USTAVNI STRUČNJAK POJASNIO

Zbunjujuća praksa u vezi razrješenja ministara rezultat je praznina u našem Ustavu


Juraj Filipović
28.04.2017.19:15
Zbunjujuća praksa u vezi razrješenja ministara rezultat je praznina u našem Ustavu
CROPIX

sažeto

O ustavno pravnoj-proceduri prilikom Plenkovićeve smjene MOST-ovih ministara razgovarali smo s prof.dr.sc. Petrom Bačićem s Katedre za Ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu


Juraj Filipović
28.04.2017.19:15

Hrvatska politička scena, od stjecanja državne neovisnosti, ne pamti scenarij kakvog je u četvrtak premijer Andrej Plenković pripremio MOST-ovim ministrima: Vlahi Orepiću, Anti Šprlji i Slavenu Dobroviću.

Neposredno nakon svojevrsnog šoka krenule su izjave političara, kalkulacije, preračunavanje, verbalno nadmetanje među saborskim zastupnicima pa i novinski komentari.

Mnogim je političkim akterima i dalje ostala nejasna ustavno-pravna procedura u smislu postupka smjene ministara iz MOST-a. Božo Petrov je kazao da je nemoguće razriješiti ministra bez supotpisa predsjednika Sabora, no Plenković je tvrdio suprotno.

Uglavnom naslušali smo se raznih tumačenja Ustava, što je i logično jer on uvelike obiluje prazninama koje politički establišment godinama iskorištava, a Ustav kao najviši i najsvečaniji akt jedne države često biva umiješen poput mase sirovog tijesta.

Stoga, krenimo redom.

Ustavne praznine kao prostor za samovolju

Hrvatski Ustav, kao ni Zakon o Vladi, ne daju nikakve striktne upute glede situacije do koje je došlo nakon što je premijer Plenković odlučio smijeniti ministre Orepića, Šprlju i Dobrovića.

Doduše, Ustav RH u čl. 110. st. 5. uređuje situaciju imenovanja članova Vlade:

''Na temelju odluke Hrvatskog sabora o iskazivanju povjerenja Vladi RH... rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora''.

Međutim, Ustav RH u čl. 110. ne uređuje situaciju razrješenja članova Vlade.

S druge strane, Zakon o Vladi RH u čl. 6. i 7. uređuje isključivo situaciju razrješenja člana Vlade na njegov osobni zahtjev.

U članku 6. između ostalog piše: "Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku“ i „Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade".

U istom zakonu, ali u članku 7. stoji: "Ako predsjednik Vlade prihvati ostavku pojedinog člana Vlade, rješenje o razrješenju toga člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor."

Nadalje u istom članku piše:Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu.“

"Iz svega, dakle, proizlazi da Ustav RH uređuje samo situaciju imenovanja ministra i to propisujući da je za imenovanje ministra potreban supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, a Zakon o Vladi uređuje situaciju u kojoj ministar podnosi ostavku (tada rješenje o razrješenju donosi premijer i o tome izvješćuje Sabor – dakle, bez supotpisa)", kaže nam prof.dr.sc. Petar Bačić s Katedre za Ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu.

Različita pravna praksa trojice premijera, a svi su se pridržavali Ustava

U pogledu pravne prakse te pritom imajući na umu očitu prazninu u pisanim izvorima našeg ustavnog prava, valja se osvrnuti na Rješenja o razrješenju ministara kronološkim redom od 2014. do 2016., dakle za vrijeme mandata trojice premijera – Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića, odnosno utvrditi eventualno postojanje ustavnog običaja.

"Ustavni običaj je nepisani izvor prava, koji u pravilu nastaje dugotrajnim postupanjem ili pak nečinjenjem tj. propuštanjem, premda može nastati i na temelju kratkotrajne prakse, a u svakom slučaju ga prati svijest o nužnosti takvog postupanja i respektiranje od strane drugih aktera", dodao je profesor.

Iz pregleda dosadašnje prakse (svi relevantni akti, dakako, morali su biti objavljeni u Narodnim novinama) uočljivo je da ona nije konzistentna.

Naime, razrješenje ministra Linića iz svibnja 2014. tadašnji je premijer Zoran Milanović donio uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora.

Zatim se u dvije situacije u kojima su razriješeni ministri u vladama premijera Milanovića iz siječnja 2016. i Oreškovića iz listopada 2016. ta rješenja donose bez supotpisa predsjednika Hrvatskog sabora.

U međuvremenu smo imali i još jedan zanimljiv primjer i to kada Predsjednik Vlade RH Tihomir Orešković donosi rješenje o razrješenju ministra Mije Crnoje na temelju čl. 7. st. 2. Zakona o Vladi.

Međutim, to je primjer razrješenja člana Vlade na njegov osobni zahtjev tj. nakon ostavke.

Plenković je razriješio Gorana Marića uz supotpis predsjednika Sabora, a sada tvrdi da on nije potreban

Ipak, razrješenje ministra Gorana Marića iz studenog 2016. današnji je premijer Andrej Plenković donio uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora.

"Nažalost, po tko zna koji put može se zaključiti da se uslijed praznina u pisanim izvorima prava praćenih nekonzistentnom praksom širom otvaraju vrata najrazličitijim mogućim tumačenjima, čime se dodatno narušava kod nas ionako krhko načelo pravne sigurnosti i uopće vladavine prava koje je od fundamentalne važnosti za postojanje stabilnog i uređenog društva", zaključio je Bačić.

Andrej Plenković u razmaku manjem od godinu dana u istom postupku radi dvije potpuno različite stvari. Oba puta je kazao da se pridržava Ustava. Vjerodostojno, rekli bi.

Možda i jest, ali sve dok u našem Ustavu budu postojale praznine koje omogućuju političku manipulaciju ili različito tumačenje esencijalnih pitanja parlamentarne demokracije neće biti moguće očekivati trendove koji desetljećima postoje u zapadnim demokracijama.

Ostaje samo pitanje je li preciziranje procedura, odnosno, nadopunjavanje Ustava u interesu domaćih političara.

Andrej Plenković

HDZ

MOST

ministri

Ustav

razrješenje

Petar Bačić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter