političke igre zamijenile one dječje

Živi zid je izgubio status 'alternativaca', a Glasnović 'klauna'. Samo još nedostaje da HDZ vrati boksača Škaru, a SDP Mirka Filipovića pa da dobijemo spektakl


Daniel Radman
17.01.2019.19:00
Živi zid je izgubio status 'alternativaca', a Glasnović 'klauna'. Samo još nedostaje da HDZ vrati boksača Škaru, a SDP Mirka Filipovića pa da dobijemo spektakl
Ilustracija / Profimedia

sažeto

Naša oporba se igra. S maketama i bez njih. Svoje slobodno i radno vrijeme koriste za smišljanje ni malo konstruktivnih spački


Daniel Radman
17.01.2019.19:00

'Ma, samo pogledajte tko su nekad bili zastupnici, pogotovo u prva dva saziva. Imate i transkripte rasprava, pa se to lijepo može usporediti. Ipak je bila riječ o obrazovanijim ljudima. Ovo što imamo danas, čast iznimkama, pa to nije u stanju samog sebe reprezentatirati u Saboru, a ne reprezentatirati narod', rekao je nam je jesenas politolog Anđelko Milardović, nakon jednog od brojnih kravala u Saboru.

Što onda reći nakon jučerašnjeg kravala? Sa Saborom treba oprezno, nikad ne možete tvrditi da je dotakao dno jer se ispod jučerašnjeg – kojem su, uz zastupnike same, kumovali predsjednik i potpredsjednik Vlade - zasigurno krije 'duplo dno'. Kojeg mnogi i priželjkuju.

Boks ili saborska rasprava, pitanje je sad

Goran Mehkek / Cropix

Kako je to izgledalo iz perspektive oporbenog saborskog zastupnika, lijepo je pojasnio SDP-ovac Arsen Bauk: 'Za tu vrstu uživanja radije pogledam boksački meč nego parlamentarne rasprave', pa potom i dodao: 'Ako je Plenković imao želju udariti gospodina Grmoju, moram reći da mi je žao što to nije napravio. Ne zbog gospodina Grmoje, nego zato što bi to bio incident prve vrste, jedan skandal.'

I mi se moramo složiti, žao nam je što političari nisu skinuli rukavice i pokazali svoje (pravo?) lice, ugledali se, recimo, na kolege iz Ukrajine i Turske koji su argumente odmjerili šakama. Nisu oni - Ukrajinci i Turci - jedini, takvi obračuni – koji s vremena na vrijeme pokažu pravo lice politike – događaju se diljem svijeta, a jedan od najskandaloznijih koji bi mogao poslužiti i našima kao uzor dogodio se u Ugandi gdje su se zastupnici 'mlatili' šipkama.

HDZ je nekad imao boksača Damira Škaru, SDP je pak imao Mirka Filipovića, i tek sad vidimo od kakve bi im koristi mogli biti.

Može sve, samo ne novi izbori

Davor Pongracic / CROPIX

No, to odmjeravanje silom a ne argumentima samo je jedna strana problema. I drugu je, onako ovlaš, spomenuo Bauk, a odnosi se na 'uživanje'. Eto, možda bi on radije uživao u boks meču, s našim Filipom Hrgovićem ili novom svjetskom zvijezdom Anthonyijem Joshuom, no kad bi htio biti potpuno iskren, teško bi mu bilo poreći da ionako ne uživa. Možemo lažno moralizirati kako se saborski zastupnici ne moraju pojavljivati na poslu, što uživaju u praznicima duže nego prvašići u školi koji bi se tek trebali navikavati na životne obveze... Čak im ni to nije potrebno nabijati na nos, koliko činjenicu da u sabornici uživaju bez ikakve želje da išta promjene. I vlast, i situaciju u državi.

I dok su vladajući uglavnom glasačka mašinerija za prijedloge koji stižu iz Vlade, oporbenjaci doslovno mogu dignuti sve četiri u zrak i čekati kraj mandata. Jedino što ih može trgnuti iz sna je najava prijevremenih izbora, što im je – ma koliko to neki zazivali – najveća noćna mora.

Sjetimo se samo Zorana Milanovića u oporbi. Tadašnja premijerka Jadranka Kosor baš i nije imala izborni legitimitet (izbore je, u jednoj izrazito personaliziranoj kampanji dobio njezin prethodnik Ivo Sanader), na zagrebačke ulice je u jednom trenutku izašlo 10.000 ljudi koji su tražili promjene, a Milanović je mirno i strpljivo čekao da se izbori održe – redovnim putem. Čemu žuriti kad ti vlast ionako stiže? Lako još za njega, on je još i htio preuzeti vlast, ovi sadašnji to i ne žele.

Igranje s maketama, igranje bez maketa

Goran Mehkek / CROPIX

Što onda rade? Pa, igraju se. S maketama i bez njih. Na raspolaganju imaju sasvim dosta vremena koje, umjesto konstruktivnih prijedloga i konstruktivne kritike, bacaju na smišljanje ni malo konstruktivnih spački. Kako je krenulo, do kraja mandata će i Živi zid imati ozbiljnih problema zadržati svoj status stranke koja odudara od nekakve srednje struje.

Svaka čast Franku Vidoviću, provokacija je bila uspješna, svaka čast i Grmoji što je izbacio Plenkovića iz takta, i Miri Bulju na svojoj zbirki majica s porukom, Gordanu Marasu i Nenadu Staziću na brojnim dosjetkama i Beljaku na njegovom 'drčnom' stavu. Od svih njih zajedno imamo koristi kao i od Željka Glasnovića koji je donedavno bio jedini 'razredni klaun' izvan kvote Živog zida.

Na njihovu sreću, redovni izbori nas čekaju tek u jesen 2020., pa nek' uživaju dok ide.  

Sabor

Željko Glasnović

Gordan Maras

Krešo Beljak

Nikola Grmoja

Miro Bulj

Arsen Bauk

Nenad Stazić

Franko Vidović

Andej Plenković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter