuje kako Bušić nije imao kapacitet za takvu kriminalnu namjeru".

arhiva EPH

Sud je ovakvu obranu odbacio, Bušić je u američkom zatvoru ostao do 2008. godine i ukupno odslužio 32 godine zatvora, od čega dio i na odjeljenju zatvora Terre Haute u Indiani, sa zatvorenicima osuđenim za terorizam, među kojma je bilo mnogo islamskih ekstremista i simpatizera al-Qa’ide. Zatvorski su uvjeti, prema pisanju američkih medija, bili izrazito restriktivni. Kontakt s vanjskim svijetom bio je vrlo ograničen, a sva vanjska komunikacija strogo nadzirana.

Nakon robije dočekao je neovisnu Hrvatsku. Bila je tako divna da ga je koštala glave

Zvonko Bušić je nakon pomilovanja deportiran u neovisnu Hrvatsku gdje ga je čekala supruga Julienne.

Ivica Rados

U zračnoj luci u Zagrebu dočekali su ga političari Dražen Budiša i Anto Kovačević, pjevač Marko Perković Thompson te nekoliko stotina građana. Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki doček u Imotskom i rodnoj Gorici u susjednoj BiH. Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice. Jedno vrijeme Bušić se politički angažirao kroz stranku HSP dr. Ante Starčević te poslije i kroz udrugu Hrvatski plamen, no njegov život u neovisnoj Hrvatskoj nije bio dugog vijeka.

1. rujna 2013. godine Bušić je počinio samoubojstvo vatrenim oružjem u svojoj kući u Rovanjskoj. Pronašla ga je supruga Julienne. Za sobom je ostavio dva oproštajna pisma, jedno upućeno supruzi i obitelji, drugo prijateljima i Hrvatima. Njegov prijatelj i političar Dražen Budiša rekao je kako je u pismu naveo da se na ovaj čin odlučio jer više nije mogao izdržati.

Sudbina sa svim obilježjima grčke tragedije: tragični sukob, tragična krivnja i završetak

Na jednom je djelu čak napisao kako više nije mogao živjeti u Platonovoj pećini, alegoriji kojom Platon čovječanstvo opisuje kao skupinu ljudi glavom okrenutih zidu u mračnoj spilji, koji tek vide sjenke koju svjetlost baca iz izvora kojem su okrenuti leđima, te koji na temelju tih sjenki percipiraju stvarnost, dok su to u stvari samo sjene pravih ideja. Izlazak iz pećine pretpostavlja uzdizanje duše u svijet ideja, no prokletstvo onoga koji izađe jest da mu oni koji su i dalje okovani i gledaju u sjene, ne vjeruju.

Iako se sa sigurnošću ne zna zašto si je Bušić nakon čitave životne drame, više od 30 godina američkog zatvora, kazne koja mu je dosuđena zbog prohrvatskog političkog aktivizma i želje za neovisnošću, u istoj neovisnoj Hrvatskoj život i oduzeo, poznato je da je nakon kratkog sudjelovanja u hrvatskom političkom životu i od toga odustao.

U intervjuima je u više navrata iskazivao nezadovoljstvo i razočaranje stanjem na nacionalnoj domoljubnoj sceni, čijoj fragmentaciji nije želio dodatno doprinijeti.

Bernard Covic/ Cropix

Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Hrvatska i dalje, kao po brojnim drugim pitanjima, ne nalazi zajednički jezik i konsenzus po pitanju ostavštine, lika i djela Zvonka Bušića. Za neke će on uvijek ostati patriot i heroj, a za druge terorist koji je skrivio smrt drugog čovjeka.

zatvor

avion

samoubojstvo

otmica

supruga

Zvonko Bušić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter